MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETA ZLATA (HRISA) NOVOMUČENICA



Sv. Zlata Meglinska (Hrisa) novomučenica (Dan posta – Oktobar 13)

 
U mukama, o Zlato, ti bijaše blistava
Kao zlato pročišćeno vatrom.

 
Zlata*, djevomučenica i neokaljana nevjesta Nebeskog Cara, Hrista Boga, bila je iz sela Slatene, iz oblasti Meglin, koje je smješteno blizu granice Srbije i Bugarske. Poticala je iz siromašne porodice, kao jedna od četiri kćeri. Ipak, ona je bila bogata u stečenim i prirodnim vrlinama. Od stečenih vrlina odlikovala se svojom vatrenom vjerom u Boga, te svojim djevičanstvom i mudrošću. Od prirodnih vrlina to su bile njena ljupkost i ljepota zbog kojih je takođe blažena smatrana dostojnom biti usavršena slavnim i plemenitim mučeništvom.

U to vrijeme nekom turčinu je, vidjevši njenu ljepotu i ljupkost, u srce prodrijela satanska ljubav za njom i koji je stražario čekajući odgovarajuće vrijeme da ostvari svoju začetu zlu namjeru. Jednog dana svetiteljka je izašla sa ostalim ženama da sakupi drva. Kada je Agarjanin, taj zavjerenik protiv svetiteljkine djevstvenosti, čuo za to poveo je nekolicinu drugih turaka sa sobom, i idući tamo, zgrabi je i na silu odnese svojoj kući. Isprva je počeo da ugađa svetiteljki mnogim obećanjima, pokušavajući na taj način da preokrene njena uvjerenja i da je obrati u svoju religiju. Rekao joj je da će, ukoliko prihvati da postane muslimanka, uzeti za ženu. U isto vrijeme počeo je da joj prijeti, rekavši da ukoliko je njegove riječi nisu ubijedile da će je podvrgnuti strašnim mukama. Ali kada je ona koja je bila istinski zlatna, kako duhom tako i imenom, čula ovo, sasvim neočekivano, uopšte se nije uplašila nego je u svom srcu prizvala ime našeg Gospoda, Isusa Hrista, da joj pritekne u pomoć, te sa svojom velikom otmjenošću i odvažnošću reče: "Ja vjerujem i slavim svoga Hrista, i samo Njega imam za Ženika, koga se nikad neću odreći čak i kad bi me podvrgli na deset hiljada muka – pa čak i onda kada bi mi tijelo isijekli na male komade."


Kada su oni ovo čuli shvatili su da sami vjerovatno neće moći da je ubijede. U tu svrhu poslužili su se drugim sredstvima.  Pri tom, znajući da su žene vičnije u obmani drugih u odnosu na muškarce, predadoše svetiteljku svojim ženama naredivši im da iskoriste sva sredstva i načine da je ubijede. Kada su uzeli mučenicu, šta sve nisu radili, šta sve nisu smišljali, kakve sve magije nisu koristili protiv djevice? Blizu skoro šest mjeseci poticali su blaženu Zlatu da prihvati njihovu religiju, ali uzaludan im je bio trud, za blaženu Zlatu koja je bila čvrsto utvrđena na nepokretnoj stijene vjere u Hrista. Nakon toga pozvali su roditelje i sestre od mučenice, te  pod strašnim prijetnjama im narediše da ubijede svoju kćer da postane muslimanka, inače će dati da je ubiju a oni sami će biti mučeni i pretrpiće veliki gubitak.
Stoga, kada se roditelji i sestre od mučenice nađoše blizu nje (usljed straha učiniše to, iako nevoljno) rekavši i učinivši sve ono što bi smekšalo čak i najčvršću i nesalomivu dušu, oni jadikovaše i plakavši rekoše: “O najdraža kćeri, smiluj se sebi i nama, tvojim roditeljima i tvojim sestrama, koji smo svi u opasnosti da nas unište zbog tebe. Odreci se Hrista samo prividno kako bi tebe i nas pustili. Hrist je milostiv i oprostiće ti ovaj grijeh zbog nužnosti i nasilja.”  I ovdje, neka svako razmisli kako žestoko i koliki je rat đavo osmislio i pokrenuo protiv mučenice,  te koje misli o slabosti i sažaljenju je morala prevazići nježna djevica iz rijeka suza koje su prolili njena majka, otac i sestre u njenom prisustvu. 


Ali budite hrabri, ljubljeni, moć Hrista je osvojila čak i ovaj rat i sredstvo đavola; bijavši u vatri iskrene ognjene ljubavi prema Hristu, Zlata, koja je bila hrabra i snažna u duši, uopšte nije bila dotaknuta sažaljenjem prema riječima i suzama svojih roditelja i sestara, kao što to priroda zahtijeva. Umjesto toga, kao izdignuta iznad mesa i krvi, i izvan zakona i organičenja prirode, ona se okrenula i reče ove hvale vrijedne i izuzetno mudre riječi svojim roditeljima i sestrama: „Vi, koji ste me podsticali da se odreknem Hrista, Boga istinitog, niste više moji roditelji i sestre, niti vas takve ubuduće želim. Umjesto vas imam za oca svog Gospoda Isusa Hrista, i za majku svoju Bogorodicu, a sve svece za svoju braću i sestre.“ I sa ovim odgovorom okrenula se od njih.

