MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČIME SE HRANI ZLO?




Kao posle “Nord-Osta”, kao posle Beslana, tako i posle eksplozija na metro stanicama “Ljubjanka” i “Park kulture”, ponovo nas pitaju: a gde je bio vaš Bog? Zbog čega On ništa nije učinio? Zbog čega je On to dopustio? Ako postoji Bog, zbog .čega se zlo tako lako, bez prepreka projavljuje u svetu? I na to pitanje treba ponovo odgovarati. I mi ćemo naravno odgvoriti onako kako je Sam Hristos odgovorio: “U to vrijeme dodjoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomeša Pilat sa žrtvama njihovijem. I odgovarajući Isus reče im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše? Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti. Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti” (Lk.13, 1-5).

Odgovor je jednostavan, ali je ta jednostavnost samo prividna. Upravo ta jednostavnost nas pokreće na verovatno najneprijatnije i najnepoželjnije delo – da tražimo korene zla u samom sebi, a ne u spoljnim okolnostima.

Ali, pitaćete zar u metrou nisu poginule slučajne žrtve i to od ruku prestupnika. I to je tačno. Prestupnici treba da budu kažnjeni i predsednik je obećao na TV-u da će „ih sve uništiti“. Ali razgovor o tome što se desilo nije samo razgovor o kriminalnom delu, već o zlu kao takvom, od koga strada onaj, ko ni za šta nije kriv. I najvažnije pitanje: gde je u tom kontekstu Bog?

Mi, hrišćani, verujemo, da Bog nije autor ili režiser zla, Bog ne želi ničiju smrt i ne želi nikoga da muči ili kaznjava, ali Bog dopušta zlo, prema čijem postojanju i delovanju On ostaje neutralan, kako bi žrtva zla imala povod da se obrati Bogu. Nevino poginuli nije izgubljen za Boga. Smrt ne razdvaja od Boga. I zbog toga smrt nije oružje protiv dobra, već protiv toga ko je pričinjava. I svest o tome je najbolja uteha za hrišćanina.

Ali, ako medju ljudima postoji zlo, to samo znači da postoji prostor za zlo, znači da ono ima gde da se realizuje, i na nečiji racun da se hrani. Ali ova rasudjivanja već nisu pozivi na uništenje prestupnika. Za ovakva rasudjivanja je potreban odredjen moralni podvig.

Da bismo delimično pronikli u suštinu pitanja ne objašnjavajući mnogo i komplikovano, dovoljno je da se obratimo običnim brojkama. Eksplozija u metrou je odnela oko 40 života, ali tog istog dana u toj istoj Moskvi broj učinjenih abortusa je mislim prešao stotinu, a možda i nekoliko stotina. Ljude u metrou su ubili teroristi, a nerodjenu decu su ubile sopstvene majke i lekari, koji su dobili licencu na to ubistvo ne od Ben Ladena već od naše države, koja tako negoduje po pitanju nevinih žrtava.

Teroristi su prouzrokovali jednu eksploziju za nekoliko godina, a decu ubijaju SVAKI DAN. Ubijaju i bacaju u kanalizaciju. Ali to se ne prikazuje na televizoru, predsednik se time ne bavi, tim žrtvama se ne postavlja spomenik na trgu. I zbog toga tog zla kao da i nema. Tako da je pitanje ko je pravi terorista mnogo složenije nego što se to čini na prvi pogled. Ali zaključak i prognoza su jednostavni: Naša savest će se buditi od eksplozija sve do tada, dok ne nauči da sama straži. I kada se to desi, moćićemo da odlučujemo.

Prevod sa ruskog dr Radmila Maksimović

31. mart 2010.godine

Izvor:
 

Pročitano: 11013 puta