MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SHIARHIMANDRIT JOVAN (MASLOV)




 «OVAJ LISTIĆ POTPUNO OTVORI MOJU DUŠU»
 
Iz knjige «Glinska pustinja-manastir. Istorija obitelji i njena duhovno-prosvetiteljska delatnost od XVI — XX veka». M., 1994.
 
Glinska pustinja-manastir, osim što je bio poznat po dobročinstvu,  imao je veliku ulogu i u duhovno-prosvetiteljskoj delatnosti. Krajem 19. veka prosvetiteljska delatnost naročito je bila potrebna radi zaštite naroda od raznih lažnih učenja, za jačanje Pravoslavne vere i hrišćanske blagočestivosti.

Starajući se o duhovnom prosvećenju naroda a i shvatajući veliki značaj, koji ima izučavanje dela Svetih otaca u duhovnom životu hrišćana, iguman Isaija obrati se Kurskom episkopu Justinu (Ohotinu) s molbom da dozvoli Glinskom manastiru da izdaje listiće i knjige religiozno-moralnog sadržaja. Preosvećeni naloži predsedniku bratstva Eparhije, rektoru Duhovne akademije, da osmisli princip po kome bi se izdavali ti listići, da ih na sastanku bratstva pregledaju i da ih podnese Episkopu na odobrenje.

Na osnovu tih propisa 1891. godine Glinski manastir počinje da izdaje duhovno-moralističku literaturu. I dobrotvori obitelji su podržali ovaj poduhvat. Plemkinja iz Belgorodskog okruga Julija Viktorovna Suždanska za izdavanje religiozno-moralne literature 1892. godine manastiru priloži 1000 rubalja. Sredinom 1893. godine manastir je već izdao 35 „Glinskih listića“ i  22 knjige. Vernicima su ih sa blagoslovom besplatno delili.

Savremenici su o izdavačkoj delatnosti igumana Isaije pisali: „Nastojatelj Glinske pustinje, otac Isaija, razlikuje se od mnogih igumana u drugim manastirima. Njemu su dragi svi koji dolaze da se pomole u pustinji (a godišnje ih kod njega dođe i do 50 000). On se brine o svim pravoslavnim hrišćanima, zbog kojih je i započeo izdavačku delatnost“.

Literatura, koju je izdavala Glinska pustinja za vreme oca Isaije, imala je ogroman značaj za spasenje ljudi.

O velikom moralnom uticaju „Glinskih listića“ svedoči sledeći primer. Jednom je kod Glinskog starca Arhipe (Šestakova) došla devojka, koja je napustila posao učiteljice želeći da ceo svoj život posveti poslušnosti Bogu. Otac Arhip, koji je imao dar prozorljivosti, reče joj i ne saslušavši pitanje: -“Bolje uči kod kuće, a onda u manastir“, i dade joj jedan „Glinski listić“, a kada ga devojka pročita, oduševljeno uzviknu: - „Dobro je što dođoh kod starca: ovaj listić potpuno otvori moju dušu“.

Veliku popularnost u narodu imali su listići iz serije „Glinske Bogorodičine knjižice“, čiji sadržaj se temeljio na delima Svetih otaca, propovedničkom radu učitelja Svete Pravoslavne Crkve i žitijima velikih podvižnika Božijih. Među njima su: „Sunce“ – iz dela svetitelja Tihona Zadonskog; „Pokajte se“, „Spremite se za susret s Ženikom“  - iz dela svetog Jefrema Sirina; „Poučni primeri iz žitija svetog Nifonta“, „Kako se spasio blaženi Dositej“ – iz knjige ave Doroteja; niz poučnih knjiga za blagočestive ljude: o darovima Božanske blagodati, o ispovesti i pričešćivanju Svetim Hristovim Tajnama, o neophodnosti čuvanja očiju /pogleda/ i mnogim drugim temama.

