MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ALEKSANDAR ARSENIN: TEHNOTRONSKA ERA I PRAVO NA PRIVATNOST



Pre dve decenije, poznati geopolitičar Bžežinski, napisao je knjigu „Tehnotronska era“,  kojom je najavao epohu potpune kontrole svih procesa na našoj planeti, kojom će upravljati globalna elita. Koliko se aktuelne tendencije uklapaju u tadašnje prognoze američkog teoretičara?

Ako  se  osvrnemo  na  globalna dešavanja u  prethodnih nekoliko  godina  primetićemo  jasnu predstavu međunarodne politike i ekonomije koje  povlađuju korporativnim konglomeratima. Uspostavom  globalne  ekonomije  stvara  se   neograničena  moć    nad   malim  kompanijama,  malim državama i ljudima.

Paralelno sa  tim,  doživljavamo informatičku eru  koja  je do  sada  obuhvatila promet novca, komunikacije, a sada  i kretanje ljudi.  Na  tom  polju  još  uvek  imamo "male" nezavisne sisteme država koji  se ujedinjuju upravo kroz prvopomenute korporativne tranzicije.

Kako  su ova kretanja u vezi?

Pravi primer je  skorašnji  slučaj, tj.  pokušaj preuzimanja  interneta  -  veštačko stvaranje vlasništva nad  internetom u Americi1. Pozvaću se na jedan moj raniji intervju u kojem sam  detaljno govorio   o   tome    za    radio   Beograd2.   Infrastruktrurna   vlasništva   su   u   rukama   privatnih konglomerata  i  državne  vlasti  u  mnogim  slučajevima  nemaju  pravo  mešanja.  Tako telekomunikaciona  mreža  odjednom postaje deo  velikog lanca  u  vlasništvu stranih firmi.  Za nekoliko godina, kompanije će se sliti u jednu  "planetarnu" - gigantsku imperiju koja  će posedovati većinu svetske komunikacione  mreže. Da  napomenem, u današnjem informatičkom dobu,  novčane transakcije, podaci, slika, zvuk... sve prolazi kroz te kablove, a većina za to upotrebljava internet protokole.

Onaj ko bude upravljao ovim mrežama uspostaviće "svetsku vlast".

Znači, imamo tržišna pravila, svetsku ekonomiju, tržite nad  vlasništvom kompanija koje funkcioniše van domašaja "malih" građana, a i vlada većine država. Postoje zakoni koji  upravljaju ovom  trgovinom i  brinu se o zaštiti tržišta kontrolom monopola ali  ne  verujem da  bi  to  bila prepreka u budućnosti.

Iz  iskustva možemo zaključiti da mediji imaju uticaj na  svest  celih nacija, takođe znamo da ćemo biti  pripremljeni na sve pomenuto kroz promociju komformizma. Do sada  su ovo  hipoteze ali isto iskustvo nam  govori o negativnoj evoluciji koja je pod uticajem medija.

Da  zaključim, informatička  era  konglomeratima nudi   da  se  fokusiraju na  samo   nekoliko osnovnih servisa kako bi dobili "svetsku vlast". Zato je bitno danas projektovati male i nezavisne informacione sisteme koji  neće biti  u međusobnoj vezi - bar  ne  direktno. Time  se možda sputava osnovno  pravilo  informatičkog  inžinjerstva  -   centralizacija  i   objedinjenost3   ali   se   čuva integritet ljudi  koji  neminovno moraju i treba da žive uz pomoć tehnologije4.

Pojedini autori kritički govore o fenomenu tehnološke globalizacije, kao procesu koji zakonomerno ugrožava ljudsku slobodu?

