MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

RASTU KULE NA „KROVU SRBIJE”



Iguman Gerasim Foto S. Bakračević


Obnovljen je u Đurđevim stupovima manastirski konak, monaške kelije, istorijska trpezarija kralja Dragutina, manastirski muzej i biblioteka, zatim oltarski deo crkve i južna pevnica

Novi Pazar – Srednjovekovna srpska istorija ovde ne mora da se uči iz knjiga. Sa uzvišenja pored srušenih kupola Đurđevih stupova iguman Gerasim je više puta osnovcima objašnjavao da je Rastko Nemanjić kao dečačić dolazio ovde i gledao kako rade majstori koje je angažovao njegov otac veliki župan Stefan Nemanja da crkvenim zdanjem zahvali Svetom Georgiju što se izbavio iz tamnice. Mlađani Rastko rođen je dole, u Deževskoj dolini, u selu Miščiće, koje je ime dobilo jer je razneženi otac veliki župan tepao mezimcu: „Mišče moje malo”. I danas Svetosavsku himnu pevaju deca pored starog hrasta i metalnog krsta u blizini ostataka stare crkve u selu, za koju se veruje da je iz doba Nemanjića. U podnožju brda je i Petrova crkva gde je Nemanja krstio najmlađeg sina, i gde se u korist svojih starijih sinova odrekao državne vlasti kako bi pošao put Atosa, stopama sina Rastka.

Veliki sneg naterao je zimus majstore, koji nastoje da poprave ono što su ljudi i vreme oštetili, da odlože alat. A čim okopni, nastaviće gde su stali jesenas – da svakim novim kamenom izgled Nemanjine zadužbine približavaju nekadašnjem. Rade po zamisli pokojnog dr Jovana Neškovića i pod stručnim nadzorom arhitekte Veljka Vučkovića iz kraljevačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

–Obnovljeni su manastirski konak, monaške kelije, istorijska trpezarija kralja Dragutina, manastirski muzej i biblioteka, zatim oltarski deo crkve i južna pevnica – nabraja otac Gerasim.

Nedavno su na manastirskoj crkvi postavljena nova, prava vrata.

– Sada crkva ima neku vrstu punoće i zaokruženog prostora, a i veći broj vernika može da prisustvuje bogosluženjima – kaže protosinđel Gerasim.

Na proleće, počeće i dalje da rastu kule Đurđevih stupova, po kojima je manastir i dobio ime. Dve bočne simetrične kule, za koje se tvrdi da su bile visoke po 20 metara, srušene su pre više od tri veka, 1689. godine, kada je i manastir opusteo. Preostalo kamenje raznošeno je i kasnije u vreme nemačke okupacije. Neko je u ostacima manastirskih stupova video dobar građevinski materijal. Sad na „krovu Srbije” kule ponovo rastu. Posle više od tri veka zapuštenosti, manastir je ponovo oživeo 2000. godine kada su došli prvi monasi i od kada se ovde služi liturgija. Već skoro deceniju traje i misionarsko-priložnička akcija „Obnovimo sebe – podignimo Stupove”. Uključile su se mnoge poznate ličnosti, sportisti, pevači, glumci...

– Najvažnije je što istovremeno sa obnovom ove svetinje dolazi do svojevrsne duhovne obnove naroda, naročito mladih ljudi u ovom kraju. Mnogi su se uključili u akciju i u život crkve, saznali više o veri kojoj se vraćaju i nastoje da suštinski žive po njoj – kazuje otac Gerasim.

Oni koji poznaju igumana Đurđevih stupova oca Gerasima znaju da je i on lično znatno doprineo obnovi i manastira i duhovnoj obnovi pravoslavne omladine u Rasu. Oko preduzimljivog protosinđela „vrti” se niz manifestacija sa pravoslavnim predznakom. Kao bivšem Beograđaninu i rok-muzičaru, ocu Gerasimu očigledno nije problem da dođe do poznatih muzičara, glumaca i sportista (mnogima od njih je omiljeni duhovnik i prijatelj) i da ih dovede na neku priredbu u Novi Pazar. Gerasim je jedan od organizatora Vaskršnjeg turnira u malom fudbalu i košarci, božićnih, vaskršnjih i đurđevdanskih koncerata. Mladi umetnici  Rasa u igumanu vide oslonac, članovi kulturno-umetničkog društva „Ras” protosinđelu ljube ruku, ali u njemu vide i velikog drugara, savetnika i strogog kritičara. I često prošetaju do Đurđevih stupova, porazgovaraju sa igumanom i odozgo, kao nekad mladi Rastko, s visine pogledaju na dolinu Raške.

Slavka Bakračević
objavljeno: 27.01.2011.


Izvor: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Rastu-kule-na-krovu-Srbije.lt.html

Pročitano: 3430 puta