MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INTERVJU SA PRAVOSLAVNIM KINEZOM



U novembru 2008, Vasilij Romanov, pravoslavni Kinez iz Harbune, došao je na Belgorodsku pravoslavnu bogosloviju. Cilj njegove posete bio je izučavanje pravoslavne kulture i ruskog jezika. Od samog početka Vasilij je stekao naklonost mnogih bogoslova. Pozivao nas je na čaj, te se često, večerima, u njegovoj sobi okupljalo društvo. Pošto Vasilij nije govorio ruski, morali smo da koristimo rusko-kineski rečnik i da pamtimo neke osnovne kineske fraze, kao što su, na primer: „hao“ – „dobro“ i „buhao“ – „loše“. Međutim, uprkos ovome, savršeno dobro smo razumeli jedni druge. Pošto je Vasilij po profesiji bio medicinski radnik, često nas je,  uz pomoć rečnika ili prevodioca, učio osnovama kineske medicine. Ponekad smo se okupljali i pevali pesme uz pratnju gitare. Vasilij je bio odličan pevač. Zahvaljujući Vasiliju, pesma „Podmoskovske večeri“ na kineskom stekla je veliku popularnost među studentima bogoslovije. Ono najvažnije što se može reći o ovom čoveku jeste to da je bilo nemoguće osećati se tužno u njegovom prisustvu. Svima nama je davao savršen primer. Gledajući ga, uverili smo se u neverovatnu snagu hrišćanske ljubavi, koja je sve pobeđivala.

Bilo je interesantno čuti od Vasilija neke  informacije o njegovom životu, i o Pravoslavlju u Kini. Zahvalni smo Džao Ijan,  studentkinji Belgorodskog univerziteta, poreklom iz Kine, što nam je, kao prevodilac, pomogla u razgovoru.

- Vasilij, kakav je bio Vaš put ka veri?

- Rođen sam u pravoslavnoj porodici. Deda mi je bio sveštenik. U julu 2008. došao sam u Hong Kong, gde me je krstio otac Dionisije Pozdnjajev.

- Molim Vas, recite nam, ko Vas je i iz kojih razloga poslao u bogosloviju?

- Došao sam u Rusiju po savetu oca Dionisija. Moja porodica pripada rodu Albazinaca i veoma dugo je bila povezana sa Pravoslavljem. Za moje rođake, to je bilo veoma teško vreme, jer nisu imali Pravoslavnu Crkvu u Kini, no uprkos svemu, oni su ipak očuvali svoju veru. Želim da prenesem našu pravoslavnu tradiciju novim generacijama. Misija Pravoslavlja je veoma plemenita i dobra. Došao sam u Rusiju kako bih nazad sa sobom poneo ideju hrišćanske ljubavi, koja od nas traži da  brinemo jedni za druge. Glavni razlog je poštovanje prema pravoslavnoj misiji mojih predaka. Želim da budem njihov sledbenik.

- Kakav je odnos Pravoslavlja i kineske kulture?


- Obostrana ideja Pravoslavlja i kineske kulture jeste ljubav za sve. Konfučijanizam je mnogo uticao na našu kulturu. Konfučije je bio poštovan od strane Kineza kao božanstvo. Poznate  su njegove reči: „Ako sami ne želite da nešto  činite, onda ni od drugoga to ne tražite.“ I opet: „Plemenit čovek voli sve.“ Ovu ideju o ljubavi prema drugima vidimo i u Pravoslavlju. Ova ideja nas uči da volimo druge, da pomažemo drugima. Međutim, postoji velika razlika između ove dve kulture. Kinezi nisu toliko koncentrisani na molitvu i duhovno iskustvo kao pravoslavni hrišćani. Oni su više površni. Mi imamo jednu lepo izreku: „Velikodušan čovek svojim delima mora da daje primer drugima.“ To znači da moramo mnogo da radimo za društvo tokom ovog našeg života. Iako današnje Pravoslavlje naglašava ljubav i brigu o drugima, takođe previše pažnje obraća na unutrašnji život pojedinca. Mislim da je danas neophodno da pravoslavni aktivnije propovedaju reč Božiju i više rade za opšte dobro.

- Recite nam, kakvi su Vaši planovi za budućnost?


- Dok budem bio u Kini na letovanju, planiram da razgovaram sa kineskom vladom po pitanju Pravoslavlja, jer još uvek ne postoje nikakve zvanične odluke koje bi omogućile pravoslavnim vernicima iz Kine da dolaze u Rusiju i izučavaju pravoslavnu kulturu i ruski jezik. Planiram da razgovaram o osnivanju Pravoslavne Crkve u Kini i slanju pravoslavnih studenata na obrazovanje u Rusiju. Danas, kineska vlada ima pozitivan stav prema Pravoslavlju, jer zakon štiti svaku religiju koja konstruktivno utiče na društvo. Ranije to nije bio slučaj. Štaviše, poznati su nam neki pravoslavni misionari koji su ostavili veoma loš utisak. Danas je Kina veliko i plodno misionarsko polje, ali je poslanika malo.

- Vasilij, kakav je utisak na Vas ostavila naša bogoslovija?

- Ostavila je veoma pozitivan utisak na mene. Prvi put sam u Rusiji. U početku mi je sve izgledalo čudno, ali atmosfera koja vlada među studentima pomogla mi je da to prevaziđem. Bogoslovi su toliko ljubazni i uvek spremni da pomognu, na čemu sam im veoma zahvalan.

prevod: prof. Bojana Popović
21. 1. 2011.

Izvor: http://www.pravmir.com/article_1093.html
 

Pročitano: 3890 puta