Upravo ovo što  sam  spominjao u prethodnom odgovoru, tehnološka globalizacija pravi centre moći. Prvo kroz ekonomski monopol koji  nam  je svima poznat. Međutim, radi se o bliskoj budućnosti i   o   iskustvu   koje    još    uvek    mnogi  ne   sagledavaju.   U   tehnološkim   sistemima  baratamo   sa informacijama i to najrazličitijeg karaktera. Poslovni transkripti, ideje, privatni podaci... to je ogroman broj svakodnevno generisanih podataka iz kojih  se mogu videti namere, navike... itd.
Opet,    kalkulišemo   sa   osnovnim   upravljačkim   sistemima  koji    nam    danas   omogućavaju
svakodnevni život, sistemi plaćanja,  evidencije, birokratija.  Uvođenjem monopola, jedinstvenih centara za pohranjivanje i obradu informacija stvaramo osnovu za totalitarni nadzor.
To ugrožava slobodu, zar  ne?!
Sada   se  te  ideje nenametljivo  provlače  kroz  koncepte  objedinjenih dokumenata i  sličnih procesa evidencije. Još uvek  mnogima izgledaju nebitno ali  ti koncepti su struktura za totalitarizaciju. Još samo  par  koraka i  eto  nas  tamo! Uveliko se  radi na  povezivanju državnih sistema radi lakše razmene podataka, bankarski sistemi su odavno povezani na  globalnom nivou, kretanje ljudi   je  takođe  delimično  evidentirano  sistemom pasoške kontrole, a  imamo i  mnogo drugih primera  koji  su u svakodnevnoj praksi (kretanje ljudi  će  se  potpuno evidentirati  pomoću objedinjenog ličnog dokumenta).

Potrebno je samo  još malo standardizovati podatke za međusobnu razmenu. Tada  slobode više nema!

Danas  mi   je  još   uvek   teško  da   ljudima  objasnim  u  kakvoj  je  vezi  sloboda  življenja  sa informacionim tehnologijama ali  evo nas sve više u tome.

Uvođenje u svakodnevni život novih tehnologija najčešće se pravda povećanjem bezbednosti  pojedinaca  i  država.  Koliko  je  ova  teza  sa  stručnog  stanovišta opravdana?

Postoje slučajevi kada je uvođenje informacionih tehnologija opravdalo težnju za povećanjem bezbednosti informacija i to nisu  retke situacije međutim, mi  imamo problem sasvim druge  vrste. Građanima se pod izgovorom povećanja bezbednosti nameću sistemi koji  nemaju veze  sa tim.

Tako,  ako  bih  samo  na  osnovu izjava ljudi  iz  vlasti komentarisao ovo  pitanje, rekao bih da po tom osnovu bezbednost i terorizam nemaju nikakve veze  sa novim tehnologijama. Problem je što se ti termini zloupotrebljavaju kako bi  nam   se  nametnula "čipizacija". Čak   su  i  zemlje poput   Velike Britanije odbacile koncept biometrijskih dokumenata. Podsećam da Velika Britanija ima  najjači sistem video nadzora upravo radi povećanja bezbednosti i straha od terorizma (izgovor naravno), pa su opet  imali bombe u metroima. Danas, Dom  lordova poništava Zakon o  evidenciji i  uništava biometrijska dokumenta - lične karte i pasoše5.

Priče   o   bezbednosti   imaju   smisla   u   birokratskom   sektoru   ali    do    nekih   granica. Informacione tehnologije nude dobre sisteme kontrole pristupa, skladištenja podataka ali  moraju biti   propraćene  regulativama koje   preciziraju  nivoe  odgovornosti i  drugim protokolima.  Mi bitku   gubimo  na   samom  početku  jer   imamo  najsavremeniji  informacioni  sistem  ali   podatke prikuplja službenik i nestručno osoblje koje ima  i pristup tim  podacima.

Solidan primer povećanja stepena bezbednosti zahvaljujući informacionim  tehnologijama je zdravstvo. Tu su primenjene mnoge regulative i standardi koji  ograničavaju zloupotrebu, softver je radila domaća firma6 - mada i tu bi mogli naći niz  "rupa"  koje treba popraviti7.

Dakle,   samo    "natrpavanje"   informacionih   tehnologija   u   živote   nema   mnogo   veze    sa terorizmom, teroristi ne  se prepoznaju u sistemu, njihove namere su skrivene (mada ima  pokušaja prepoznavanja namera softverskom analizom). Pisao sam  o tome  u jednom tekstu  "Ja terorista"8, kako bih  upravo tu  istu  informacionu  tehnologiju upotrebio da  hipotetički sprovedem u  delo   neki zločinački akt9.
To opet  ne  znači da ne možemo iskoristiti baze  podataka da budemo sigurniji ali  ne na  tako banalan način. Znaju to ljudi  koji  nam  ih uvode  međutim, njihova "priča" u pozadini svega  ima  druge ciljeve.

U  svetu postoje  brojne  organizacije  koje  se  bave  zaštitom  građnske  privatnosti. Koliki je objektivan uticaj ovakvih organizacija?

