MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

POUKA OCA GAVRILA



Pouka oca Gavrila poslije molebana pred čudotvornom ikonom na praznik Pedesetnice 

Srećan vam praznik i neka bude na zdravlje molitva i vaš dolazak ovde. Neka Presveta Bogorodica nagradi vaš trud i podvig, vama koji ste celu noć putovali izdaleka, neki su došli izbliza. Hvala Bogu da ste došli. Bilo bi još lepše da je bilo više pričasnika na današnji veliki praznik. Nije pričešće samo za Veliki post, kada svi navale da se pričeste. I to samo jedanput u godini. Kao što čovek kad god je gladan mora da jede, tako i duhovno treba malo češće da se hrani. I neka vam ne bude teško da se pripremite, tri dana da postite. Kada se pripremite za veliki praznik i idete u svetinju, onda treba i da se pričestite. Lepo je što ste došli, ali kruna svega je sveto Pričešće. Bez toga nije potpuno. Kad vam doktor da da držite dijetu, da vidite kako ćete je držati, kad prigusti zbog bolesti. A kad ste zdravi, onda je, joj, teško. Nije teško. Ne umire čovek kad umereno jede, nego kad se prejeda. Samo da se trpa u stomak šta bilo, samo da je stomak pun, a posle – možeš da se ne probudiš, zagušiš se zato što si se uveče prejeo.

Preporučio bih da uzmete knjigu „Duhovni razgovori“, u njoj imate razgovore koje sam ja vodio sa raznim ljudima. U tim razgovorima možete da nađete i sebe. Imaćete tu knjigu kod kuće i kada god hoćete da okrenete telefon da me nazovete, uzmite knjigu i naći ćete ono što biste mene pitali. Tu ćete dobiti odgovor, umesto da zovete telefonom. Samo dva puta da zovete za razgovor, pogotovo vi izvana, to više košta. Ovako lepo možete da pročitate. Jer svi imaju iste probleme: svi se svađaju, svi se ne vole u kući, pa se svi vole, sednu da jedu, pa se brzo raziđu. Jedan kaže jedno, drugi drugo…

Dalje, danas, u ovo vreme, ima mnogo strahova po kućama. Kako da ne bude kad preko televizora sva moguća zla ulaze u kuću. Sve što ne valja ulazi u kuću. A u svakoj kući, gde god uđeš, televizor samo ronda. Ne možeš da pričaš. Kad sam ovde išao po parohiji na osvećenje vodice, posle Božića, tako je bilo u svakoj kući, pogotovo kad ide neka serija koju oni prate. To kao da je došla smrt u kuću kad ja dođem, jer im poremetim seriju, i više ne znaju ko s kim, gde, šta se događa. I veruju u to, kao da u tim filmovima ima istine. Ne znaju da je neko napisao priču, pa da je po toj priči snimljeno, nego babe svemu veruju. Već sam to pričao mnogo puta, kad je išla serija Santa Barbara, neko je umro u seriji, a babe odmah naručile službu za pokoj duše.

Još da vam kažem, o tome ima i u ovoj knjizi,  kako veruju ljudi što žive u gradovima i imaju kučiće i mačiće. Telefonira mi, ili mi piše, i kaže: joj, tuga i žalost, umro mi najbolji prijatelj. Ja počnem da pitam, kad ono umro ker, uginuo jer je bio star. Pre neki dan jedna devojka mi se javi, uginulo malo mače, ni spavati se više ne može. Pita mene da li šta može učiniti za pokoj duše mačeta, koliko sveća da se pali. Razumem da to rade u neznanju, vole životinje, a niko ih nije o tome učio, ali treba da znaju da životinje imaju svoj život, a čovekova duša je nešto sasvim drugo.

Ti razgovori u knjizi su interesantni, biće i druga knjiga, ako Bog da. Materijala ima, samo da se potrudimo oko toga, da bude na korist onima koji čitaju. Ima toga puno da se priča, ali vi ste umorni, dugo ste danas stajali u crkvi, od jutros u 9 pa sve do sada. Dobro ste izdržali…

 

na praznik Silaska Duha Svetog na apostole,
23. maja 2010.
 

Pročitano: 5260 puta