Bravo za tvoju izuzetnu hrabrost, o svetiteljko! Bravo za tvoju istinsku ljubav prema Bogu! Bravo za tvoja mudra uvjerenja dostojna nebeske slave! Zaista, braćo, ova svetiteljka je ispunila ono što je božanski David rekao:"Jer otac moj i mati moja ostaviše me, a Gospod prihvati me." (Psalm 26:10) i ono što je Gospod rekao: "Jer sam došao da rastavim čovjeka od od oca njegovog i kćer od matere njezine...I neprijatelji čovjeku postaće domaći njegovi." (Jevanđelje po Mateju 10:35-36).


Kada su muslimani, a naročito onaj zli zaljubljenik u djevicu, vidjeli da ništa ne mogu postići, niti da mogu odvratiti svetiteljku od vjere u Hrista, čak niti sa svim onim načinima i sredstvima koja su mogli smisliti, odustali su od laskanja i riječi te počeli sa mučenjima. Isprva, cijela tri mjeseca su je svakodnevno tukli sa motkama. Kasnije su joj kožu skinuli i uzeli mnoge trake sa njenog mesa i stavili ih da vise ispred nje, kako bi je obuzeo strah gledajući u njih. Krv je tekla kao rijeka iz djevičanskog tijela mučenice, i sva zemlja oko nje je pocrvenila. Kasnije su zagrijali ražanj i provukli ga direktno kroz uši mučenice, tako da je dim izlazio iz njenog nosa i usta.

Dok je patila od tih brojnih i tako strašnih mučenja, koja bi pokorila čak i najhrabrije ljude, Hristova mučenica ih je izdržala sa velikom otmjenošću, ojačana snagom Krsta i njenom iskrenom ljubavi prema Hristu. Jer kao što Simeon Metafrast kaže: „Duša koja se drži vezama ljubavi prema Bogu smatra patnje ništavnim, već uživa u bolu i uspijeva u nevoljama.“ Kada je svetiteljka čula da se u blizini nalazi sveštenik Timotej, iguman Manastira Stavronikita na Svetoj Gori, skroman i čovjek od povjerenja koga je ona imala za duhovnog oca, koji je takođe ispričao njeno mučeništvo, ona mu poruči po određenom hrišćaninu da moli Boga da učini dostojnim završetak njenog mučeništva na bogougodan način.


Na kraju, ne bijavši zadovoljni mnogobrojnim mučenjima koja su nanijeli svetiteljki, već diveći se kako je ostala još uvijek živa i kako nije umrla, oni okrutni i tvrdokornih srca – ma ne, treba reći okrutniji i od samih divljih zvijeri – nisu mogli izdržati činjenicu da su učinili sve kako bi pokorili djevojku, i postaše tako ljuti i uporni – Oh! šta sve zlo neće smisliti! – tako da su objesili jagnje Hristovo na stablo divlje kruške, i svi otrčaše prema njoj sa svojim noževima i isijekoše sveto djevičino tijelo na komade. Ovo se zbilo 13 oktobra, 1795. godine.**

Na ovaj način je dobra Zlata stavljena na probu i od svih tih mučenja počeše da sija, kao zlato u peći. Ona je predala svoju svetu dušu u ruke njenog besmrtnog Ženika, primivši dvostruku krunu kao djevica i kao čovjek. I sada ona igra i raduje se zajedno sa mudrim i nagrađenim djevicama u nebeskim svadbenim odajama, i stoji sa desne strane Ženika, Hrista, i vlada zajedno sa Njim u vijeke vijekova. Što se tiče njenih pobjedničkih i djevičanskih moštiju, neki hrišćani su ih tajno uzeli i sahranili časno i uz poštovanje.
Uz posredstvo njenih molitvi možemo da se smatramo dostojni Carstva Nebeskog, Amin.
 
Tropar glas 1.

Zadobivši ljubav prema nebeskom Ženiku, pokazala nisi strah od mučenja opakih nevjernika i krv si svoju prolila, čak do smrti, o Zlato, svake slave dostojna, ti ponosu Meglina. Zato ti se sada vraća prema zaslugama tvojim: vječna radost u dvorima Hrista Boga našeg. Moli Mu se da spasi duše naše.

Tropar glas 3.
Zlatni susudu djevičanstva, postala si besprijekornom nevjestom Gospoda, ti ljupka djevice Zlato; djevičanstvo si svoje sačuvala bez krivice za Hrista na božanski način boreći se. O slavna mučenice, zamoli svog Ženika, da izlije na nas veliku milost.

* Kod Grka poznata je kao Hrisa, dok je kod Slovena poznatija kao Zlata; međutim oba naziva znače "zlatna".
** Na 13-ti oktobar, vjernici hrle ka ikoni koja prikazuje Svetu Zlatu Meglinsku u crkvi Svete braće Ćirila i Metodija i njihovih pet učenika u Sofiji u Bugarskoj, da odaju počast ovoj bugarskoj mučenici i svetiteljki.

 Sv. Nikodim Svetogorac


Prevod sa engleskog Dragana Pećanac

Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2010/10/saint-chryse-zlata-new-martyr.html
 

Pročitano: 7049 puta