MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MISIONARSKI RAD SPC PREKO MREŽE RADIO STANICA




Sa skupa u Vladičanskom dvoru Eparhije šumadijske (Foto M. Ignjatović)


Crkveni medij treba da pozove čoveka u crkvu, da bude neka vrsta crkvenog zvona, kaže vladika šumadijski Jovan

Kragujevac –
U novom Vladičanskom dvoru Srpske pravoslavne eparhije šumadijske juče je, u organizaciji eparhijskog Radija Zlatousti, održan radni sastanak sa urednicima 11 pravoslavnih radio stanica u Srbiji. Skup posvećen mogućnostima programske saradnje i „umrežavanja” pravoslavnih medija blagosiljao je Njegovo preosveštenstvo episkop šumadijski gospodin Jovan.

„Ne možemo očekivati čudo od radija, ali možemo očekivati da on bude most koji će pomoći čoveku da dođe u crkvu. Crkveni medij treba da pozove čoveka u crkvu, da bude neka vrsta crkvenog zvona, da se onaj vernik koji ga čuje seti da treba da uđe u crkvu i da se sretne sa Bogom i drugima”, rekao je vladika Jovan, pozdravljajući učesnike skupa.

Od 2006, kada je država donela Zakon o radio difuziji, u Srbiji je osnovano 11 pravoslavnih radija i TV stanica: Slovo ljubve – Beograd, RTV Beseda – Novi Sad, Radio Glas – Niš, RTV Logos – Trstenik, Radio Iskon – Vranje, Radio Mileševa – Prijepolje, Radio Istočnik – Valjevo, Radio Slavoslovlje – Subotica, Radio Blagovesnik – Sombor, Radio Tavor – Bačka Palanka i Radio Zlatousti – Kragujevac.

– Zakon o radiodifuziji nije dopustio Crkvi da osniva nacionalne ni regionalne elektronske medije, već ih je ograničio na lokalno područje. Istim propisom, crkvenim elektronskim medijima zabranjena je i komercijalizacija, to jest izdržavanje od sredstava prikupljenih marketingom. Zakon je vremenski ograničio i mogućnost umrežavanja crkvenih radio i televizijskih stanica na samo tri sata dnevno – rekla je za „Politiku” odgovorna urednica Radija Zlatousti Gordana Jocić, navodeći da je reč samo o jednom broju problema koji pravoslavne radio stanice tera na povezivanje i udruživanje.

Naglašavajući da ni „SPC nije posebnim aktima uređivala medijski prostor”, kao i da se „samo jedan član Ustava SPC konkretno odnosi na informativnu delatnost”, naša sagovornica je konstatovala da je „odnos Rimokatoličke crkve prema društvenim komunikacijama određeniji” i da se to „sigurno odražava na rad pet katoličkih radio stanica u Srbiji”.

S druge strane, kako tvrdi naša sagovornica, pravoslavne radio i TV stanice „zapale su u teškoće već na startu”, ne samo kad je reč o prostoru.

– Koliko mi je poznato, samo je vranjski Iskon imao opremu, a ostali su morali da krenu u nabavku od najsitnijeg uređaja. Samo su Radio Istočnik iz Valjeva i Radio Slovo ljubve iz Beograda imali pripremljen kadar, dok su sve ostale stanice morale da „opismenjavaju” svoje buduće zaposlene, što osnovama novinarstva, što osnovama teologije i pastirskog misionarskog rada u medijima. A eparhije, kao osnivači, suočile su se i sa pitanjem budžetske stavke za finansiranje ovakvih medija, što nije prošlo bez problema – napominje Jocićeva, navodeći da je u ovom trenutku pravoslavnim crkvenima medijima potrebno „više društvene pažnje, i to zvaničnika SPC, države, stručnih medijskih i obrazovnih institucija i ostalog okruženja”.

I dok Valentina Đerić, glavna i odgovorna urednica Radija Mileševa iz Prijepolja, smatra da će udruživanje i zajednički program pravoslavnih radio stanica omogućiti da „nama bude lakše, a slušaocima bolje”, njen kolega iz beogradskog Radija Slovo ljubve sveštenik Vukašin Milićević navodi da bi se „umrežavanjem” stanica „efikasno rešio problem dopisništva, koje trenutno nema nijedan pravoslavni medij u Srbiji”.

B. Kartalović
[objavljeno: 10/02/2010]

 
Izvor:


 

Pročitano: 769 puta