„Glinske Bogorodičine knjižice“ su bile neodvojivi deo sadržaja školskih biblioteka. Deca su ih rado uzimala i čitala. Informacija o izlasku pojedinih izdanja  „Glinskih Bogorodičinih knjižica“ objavljivana je na stranicama časopisa „Kurske eprahijske novosti“ i drugih novinskih izdanja.

Glinska pustinja je istovremeno počela da štampa i izdanja o samoj obitelji.

Godine 1891. izdat je podroban istorijat manastira – „Glinska Roždestvo-Bogorodičina manastirska pustinja“. Ova knjiga je dobila visoku ocenu na novinskim stranicama. Godine 1899. izašla je knjiga o obnovljenom Spaso-Iliodorovskom skitu Glinske pustinje i njegovim izuzetnim starcima. Pregled tadašnjih izdanja Glinske pustinje izašao je 1901. godine. Bio je veoma popularan i izlazio je u nekoliko dopunjenih izdanja 1904. i 1912. godine.

Godine 1901. obitelj je izdala knjigu o pojavljivanju čudotvorne Glinske ikone i o njenim čudima. Ova knjiga je takođe bila veoma popularna među vernicima.

Obitelj je sebi zadala zadatak da štampa biografije izuzetnih podvižnika Glinske pustinje. Već u periodu 1892-1894. izdate su tri knjige: o igumanu Filaretu (Danilevskom), jeroshimonahu Makariju (Šarovu) i starcu Teodotu (Levčenku). U časopisu „Bogoslovski bibliografski listić“ za godinu 1894. (u prilogu „Priručnik za seoske parohe“) pojavila se recenzija u kojoj su sve tri biografije Glinskih podvižnika dobile visoku ocenu. Naročito je izdvojeno drugo izdanje biografije starca igumana Filareta koje je, prema recenziji, „ po sadržaju zanimljivo, a po izlaganju predivno. Ton i stil teksta kao da su iz davnih vremena. Biografija starca Makarija je izuzetno poučna. Pouke ovog starca se odlikuju očiglednom oštroumnošću i duhovnom pronicljivošću. Priča o starcu Teodotu, obeležena dubokim smirenjem, trpljenjem i poslušanjem, zaslužuje punu pažnju ljubitelja duhovnog života i može da se čita na veliku duhovnu korist“.

Posebno veliki broj knjiga o Glinskim podvižnicima manastir izdaje početkom HH veka. Godine 1901. izlazi drugo izdanje knjige o starcu Makariju (Šarovu); 1902. godine objavljena je biografija starca Arhipa (Šestakova); 1905 – treće, značajno dopunjeno i prerađeno izdanje knjige o obnovitelju Glinske pustinje, igumanu Filaretu; 1906 – detalji iz života nastojatelja arhimandrita Inokentija (Stepanova); 1907 – biografija starca shimonaha Luke (Šveca); 1909 – detalji iz života monaha Petra (Lešenka) i značajno dopunjeno izdanje biografije starca Teodota (Levčenka); najzad, 1910. godine izlaze knjige o Glinskim podvižnicima: monahu Martiriju (Kiričenku) i shimonahu Jevtimiju (Ljubimčenku).

Ogroman doprinos u sastavljanju biografija Glinskih staraca unose lično Glinski monasi. Najpoznatiji među njima je iguman Jason.

Otac Jason je stupio u Glinsku pustinju 1863. godine. Proveo je šesnaest godina pod rukovodstvom velikog duhovnika, starca shiarhimandrita Iliodora (Golovanickog). „Zbog potpunog poverenja i ljubavi koje sam prema njemu osećao“, - piše iguman Jason, - „trudio sam se da urežem u svoje sećanje sva njegova dela i sve što sam mnogo puta slušao od njega. Shvativši da tokom vremena mnogo toga može da se izbriše iz mog sećanja, još za vreme života starca, bez lukavstva, počeo sam da zapisujem za sebe ono što mi se činilo u bilo kom smislu značajnim.Na taj način sam dobio dosta materijala koji za mene predstavlja nesumnjiv izvor“.

