MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KAPITAL ISTINE, DJELA MILOSRĐA I INOFORMACIONE TEHNOLOGIJE



Hristos kao milostivi Samarjanin

Šta se tog dana dešavalo u svijetu? U Beogradu u galeriji Progresa traje putujuća izložba velikana svjetske fotografije u organizaciji Nikole Radoševića. U Egiptu nastavljeni  nemiri; Bliski istok  uzavreo što zbog eksplozije socijalnih nemira, što od plesa sa svijećama; Kinezi su ušli u godinu zeca i pokupovali sve zečeve po prodavnicima i na livadama što su skakutali uz blage zemljotrese. Norveški parlamentarac gdje je sve popularnija piratska partija predložio je Wikiliks za Nobelovu nagradu za mir. U Gacku zaplijenjeno 20,6 kg Skanka.  U Nju Jorku se  sjekirama morao razbijati led, u Grčkoj štrajk  i  завершился первый день работы Освященного Архиерейского Собора Русской Православной Церкви.

Za blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, Njegova Svetost, Patrijarh Irinej je rekao jednom prilikom da su mu  riječi i djela bili istovjetni. To je valjda razlog da nam je u naslijeđe ostavio neokrnjen kapital istine. U doba liberalnog kapitalizma s time se nešto može započeti, možda neki dobar posao;  sa kapitalom istine. Istina ima moć da nas oslobađa od robovanja u najmanju ruku. Istina ima moć da nas uvede u slobodu u Hristu.

Isto to sam vremenom naučio od oca Gavrila, da se milost i istina moraju susresti, pravda i mir cjelivati. Što prije, to bolje.  Istinito učenje i vjeroispovijedanje ako nema dovoljno jasnu realizaciju u stvarnom životu u vidu npr. milosrđa , postaje dio mrtvog duhovnog naslijeđa, davno zaboravljeni kult, basna.

A oduvijek je bilo beskućnika i nevoljnika, ali njihov broj  u zadnje vrijeme u Srbiji, ali i na drugim prostorima se uvećava.  Šta nam to govori? To govori da su srca tvrda i nemilosrdna. Tvrdost srca je dokaz o sveopštem grijehu srebroljublja i logične usamljenosti koja od jedne zemlje stvara pustinju, a od naroda i zajednice masu atomiziranih usamljenika. Da li možemo da kupimo Ljubav koja je Bog?
 

U SVRATIŠTU ZA BESKUĆNIKE POPUNJENI I HODNICI
(Mesta nema, ali mora da se nađe za one kojima je ugrožen život / Foto T. Janjić
/)

A onda u našem malom svijetu smo se dogovorili sestra Vera i ja da se sretnemo na Vidikovcu u Beogradu u noći. Povod su bili baš ti beskućnici od vijeka i skorašnji o kojima je multimedijalnim jezikom putem informacionih tehnologija govorio otac Gavrilo u zadnje vrijeme. Svi mi koji smo nekad  u manjoj ili većoj mjeri beskućnici bili  i pred kojima se kupola zvjezdanog neba otvarala kao pokrivač iznad glave znamo ponešto o beskućništvu i rastvorenim krovovima. Znamo da smo u to doba predstavljali pokazatelje, radare u ljudskom obliku preko kojih se neko pozicionira u Božijim očima i u srcu vaseljene.

Vera je predložila da nešto učinimo za te ljude. Istina naše vjere, bez djela milosrđa koja su potvrda istine neće se održati. Ali da saberem o Veri, sestri, utiske. Došla je nedavno sa Kosova i Metohije. Tamo je živjela dugo u okruženju KFOR-a iako je rođena Beograđanka.  Pričala mi je o manastirima Gračanici, Dečanima, Zočištu, o Eparhiji raško-prizrenskoj. Bila je ozbiljna. Njena priča bila je o mom pravom licu kad ostanem sam sa sobom u noći. Ogledao sam se u  Veri. Vidio sam šta je muči. Tražila je istinit odgovor i aktivnost da se spasavaju duše. Govorila je o nužnosti da svoje riječi potvrdimo u stvarnosti inače će naše molitve u najmanju ruku da gluho odjekuju ne dopirući dalje od podnebesja. Kako je razgovor tekao otvarala se sve više. Možda me je sestra Vera provjeravala.  Bili smo sami nas dvoje dok nam se nije javio otac Gavrilo. Sad nas je već bilo troje i mobilni telefon.  Otac je dao blagoslov da pokrenemo akciju milosrđa, Ljubavi radi, Boga radi. Val radosti nas je zapljusnuo.

Šta se skoro sinhrono i paralelno dešavalo preko interneta?

Preko fejsbuka vodila se i dalje na profilu oca Gavrila diskusija na temu “Svratišta za beskućnike u Beogradu” čiji su kapaciteti popunjeni.

Davali  su braća i sestre na ovu temu svoje komentare, a neki su već slali privatne mejlove na adresu sestre Vere da bi rado nešto učinili u radu ove socijalne službe u nastajanju Srpske Pravoslavne Crkve. Otac Gavrilo je poslao poruku o naravno najvažnijoj stavci cijele priče, a to je potreba da se dobije blagoslov od Njegove Svetosti, Patrijarha Irineja za uspjeh poduhvata i borbe protiv nemilosrdnosti i da se upoznamo sa radom Vjerskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Sestra Vera je podvukla da  ako budemo imali samo toliko snage i kapaciteta da samo jednoj osobi  pomognemo na pravi način i da dugoročno  izađe na pravi put, da će i to biti velika pobjeda. Tog trena sam se sjetio da sam nekada davno isto to rekao ocu Gavrilu kada je pokretao neke svoje projekte koji su već danas postali legendarni. Krug se zatvorio i napokon smo mogli da uđemo u novi ciklus.
 

Milostivi Samarjanin






Radomir Vučić, Bgd. 02.02.2011.

 

Pročitano: 3270 puta