MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PROTOJEREJ NIKOLAJ BALAŠOV



POKUŠAJI NEPRIPREMLJENIH MIRJANA DA POSTE
SA SVOM MONAŠKOM STROGOŠĆU MOGU DA SE ZAVRŠE TUŽNO


Jedno od pitanja, koje je izneseno na razmatranje na medjusabornom savetu bilo je pitanje o disciplini posta. O čemu će se razgovarati prilikom razmatranja ovog pitanja odgovara protojerej Nikolaj Balašov, zamenik predsednika Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske Patrijaršije, član Medjusabornog prisustva Ruske Pravoslavne Crkve.

- Oče Nikolaje, koja pitanja će se razmatrati u vezi sa disciplinom posta?

- Pitanje o postu je pitanje čije praktične aktuelnosti su svesni mnogi: i episkopi, i predstavnici duhovništva, i mirjani. Ponovo moram da podvučem da pošto razmatranje pitanja u Prisustvu još nije počelo, ja mogu da govorim samo o svojim razmišljanjima po to pitanju.

Ta disciplina posta, koja je propisana u našim bogoslužbenim knjigama, predstavlja deo manastirskog tipika. Niko i nije pokušao da sastavi odgovarajuće ukaze o disciplini posta za ljude, koji žive u svetu. Pokušaji mirjana, koji na to nisu pripremljeni prethodnim crkvenim opitom, i uzimaju na sebe svu strogost monaške askeze, dovodi često do tužnih posledica. Svako odstupanje od tipika često kod revnitelja radja – po pravilu su to neofiti – osećaj krivice i sopstvene «pravoslavne labavosti».

U manastiru se vodi poseban način života, koji je potpuno potčinjen bogoslužbenom krugu. Vreme Velikog posta je posebno vreme u manastirskom životu. Otac Pavle Florenski je pisao da je prva sedmica posta sedmica kada svi postaju monasi. To je tačno tvrdjenje, u tome ima istine, ali je naravno praktično ostvarivanje te ideje teško moguće za sve. Oni, koji kao i obično moraju svako jutro da žure na posao, ispunjavaju svoje dužnosti, ne mogu čak ni te sedmice da budu kao monasi, oni ne mogu čak ni za to vreme da odlože na stranu sve probleme, koji zahtevaju rešenja, a ponekad su povezani sa teškim opterećenjima posla, kojima se bave. Majke male dece ne mogu da odlože svoju brigu o deci. Postoje opšte predstave o mogućim olakšicama, ali one nisu zabeležene ni u kakvim crkvenim dokumentima.

Pitanje o disciplini posta za mirjane bilo je medju ostalim i na dnevnom redu Svetog i Velikog Sabora Pravoslavne Crkve, čija priprema je trajala celu drugu polovinu XX veka. Formulisani su interesantni predlozi, kako od strane delegacije Ruske Pravoslavne Crkve, tako i od predstavnika niza drugih pomesnih Pravoslavnih Crkava.

Poznat je članak pokojnog Patrijarha Srpskog Pavla po tom pitanju, u kome je pisao o tome, kako bi bilo moguće adaptirati pravila posta za ljude, koji žive u svetu. Čini mi se da su njegova razmišljanja tim pre vrednija jer svi znaju koliko je upokojeni srpsko prvosvetitelj i sam bio veliki akseta. To je karakteristično za crkvenu istoriju: oni koji žive strogim asketskim životom, uvek su bili za razumnu primenu crkvenih pravila za ostale članove Crkve. Setimo se diskusije o celibatu klira – poznat je slučaj kada je na I Vaseljenskom Saboru autoritativni podvižnik episkop Tivadijski Pafnutije istupio za to, da se na crkveni klir ne stavlja neodgovarajuće breme.

To pitanje nije dobilo konačno rešenje tokom pripreme Svepravoslavnog sabora. Nastale su opaske, da svaka izmena tih normi, koje su već zafiksirane u tipiku, biće prihvaćena od strane nekih kao odstupanje od pravoslavnog predanja. Tu okolnost takodje treba uzeti u obzir. Medjutim zadatak Crkve u datom slučaju se ne sastoji u tome da se ukinu neke norme, koje se nalaze u njenom predanju, već da se formulišu norme koje ranije nisu predalagane za ljude koji žive u svetu.

Postoji i pitanje o zahtevima, koje treba predočiti mirjanima, koji žele da se pričeste Svetim Tajnama. Ova tema je već razmatrana poslednjih godina na nekoliko pastirskih saveta i okruglih stolova, i o njoj se naširoko diskutovalo na raznim internet-forumima. Bilo je po mom mišljenju razmnih predloga, prema kojima meru uzdržanja, koje prethodi pričešću treba usaglasiti i sa tim, koliko često se hrišćanin pričešćuje. Mislim da i takva pitanja treba pažljivo proanalizirati u okviru rada Medjusabornog prisustva.

Zapisala Ana Danilova

Prevela sa ruskog dr Radmila Maksimović
14. februara 2010.
 
Izvor:


 

Pročitano: 4653 puta