Jednom rečju  ogroman! Interesantno je to što  su najjači proistekli upravo iz  zemalja koje  se ili  su se ekstremno zalagale za principe tehnokratije.

U Velikoj Britaniji koju često  pominjem kao  primer nalazi se Privacy International10  na čelu  sa Sajmonom Dejvisom, SAD  imaju EPIC11   sa  Markom Rotenbergom dok  Australija ima   APF  i  čuvenog Rodžera Klarka12. Tu je  i  Nemačka sa  organizacijom FoeBud, zatim poznati Statewatch13  na  čelu  sa Tonijem Banijanom koji  daje  relevantne izveštaje i opservacije pravnih dokumenata na  nivou cele Evrope,  NO2ID, EDRI14,   CASPIAN.   Da  ne  pominjem i  niz   manjih organizacija15.  To  je  danas  ceo umreženi sistem u borbi za  jednu  stvar: interese građana u elektronskom društvu. Naravno, da  ne preskočim, u sistemu je  i  Pokret za  privatnost -  Srbija u čije  ime  i  govorim sve  ovo.  Pojedini pokreti postoje i trideset godina i institucije su svetskog renomea koje sada  vladama drugih država pružaju konsultantske usluge.

Iz   svega   se  može videti kolika  je  potreba  za  uspostavljanjem  reda   u  oblasti  elektronske zaštite  građana.  Zemlje,  tehnološki  mnogo  naprednije  od   nas   se   oprezno  upuštaju  u  "vode" digitalnog sveta  i države poput  Srbije u kojima je mnogo toga nedorečeno ne smeju olako propuštati i odbacivati iskustva drugih.

Pokret za  privatnost -  Srbija je  osnovan sa  istim idejama.  Strašno je  velika  potreba da postoji adekvatan odgovor na aktuelne događaje, a predstoji nam  još mnogo izazova. Za to je potrebno imati akademsku zajednicu, ne političku, versku ili  sličnu. Treba imati na okupu  tim  ljudi  koji  u svakom trenutku mogu  odgovoriti na sva pitanja i iza  doga  stojati svojim stručnim delom i znanjem. Takva institucija ima  potpun kredibilitet i neosporiva je jer  argumenti nisu  politički stavovi već  stručna i naučna mišljenja. To je Pokret za  privatnost - Srbija. Napravili smo  koncept i oko njega   okupili ogroman broj  stručnjaka i  predstavnika akademske zajednice -  istomišljenika iz oblasti informatike, prava, sociologije, ekonomije, bezbednosti pa čak  i teologije... imamo informatičke  stručnjake najvažnija  softverska i  hardverska  pitanja  u  pogledu privatnosti i bezbednosti,  za   baze   podataka,  hardver,  mreže...  Ova   grupa  je  spremna  da  se  u  roku   od  24  sata mobiliše i u javnost pruži detaljne analize iz svih potrebnih aspekata.

Kada    se   poredimo  sa   pokretima  iz   sveta    sa   kojima  smo   povezani  razlika  je   jedino   u finansiranju, stručnost ne izostaje, a razmena iskustava je na dnevnom nivou.

Ostalo je pitanje prohodnosti u medijima i političke prihvatljivosti - delujemo samostalno, apolitično kao  i  svi  drugi pokreti,  a  od  nivoa "demokratije" zavisi  stvaran uticaj na  odluke vlasti. Imamo dobru  saradnju sa MUP-om, kancelarijom Poverenika i drugim institucijama.

Javnost i građani Srbije nas svakako imaju!

Kakva su evropska uporedna iskustva, pre svega u oblasti zakonodavstva?

Komparacija ovog  tipa je uvek  malo nezgodna jer  su prilike (ekonomske, političke, statusne), drugačije. Tako  su i iskustva različita ali  uspešna na svoj jedinstven način.

Ja možda nisam pravi čovek da  odgovori na  ovo  pitanje ali  iz  moje  spoznaje, zemlje evrope i Evropske Unije  imaju metode uticaja na zakone. Francuska na primer, "osluškuje" glas  naroda, tamo se stvari rešavaju često  na  samom početku - narod u političkom "folkoru" ima  trend izlazaka na ulice čim  mu se nešto ne dopadne. Kao zemlja, dosta  je izuzeta jer nije  dozvolila toliko mešanje EU u  njihovo zakonodavstvo  bar  što   se  moje   oblasti tiče. Engleska  se  "osvestila", Nemačka  takođe! Problem prave manje države, tranzicione, prihvataju svašta u svoj  sistem ali  Srbija prednjači  umnogome16.

