MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NAŠ NAČIN RAZMIŠLJANJA O BOGU



(Način na koji razmišljamo o Bogu, sebi i drugim duhovnim pitanjima, igra ogromnu ulogu ne samo u našem duhovnom životu, već može da utiče i na naše mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje. Šta više, kako studija u nastavku ističe, naše misli o Bogu, nama samima i duhovnim stvarima mogu igrati veliku ulogu u odnosima koje imamo sa drugim ljudima. Suština je da negativno poimanje Boga ima negativne uticaje dok pozitivno ima pozitivne uticaje.

Naravno ova studija nije ništa novo za pravoslavnog hrišćanina. (Naše nasleđe je već upućeno u sve ove psihološke probleme koji se danas proučavaju ( u vezi vere ) i čak je otišlo daleko iza njih. Sveti Oci Crkve napisali su dosta toga o ulozi uzajamnog delovanja misli, učenja i načina života u sjedinjenju čoveka sa Bogom i ljubavi prema celom čovečanstvu, kao krajnjoj dobrobiti prema sebi samome i društvu u celini. Da bismo se nazvali hrišćanima, moramo nastojati da oponašamo Hrista i Svete u svim stvarima, kako bi zalečili naše sebične želje i postali potpuno nesebični pred Bogom i ljudima. Takođe znamo da za našu i dobrobit celog društva, glavni ključ jeste usavršavanje u poniznosti prema Bogu i drugim ljudima.

Pravoslavlje stoga služi isceljenju čoveka od svih negativnih psiho-somatskih problema prouzrokovanih našim mislima i željama koje su nas dovele do poroka i Bogootpadništva.)

 
*  *  *  *

Novine "USA today", 15.jun 2009
Članak Endrjua Njuberga *

* Endrju Njuberg je vanredni profesor radiologije i psihijatrije na Univerzitetu Pensilavanija u SAD. Zajedno sa Markom Voldmenom autor je knjige "Kako Bog menja vaš mozak"


Vera može izvući najbolje iz ljudi ( ljubav, velikodušnost, saosećanje )- i najgore ( strah, mržnju, nasilje ). Da li će ljudi biti među prvima ili među drugima, zavisi od toga kako shvataju Boga koga poštuju.

U srednjoj školi zabavljao sam se sa devojkom čija je porodica sebe smatrala tzv."ponovo rođenim" hrišćanima. To je bio moj prvi susret sa iskreno religioznim ljudima, koji se otvoreno nisu slagali sa mojim pogledom na veru. Oni su bili uvek ljubazni prema meni, ali su bili prilično jasni da sam prema njihovom shvatanju ja duboko sagrešio ne okrenuvši se ka Isusu. I da.. zbog ovoga ću otići u pakao. Dovoljno je teško biti tinejdžer, ali ovo je bilo previše. Osuđivanje njene porodice uznemirilo me iz dva razloga. Prvo, nije mi se dopala pomisao da ću otići u pakao, ali u isto vreme njihova uverenja navela su me da energično ispitam sopstvena. Usledili su uznemirenost i nespokojstvo, i shvatio sam da je ovo bio prvi put da sam iskusio tako jaka negativna osećanja u vezi religije.

Trideset godina kasnije, ovaj sporedni događaj i dalje odjekuje u meni dok sprovodim opširno istraživanje o verskim običajima i verovanjima i njihovom uticaju na ljudsku ličnost. Istraživanja do kojih sam došao, ako ne konačna, u jednom su jasna :

Vera i duhovna praksa uopšte uzev imaju pozitivan uticaj na fizičko, emocionalno i neurološko zdravlje pojedinca. Ljudi koji se bave verskim aktivnostima skloniji su da se bolje nose sa emocionalnim problemima, imaju manje loših navika i bolje opšte zdravstveno stanje. Čak mogu da žive duže od onih koji vode više svetovan život. Zaista, mnoga istraživanja dokazuju da verujuće i duhovne osobe nalaze više smisla u životu.

