MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ZEMLJA SE ZAGREVA,LJUDI CVOKOĆU



Osam klimatskih zabluda




Postoji li ikakva veza između sveopšteg otopljenja i sadašnjih olujnih mećava širom sveta, pa i u Srbiji

Šta se to zbiva s vremenom koje ne merimo časovnikom: u mnogim delovima sveta zavejani kolovozi, zaleđene ulice i olujne mećave?

Klima se i u prošlosti poprilično kolebala u velikim razmacima, nalik klatnu koje je neko jako zanjihao. Smenjivala su se žarka razdoblja na većem prostranstvu planete, bez zaleđenog pokrivača na polovima, i ledena doba u kojima je veći deo umerenog pojasa prekivao podebeli sloj leda.

Zemlju ponovo hvata groznica: do kraja stoleća živa u termometru popeće se, u proseku, za osam, a u tropskim krajevima, koji su ionako topliji, za pet podeljaka. Nalikovaće sebi od pre 55 miliona godina kada je nastupilo veliko otopljenje, sa otprilike istim porastom temperature od vulkanskog pepela i prašine. Tada nije bilo dvonožnih razumnih bića s termometrima da nam ostave svedočanstvo.

Prohujalo je 200.000 godina – na geološkom časovniku treptaj oka, za čoveka veoma dugo razdoblje – pre nego što se povratilo pređašnje stanje. Procenjuje se da je iz vulkanskih kupa u atmosferu izbačeno od 0,3 do tri teratone (hiljada milijardi tona) ugljenika koji se spojio s kiseonikom i načinio „pakao ugljen-dioksida” (Pakao je postojao, ako niste znali? A za raj pitajte nekog drugog.) I u naše vreme je otpušteno, najmanje, pola teratone preko dozvoljene mere.

Prekretna tačka

Gasovi od kojih nastaje tzv. staklena bašta (propušta sunčeve zrake, ali ne dozvoljava da se vrate) danas se iskazuju u iznosu od 380 čestica na milion, a pre industrijske revolucije bilo ih je 275. Izračunato je da je 400 gornja granica, posle koje su klimatske promene nepovratne. Nastavi li se sadašnjim korakom – a nema naznaka da neće – dostići ćemo je za deceniju.

Da li je naša planeta prekoračila „tačku bez povratka” – ona se zagreva, a ljudi cvokoću?

Kada bi se sav led i sneg istopili, mora i okeani narasli bi još 60 metara! Za sada je izvesno da se antarktički lednici, „uspavani divovi”, bude iz večitog dremeža i polagano razblažuju slanu vodu, što će ugroziti najveći „lanac ishrane”. Istovremeno se povlače glečeri sa 142 od 144 najviše planine sveta.

Proučavanjem leda s dubine od tri kilometra ustanovljeno je da u minulih 650.000 godina ugljen-dioksid nijednom nije premašio današnju koncentraciju!

Produži li se (do)sadašnjom korakom, polovinom stoleća iščeznuće četvrtina kopnenih životinja i biljaka, a to je milion živih vrsta!

Sumorni nagoveštaji podudaraju se sa skorašnjim izveštajima mnogih međunarodnih istraživačkih ustanova, iako su Ujedinjene nacije nedavno odlučile da ključne nalaze još jednom podvrgnu strogoj proveri imajući u vidu neke nesaglasnosti i nedorečenosti.

Klimatolozi su se, očigledno, zabunili. Na videlo je izišlo i da su, pripremajući izveštaj (više od 1.000 stranica) za svetski sabor u Kopenhagenu krajem prošle godine, pojedine opominjuće podatke dosolili.

Zar je čudno što je pre nekoliko dana maltene svaki drugi (48 odsto) od 1.014 odraslih žitelja SAD izjavio „Galupovim” propitivačima da je planetarno zagrevanje – preuveličano! Podrška je za dve godine opala za sedam posto – sa 40 na 33.

Sasvim je izvesno da su propustili ubedljivo opovrgavanje osam klimatskih zabluda koje je 2007. objavilo Kraljevsko društvo Velike Britanije. Nije zgoreg da ih se podsetimo (videti tabelu). Zaključak: naučno razumevanje klimatskih promena zvuči dovoljno uverljivo kada se kaže da gasovi „staklene bašte” (ugljen-dioksid, metan i drugi) uzrokuju sveopšte otopljenje.

Porast nepoverenja

Hteli ne hteli, živa u termometru se uzdiže, najverovatnije (više od 90 posto), kao posledica gomilanja ugljen-dioksida u atmosferi. Možemo li to znati sasvim pouzdano? Ne. Zašto? Zato što liči na „ruski rulet” revolverom s devet od deset metaka. Ko je voljan da kuša sreću?

Na samom izmaku januara Godardov institut, pod okriljem NASA, objavio je da je decenija koju smo otpratili (2000–2009) najtoplija od 1880. godine, a prvooptuženi zove se ugljen-dioksid. Na pozornicu stupa, rečnikom fizičara, povratna sprega: gomilanje gasa pospešuje porast temperature, porast temperature pospešuje gomilanje gasa.

Ali, čovek nije jedini vinovnik klimatskih promena, pomenućemo odstupanja u Zemljinoj putanji (Milankovićevi ciklusi), izlive na Suncu, riganje vulkana i prirodno ispuštanje pojedinih štetnih gasova.

Ukoliko niste znali, u sto nepoznanica koje naučnici do kraja nisu rasvetlili uvršćene su dve klimatske: koliko će otopliti zbog „staklene bašte” i kako će ekosistemi odgovoriti na sveopšte otopljenje?

U minula dva desetleća opaženo je, međutim, i da je sve toplije na Marsu, Jupiteru, Neptunu, Plutonu i najvećem Neptunovom pratiocu Tritonu. Ko je krivac, ako čovek tamo još nije kročio?

Stanko Stojiljković

[objavljeno: 14/03/2010]

Izvor: http://www.politika.rs/rubrike/

Pročitano: 2505 puta