U SAD na  primer, postoji oko  hiljadu zakona koji  regulišu prava privatnosti i uređuju elektronske  sisteme evidencije.  E  sada,   posmatrajući  paralelno  ideje Evropske Unije,   veoma su oprezni sa  zahtevima ovog  tipa. Čipovi su  opcioni i  izbor za  njihovu implementaciju  pada na vlade17. Naša vlada nam  to drugačije predstavlja i građani nemaju pravu sliku te vrste  saradnje sa Evropskom Unijom.

U svakom slučaju, zakoni se prilagođavaju situaciji, iskustvu i idu  u cilju  zaštite građana.  u Srbiji je sve suprotno.

Upravo su malo pre  pomenuti Pokreti za  privatnost  doprineli  "sazrevanju" zakonodavstva  u evropskim zemljama.

Srbija je često isticana kao avangardni primer u  mnogim oblastima od politike i ekonomije  do uvođenja novih tehnologija. Kakvi politički  zaključci proističu iz ovakvih teorija?

Odgovor na  ovo  pitanje je  na  žalost očigledan -  iz  prakse i  iz  mojih prethodnih odgovora. Srbija se ističe kao  jedna oblast za ispitivanje novih i ne proverenih tehnologija. Avangardni smo sa  našim ličnim kartama, saobraćajnim dokumentima, uvode   nam   centralizovane baze   podataka građana, objedinjeni dokument... To može odgovarati samo  nekolicini mada sumnjam da  i oni  imaju veliki interes, to je interes viših instanci, a naša politička "sila" je samo  poslušna grupa ljudi koji  trenutno imaju "vlast" nad  nama.

Njihova deca  i naša će zažaliti jednako bez izuzetka ako ovako nastavimo.

Informacione tehnologije su pogodne iz mnogo razloga. Imaju direktan uticaj na svakodnevni život, veći broj  ljudi  ne  poznaje dovoljno mogućnosti i  sve  prihvata ili  vidi samo  prednosti, a istevremeno ima  moć  manipulacije i  odličan je  instrument za  sprovođenje "viših" interesa na širokom geografskom području.

Koliko   su    građani   Srbije  informisani   o   novim   zakonskim   propisima,   koji omogućavaju ugradnju čipova, u razna dokumenta?

Nisu  informisani, a oni  koji  jesu,  informisani su lažima koje  se publikuju kroz medijske instrumente.

Na prvom mestu  postoji veliko neinteresovanje većine građana da se upute  u problematiku. Sve što  većina zna  su površne svakodnevne informacije. Kada  mediji ne  plasiraju nešto mi  moramo sami da tragamo, a tu sve staje.  Objave koje dobijemo su selektivne i nedorečene. Tako  je prošla lična karta, prođoše i saobraćajna dokumenta. Ovo  se možda i očekuje od vlasti (!!!???), ali  nas  će  skupo koštati.

Oni  koji  nešto više znaju mešaju pojmove pa se plaše i čega  ne treba. To nije  za osudu, ne mora svako da bude informatički stručnjak, o tome  bi ministarstvo18  trebalo da nas edukuje ali  kada nema poštenja gde treba da ga ima  onda ipak moramo sami19.
Zato je bitno postojanje Pokreta za privatnost. Kao samostalna institucija tu je da kontroliše vlast i da edukuje i upozorava javnost jasnim porukama.

U mnogim pravoslavnim sredinama, Crkva je odigrala veoma važnu ulogu u korekciji zakonskih propisa kojima se dovodi u pitanje privatnost ljudi?

Grčka je jaka  po  tome  ali  je i narod čini mi  se složniji. U Rusiji je taj  uticaj zanemarljiv. Skoro  sam  imao prilike o tome  pričati sa  poznanikom  monahom Ignjatijem - urednikom portala pravoslavie.ru. Srpska Pravoslavna Crkva je odigrala ključnu ulogu  oko  izbora biometrijske lične karte. Patrijarh Pavle20  je  dao  svoj  lični doprinos, a  lavinu je pokrenula nekolicina - šačica ljudi   koji   su  verovali  u  svoju   ideju.   Kompletna  podrška  tadašnjim  događajima  -  tribinama, skupovima  je  bila  poduprta zvaničnicima  SPC-a. Crkva  je  praktično  i  aktuelizvala  pitanje zaštite privatnosti građana21  u kontekstu biometrijskih sistema identifikacije. Jedinu postojeću studiju  na tu temu je uradio đakon Srpske Pravoslavne Crkve - Oliver Subotić22.

