MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI KIRIL NOVOJEZERSKI



Sveti Kiril Novojezerski rodio se u pobožnoj porodici. Gospod ga je označio kao jednog od izabranih i pre nego što se rodio. Njegova majka se jedom molila u crkvi tokom Svete Liturgije, kad je najednom dete u njenoj utrobi uzviknulo: "Svjat, Svjat, Svjat Gospod Savaot!"

Od detinjstva je bio naklonjen molitvi i osamljivanju, i sanjao je o monaškom životu. U petnaestoj godini Kiril je napustio roditeljski dom u tajnosti, s namerom da pristupi Pskovo-pečerskom manastiru. Nije znao put do manastira, a od kuće nije ništa poneo za usput. Nastavio je kud je namerio, u potpunosti se oslanjajući na Gospoda i Njegovu Prečistu Majku. Na dvadeset vrsta od grada mladić je sreo prekrasnog Starca, koji ga je doveo do manastira. Dok je odlazio, Starac ga blagoslovi uz reči :" Bog te blagoslovio, dete moje, i podario ti angelski obraz, da postaneš izabrani sasud Duha Svetoga!". Rekavši ovo, postade nevidljiv. Dečak je shvatio da je to bio Božiji izaslanik, i zablagodario je Gospodu.

Iguman manastira , Sv.Kornelije, video je svojim prozorljivim okom blagodat koja se krila u ovom mladiću.  Rukovodio ga je u podvizavanju i postrigao u monaha pod imenom Kiril.  Petnaestogodišnji monah je zadivljavao bratiju svojim podvizima.  Iznurivao je svoje telo molitvama i postom i revnosno je ispunjavao sva poslušanja.  I danju i noću je bio spreman da poučava u Reči Božijoj. Čak je i tada pomišljao da svoje ovozemaljske dane okonča u samoći neke pustinje.


Roditelji su ga oplakivali kao da je mrtav, sve dok im jednom nije došao jedan Starac iz manastira Sv. Kornelija i ispričao im o njihovom sinu i njegovom životu u manastiru. Radosne vesti su još više utvrdile Kirilovu majku u ljubavi prema Bogu. Razgovarala je sa mužem o odlasku u manastir, a zatim napustila svet i postala monahinja Jelena. Nedugo nakon toga u miru se upokojila u Gospodu.

Svetiteljev otac je došao u manastir i iguman Kornelije je Kirilu rekao da ode da se sastane s njim. Bio je uznemiren, ali se nije usudio da protivureči igumanu, već je pao ocu pred noge tražeći od njeg oproštaj što je tajno napustio roditeljski dom. Otac mu je oprostio i odlučio da i sam ostane u manastiru. Sv. Kornelije ga je postrigao i dao mu monaško ime Varsonufije, a zatim ga predao njegovom sinu na duhovno vođstvo.

Tri godine nakon toga on je mirno usnuo u Gospodu. Njegov sin je nastavio da se podvizava još usrdnije, odsecajući sopstvenu volju kroz poslušnost ne samo igumanu već i manastirskoj bratiji. Žudeo je da prođe čitavu rusku zemlju, da se pokloni njenim svetinjama i nađe za sebe pustinju gde bi mogao da tihuje.

Uz blagoslov Sv. Kornelija, Sveti Kiril je napustio manastir u kome je duhovno stasao i otišao u priobalne krajeve, lutajući kroz šume i divlja mesta i hraneći se korenjem i bobicama. Svetitelj je proveo skoro dvadeset godina u ovom teškom podvigu stranstvovanja. Odlazio je u predgrađa Moskve, Novgoroda i Pskova, ali nikad nije ušao ni u jednu kuću niti je prihvatao milostinju. Tokom dana je lutao i posećivao crkvena bogosluženja, a noći je provodio moleći se u crkvenim pripratama (predvorjima).
Tako jednom tokom molitve, Sv. Kiril vide nebesku svetlost koja mu je ukazivala na pravac gde je trebalo da osnuje manastir. Krenuo je smesta tamo i došavši do Tihvinskog manastira Presvete Bogorodice provede tri dana i tri noći u neprestanoj molitvi Prečistoj Bogomateri. Ona mu se javi u snu. Uz svoju saglasnost mu reče :" Slugo moj Kirile, ugodniče Presvete Trojice, idi istočno od Bjelozerska i Sin moj, Gospod naš, će ti pokazati mesto odmora u tvojoj starosti."

Svetitelj je nastavio ka Bjelozersku, prolivajući mnoge suze zbog ovog čudesnog viđenja. Na jezeru je ugledao jedno malo ostrvce sa koga se ognjeni stub uzdizao ka nebu. Tamo, ispod viševekovne omorike, Sv. Kiril sagradi kolibu, a zatim uredi dve kelije : jednu za njega, a drugu za buduće bratstvo. Isposnik je izgradio i dve crkvice, jednu u čast Vaskrsenja Hristovog, i drugu u čast Presvete Bogorodice Odigitrije. Pretrpeo je mnoga iskušenja od nevidljivih neprijatelja i besposličara koji tumaraju unaokolo, ali je prevazišao sve uspomoć neustrašive istrajnosti i neprestane molitve. Glas o njegovom svetom životu proširio se svuda i oko njega se ubrzo okupilo bratstvo.

Bilo je mnogo slučajeva isceljenja posle njegovih molitava, a Gospod je dao svetitelju Svome i dar proroštva. Predosećajući svoj skori kraj, Sv. Kiril je okupio bratstvo. Uz pokajničke suze savetovao je svoju duhovnu decu po poslednji put sve dok ga glas ne izdade. Zatim je dugo ćutao, i naposletku uz glasno jecanje uzviknu :" Ja odlazim Gospodu u život večni, ali vas poveravam Njemu Logosu i Njegovoj milosti, iznad svega vam darujući nasleđe i osvećenje. Neka vam je na korist. Ali vas zaklinjem, ne raslabljujte se u molitvi i postu, čuvajte se neprijateljskih zamki i Gospod u Svojoj neizrecivoj milosti neće prezreti vašu poniznost."

Rekavši ovo, svetitelj se poslednji put pozdravi sa bratijom, primi Sv.Tajne, zakrsti se i uz reči :"Slava Bogu za sve!" ispusti svoju prečistu dušu 4. februara 1532. godine.

Prevod sa engleskog Jovana Čonjić
10.februara 2011.godine

Preuzeto sa : http://www.johnsanidopoulos.com/2011/02/saint-cyril-of-new-lake.html

Pročitano: 6114 puta