MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

CRKVENO-MEDIJSKA ULOGA I MLADA GENERACIJA




Ovo proljeće nije samo vrijeme neobičnih kiša. To je i vrijeme kada razmišljamo o mladoj generaciji i njenoj budućnosti. Mlade generacije kao uzor imaju isprva obično roditelje i preuzimaju vrijednosni sistem porodičnog doma, međutim današnjica ne ostavlja dovoljno vremena porodičnom odgoju. To je činjenica koja se u dogledno vrijeme neće promijeniti, jer vrijeme kada su roditelji u 3 poslijepodne dolazili kući s posla da bi ostatak dana provodili sa djecom je odavno za nama, ako ga je uopšte bilo.

 U tom smislu crkvena misija ima svoju posebnu ulogu u okviru pedagoškog rada sa mladima, jer nastaje određeni vremenski vakuum u kome je mlad čovjek  prepušten sam sebi i ispunjavanju svog slobodnog vremena bez nadzora roditelja ili pedagoga. Logično je da on u ovom slučaju preuzima ličnu inicijativu. Ta inicijativa počesto se svodi na preuzimanje vrijednosnog sistema iz modernih medija, među kojima danas dominira internet.Prije 20 godina  mlad čovjek prepušten sam sebi završavao bi na ulici, a danas može i na ulici i pred računarom da završi.

Da li je Crkva kadrovski dovoljno osposobljena da mladom čovjeku ponudi duhovni odgovor na njegovo pitanje postavljeno u slobodnom vremenu dok sjedi pred računarom: "Šta sad?"

Za misionarenje među mladima potrebni su jaki duhovni i moralni autoriteti prije svega, a potom kreativnost u demonstriranju duhovnih sadržaja uparena sa poznavanjem modernih medija. Jedno bez drugog ne ide, jer omladina je najviše osjetljiva i najkritičnija po pitanju moralne čistote i novih formi komunikacija.

Često su tako najveći buntovnici i prevratnici poticali iz omladinskih krugova, nezadovoljni sami sobom, a potom i društvenim okolnostima i postajali plodno tlo za svakovrsne ideje, a među njima i za one koje su potkopavale po njima lažni mir. Danas bi se takvo ponašanje manifestovalo često kao piraterija u okviru informacionih tehnologija sa svim svojim kriminogenim tipovima ili pak mlad čovjek postaje žrtva raznih vrsta medijskog zlostavljanja.

Po uzoru na zemlje Zapada, premda Srbija,  zemlje Balkana kao i južne Evrope imaju svoju specifičnu porodičnu strukturu gdje su često 2 i 3 generacije usko povezane i mladost produžena do 30ih godina, otvorene su odnedavno gradske kancelarije za mlade koje stimulišu i podržavaju njihove kreativne impulse i realizuju projekte koje mladim omogućuju aktivnije učešće u društvenim zbivanjima a ujedno predstavljaju dobru odskočnu dasku za ulazak u radni milje i uopšte u svijet odraslih podržavajući ih u preuzimanju odgovornosti . U okviru državne uprave dakle postoje značajne aktivnosti na ovom planu socijalizacije mladih. Da li su one dovoljne i u pogledu medijskih aktivnosti, ostaje otvoreno.

Na pomenuto pitanje mladog čovjeka: "Šta sad?", kao i na  njegovo traženje odgovora, mediji obično daju negativne uzore kao odgovore, ali postoje i pozitivni, a to su često heroji iz svijeta sporta ili javne ličnosti koje posjeduju svijest o svojoj medijsko-pedagoškoj ulozi. U okviru Crkve takođe se postavlja pitanje da li postoji dovoljno pozitivnih crkveno-medijskih živih uzora ako iz našeg fokusa vječne ikonične uzore Svetitelja na momenat previdimo, a  koji bi ponudili orjentir mladom čovjeku i da li je adekvatno medijski prisutna Crkva danas.

Iskustvo oca Gavrila u njegovom radu preko socijalnih mreža koje nudi internet govori da postoji veliki broj mladih ljudi koji traže upravo duhovne odgovore  na pitanje: "Šta sad?", postavljeno u svom slobodnom vremenu vapijući i za novim i možda drugačijim formama prenosa duhovnih sadržaja. Očigledno je da na ovom planu u Crkvi dosta posla ima, interes mladih je prisutan, a poslenika je malo. Misija oca Gavrila nije jedina na internetu koji postaje drugi dom za mladog čovjeka, ali ona jeste za sada još uvijek rijetka pojava.
 


Radomir Vučić

Bgd., 19.05.2010.

 

Pročitano: 2175 puta