Pa  čuveni "Žički apel", sada  već  legendarni događaj koji  je  i  danas i  te  kako aktuelan je "doživeo"   svetsku  slavu23.  U  Žiči  je   26.   marta  2005.  godine  održan  prvi  stručni  skup   o problematici biometrijskih sistema, a povodom novih ličnih karata. Daće  Bog da to bude i redovan godišnji skup.

Ne  smem  propustiti da  spomenem i Centar za  proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija Arhiepiskopije  beogradsko-karlovačke.   Upravo  ovaj   centar  pod   rukovodstvom  đakona  Olivera Subotića daje trenutno najmerodavnije informacije o tehnologijama24.

To su sve izvarendne inicijative i rezultati ali  ne treba očekivati "glas"  crkve, pokretačka snaga mora biti  u civilnom sektoru, a crkva će svakako dati  svoju nesebičnu podršku kad  god je cilj ispravan. Danas postoje struje  koje  pokušavaju izopštiti crkvu iz  svakodnevnih dešavanja što  je besmisleno, crkva je ta svakodnevnica ne  istorija ili  nebo,  to je naš  život ali  kao  takvi moramo sami biti  spremni na akciju.

Nije potrebno ginuti kao  pre  petstotina godina, potrebno je samo  izjasniti se. Uz svu silu koju zajedno možemo mobilisati imamo stopostotne šanse, Bog je sa nama.

Šta je ključna poruka?

Ključna poruka je: tehnologija DA ali  sa kritičkim osvrtom i merom.

Neodgovorno je samo  veličati mogućnosti tehnologije i ne samo  neodgovorno nego  i opasno, to se sve dalo zaključiti iz  ovog  razgovora. Isto  tako  je neodgovorno i tvrdoglavo odbijati pomoć koju tehnologija pruža. Znači, samo  prava mera i na pravi način.

Racionalna potreba, stručna analiza, identifikacija rizika, posledica, dobiti pa  tek  onda javna rasprava, propisi i zakonske mere - i na kraju  tehnologija i primena.

Može na ovaj ili  sličan način ali  sve drugo  je brzopleto, opasno, neodgovorno i bez cilja!