Tako se pojavila knjiga o životu i duhovnim podvizima starca Iliodora. Izašla je 1887. godine, osam godina po blaženom upokojenju starca. Drugo izdanje te knjige (dopunjeno i prerađeno) objavljeno je 1906. godine, kada je otac Jason već postao namesnik Kurskog Znamenskog manastira.

Iguman Jason je sakupio veliki materijal o velikom starcu Teodotu od njegovih učenika i poštovalaca i od bratije koja je lično poznavala starca Teodota, što je i poslužilo za pisanje knjige o njemu, koja je izašla 1894. godine. Iste godine objavljena je biografija Glinskog monaha Dositeja (Kolčenkova), koju je sastavio otac Jason. Peru oca Jasona takođe pripadaju navedene knjige o starcu monahu Martiriju i shimonahinji Jefimiji.

Autoru ovih redova uspelo je i da utvrdi ime sastavljača poslednje, najpotpunije biografije igumana Filareta. To je monah Glinske pustinje Mihail (Kuzmin).

Obraćajući se nastojatelju Optinske pustinje, arhimandritu Ksenofontu, 1905. godine otac Mihail napisa:

„Vaše Visokoprepodobije, Svečasni i Bogoljubivi Oče Arhimandrite! Blagoslovite! U žitiju Moldavskog starca Pajsija Veličkovskog, u izdanju Optinske pustinje, Glinski iguman Filaret je nepravedno prikazan kao učenik jeromonaha Vasilija Kiškina, što potvrđuje  „Biografija Glinskog obnovitelja...“ koju šaljem u prilogu. Molimo Vas da naredite da u sledećem izdanju knjige o starcu Pajsiju bude urađena odgovarajuća ispravka. S poštovanjem i najboljim željama, moleći za svete molitve Vašeg Visokoprepodobija, autor knjige u prilogu, monah Glinske pustinje
Mihail Kuzmin. 14. jula 1905 g.“

Otac Mihail (Kuzmin) rođen je 1852. godine. Pošto je završio školu za oficire, uspešno je napredovao u službi, ali je 1887. godine dao ostavku na čin kapetana i u 38. godini života stupio u Glinsku pustinju. Iguman Isaija ga je postavio na poslušanje za „zavođenje pisama“, a onda ga je, videvši njegovu usrdnost i revnost u monaškom životu, preveo u biblioteku Spaso-Iliodorovskog skita. Ovde je Mihail proučavao dokumenta iz arhiva Glinske pustinje, koji se odnose na život njenih izuzetnih podvižnika.

To mu je omogućilo da u značajnoj meri dopuni biografiju igumana Filareta podacima iz arhiva Glinske pustinje, prvog rukopisa sa opisom Glinske pustinje iz 1829. godine, iz drugih štampanih i rukom pisanih izvora, kao i iz usmenih priča Glinskih staraca. Osim detaljne biografije oca Filareta, ova knjiga sadrži i dragocene podatke o mnogim podvižnicima Glinske pustinje.

I. Juvačev, koji je početkom HH veka posetio Glinsku pustinju, napisa  o ocu Mihailu: „Ovaj oficir-monah bavio se pisanjem malih poučnih članaka, koje Glinska pustinja izdaje u vidu malih brošura“.

Pošto je bio svedok mnogih čuda, koja su se dešavala pored Pustino-Glinske ikone Rođenja Presvete Bogorodice, otac Mihail zapisa mnoge od njih. Njegove beleške su iskorišćene pri sastavljanju opisa o pojavljivanju ikone i čuda, koja su se pred njom dogodila. Otac Mihail 1906. godine biva rukopoložen za đakona, a zatim za jereja. Postrig prima 1908. godine sa imenom Martinijan. Godinu dana kasnije, na njegovu molbu, zvog bolesti, prima veliku shimu sa imenom Maksim. Tačan datum njegovog upokojenja je nepoznat. Poslednji put se jeromonah Maksim spominje u zvaničnom spisku bratije za 1911. godinu.

Preuzeto: http://www.glinskie.ru/common/mpublic.php?num=522

 
Prevod: Nevena  Damjanović

Pročitano: 6223 puta