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 www.slobodnaevropa.org/content/neutralnost_interneta_sad/2131147.html
Koncept neutralnosti neta jednostavno podrazumeva da ’saobraćaj’ na internetu treba da se tretira jednako i da internet provajderi ne mogu da vrše segregaciju ili da ikoga diskriminišu, tako što će gušiti konkurenciju i nadmetanje ili pokušavati da blokiraju određenu vrstu ’prometa’. U osnovi, sve dok neko plaća za usluge interneta, kompletan ’saobraćaj’ na njemu treba da se ravnopravno tretira.
Video koji verno dočarava problem:
www.youtube.com/user/zloupotrebaInterneta?feature=mhum#p/a/f/0/vBq7p0XhDRM
I jedna ohrabrujuća vest: stkarnick.com/culture/2010/04/07/fcc-cant-force-net-neutrality-court-rules/
2 Deo razgovora i emisije možete čuti na adresi: www.internetservis.co.rs/zloupotreba/emisije/Radio Beograd 2.mp3
3 O centralizovanim bazama podataka: www.dverisrpske.com/tekst/1873782
4 Pomenuta informatička pravila možemo koristiti u izradi poslovnih sistema ili sličnih softvera ali ne i kod obrađivanja osetljivih podataka o ljudima. U mom tekstu "Inžinjerstvo protiv etike", možete pročitati više sa stručnog aspekta.
5 www.mikro.rs/main/index.php?q=vest&ID=14288&mail=1
6 Treba istaći važnost da domaće kompanije projektuju softver. Saradlja na tom polju sa stranom firmom može biti (a često i jeste), širom otvorena "kapija". Interesantan je skorašnji incident  - napad na iranska nuklearna postrojenja, citiram deo teksta: "Osnivač i izvršni direktor kompanije Taia Globali internet ekspert Džefri Kar tvrdi da je pronašao nekoliko važnih tragova koji optužuju Kinu da stoji iza opasnog kompjuterskog crva Stuxnet, kojim su napadnuta iranska nuklearna postrojenja.
Iako su do sada u tom kontekstu uglavnom bili spominjani SAD i Izrael kao inicijatori napada, Kar tvrdi da iza napada stoji Kina jer se pojedini uređaji ugrađeni u iranska nuklearna postrojenja proizvode u Kini u kompaniji Vacon, a upravo su u tu kompaniju u martu prošle godine upali kineski carinski organi i zbog neregularnosti priveli dva zaposlena", prenosi sajt informacija.rs. "To se desilo baš u periodu kada je crv Stuxnet stvoren, a Kinezi su, prema navodima Džefrija Kara imali pristup svemu u toj kompaniji, pa i tehničkim detaljima proizvodnje u Vacon-u." www.pcworld.com/businesscenter/article/205827/was_stuxnet_built_to_attack_irans_nuclear_program.html
7 Pisao sam o tome u tekstu: "Mogućnosti zloupotrebe zdravstvenih podataka"
8 Deo teksta na: www.dverisrpske.com/tekst/1873779
9 Brus Šnajer, svetski stručnjak za kriptografiju je još pre deset godina osporio bezbednost biometrijskih podataka u dokumentima.
10 www.privacyinternational.org
11 www.epic.org
12 www.rogerclarke.com
13 www.statewatch.org
14 www.edri.org
15 Ovoj listi obavezno dodajem: www.cepis-spc.com,  Centar za proučavanje i upotrebu savremenih tehnologija Srpske Pravoslavne Crkve, zatim www.zazivot.org, sajt našeg starog borca za privatnost Aleksandra Pavića kao i www.covekitehnologija.com, sajt pominjanog đakona Olivera Subotića
16 Sablazna izjava našeg ministra Unutrašnjih poslova - Dačića: www.politika.rs/vesti/najnovije-vesti/Izdavanje- novih-tablica-i-saobracajnih-dozvola-ne-kasni.sr.html
Citiram: "Naša ideja je da se u budućnosti definiše jedan digitalni sistem i da se na čipovima dokumenta nađu svi podaci o kojima govorimo, ali treba naći tehnološko rešenje kako da ti podaci budu promenljivi, a da se ne mora vršiti izdavanje novog dokumenta"
17 Specifikacija saobraćajnih dozvola po standardima EU:
http://ec.europa.eu/transport/road_safety/behavior/driving_licence_en.htm
18 Pročitati uporedno izjavu ministra Dačića i direktivu EU Directive 2006/126/EEC of 20 December 2006 ec.europa.eu/transport/road_safety/behavior/driving_licence_en.htm, veoma lako možemo primetiti manipulaciju sa informacijama.
19 Pročitati tekst: "Biometrija i propaganda", đakona Olivera Subotića. Internet veza:
www.covekitehnologija.com/?p=120
20 Patrijarh Pavle i apel za ukidanje Zakona o novim ličnim kartama: "Ubeđeni smo da će Vlada i Premijer Srbije poštovati reč Njegove Svetosti, Patrijarha Srpskog G.G. Pavla, po pitanju poništavanja Zakona o ličnim kartama na isti način kao i kada su tražili njegov Očinski Blagoslov i podršku za nedavno održani referendum o novom Ustavu Srbije" www.zazivot.org/archives/57#more-57
21 Besede oca Venijamina o novim ličnim kartama: borbazaveru.info/content/view/256/28/
22 Studiju u PDF formatu možete preuzeti sa adrese:
www.cepis-spc.com/sites/default/files/content_491_BiometrijaSuboticWEB.pdf
23 O značaju Žičkog apela i kometar na deset tačaka www.covekitehnologija.com/?p=476 *Tekst objavljen u
Žičkom blagovesniku, decembar 2010.
24 www.cepis-spc.com,  Osnovna aktivnost Centra je u kreiranju redovnih stručnih izveštaja iz određenih tehnoloških oblasti (pre svega informaciono-komunikacionih) u kontekstu potreba SPC. Istraživanja
sadrže teološke, sociološke, politikološke, informacione, etičke, pravne i ostale važne aspekte.
Centar radi i na formiranju istraživačku baze iz spoljašnjih izvora za potrebe temeljnog razmatranja odnosa Crkve i savremenog društva, pri čemu se redovno identifikuju i prate tehnološki izazovi, uz poseban akcenat na proučavanje pozitivnih i negativnih društvenih i etičkih implikacija.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

23.12.2010.
Aleksandar Arsenin

Pročitano: 7442 puta