Naše studije u okviru Centra za duhovnost i um pri Univerzitetu Pensilvanije ( imajući u vidu i kolegu Marka Voldmena ) o uticaju različitih duhovnih praksi, kao što su meditacija i molitva, takođe otkrivaju značajna poboljšanja u pamćenju, kogniciji ( rasuđivanju ) i saosećanju istovremeno smanjujući anksioznost ( uznemirenost ), depresiju, razdražljivost i stres ( čak i ako se ne obavljaju u teološkom kontekstu ). Moglo bi se onda doći do zaključka da je biti religiozan ili duhovan dobra stvar.

Ali nemojmo žuriti. Takođe smo otkrili da uticaj religije na ljude veoma zavisi od toga kako oni "vide" svog Boga.

Koji Bog?

Nema sumnje da kad ljudi Boga shvataju kao milostivog, praštajućeg, sažaljivog, koji podržava, ovo će većma rezultirati jako pozitivnim sagledavanjem njih samih i sveta koji ih okružuje. Kada se, međutim, Bog shvata kao ravnodušan, osvetoljubiv i nesklon praštanju,to može imati opasne posledice po fizičko i mentalno zdravlje jedinke. Još jednom istraživanje jasno pokazuje : Ukoliko razmišljate o negativnim osećanjima ona aktiviraju delove mozga koji su povezani sa besom, strahom i stresom. Ovo na kraju može da ošteti važne delove mozga i tela. Što je još gore, negativna osećanja mogu se proširiti na spoljašnje ponašanje koje izaziva strah, nepoverenje, mržnju, zlobu i nasilje prema ljudima koji imaju različita ili suprotna uverenja. Na taj način postaje lakše verovati da smo"ja i moja vera pravi, a ti i tvoja vera pogrešni". Na ovu pogubnu versku retoriku ateisti uvek brzo upere prst kad se fokusiraju na negativna svojstva vere. U stvari, čitanje nekih od sledećih citata može biti škodljivo za vaš mozak ukoliko u njemu izaziva uznemiravajuću i mrsku reakciju :

"Želim samo da pustite da vas preplavi talas netolerancije. Želim da pustite da vas preplavi talas mržnje. Da, mržnja je dobra...Naš cilj je hrišćanska nacija. Mi imamo biblijsku dužnost, mi smo bogom pozvani, da potčinimo ovu zemlju."-Rendel Teri, osnivač "Operacije spasavanja", jedne od ektremnijih grupa protiv abortusa,1993. "Kažeš da bi trebao da budeš ljubazan prema Anglikancima i Prezviterijancima i Metodistima i ovima i onima. Koješta. Ne moram da budem ljubazan prema duhu Antihrista. Mogu da volim ljude koji imaju lažna mišljenja, ali ne moram da budem ljubazan prema njima "-tele-evangelista Pat Robertson,1991.

Srećom, ankete pokazuju da samo mali procenat Amerikanaca ima tako neprijateljska uverenja. Na nesreću, ova manjina uglavnom privlači najveći deo medijskog prostora (TV kamera i novinarskog mastila). Ali ono što je zaista zastrašujuce je činjenica da se 1% njih prevodi u 3 miliona potencijalno nasilnih građana samo u našoj zemlji. A ovo se sigurno odigrava i na globalnoj sceni, tako što se verovanja suprotstavljaju i terorizam podstiče strah, mržnju i na kraju nasilje. Postoji još jedna potencijalno tamna strana religije. Kao što sam svedočio u bolnici u kojoj radim, kad ljudi osećaju da su navukli bolest jer ih je Bog kaznio, takvi mogu da se ne pridržavaju lekarskih naređenja,odnosno da se ne pridržavaju propisa i da ne uzimaju lekove po uputstvu.

Nakon svega, zašto bi se trudili da ozdrave, kad Bog pokušava da ih kazni? Istraživanje potvrđuje da ljudi koji Boga doživljavaju kao kažnjavajućeg mogu da ugroze svoj imuni sistem i psihološko zdravlje, i na taj način samo produže svoju muku i bolest. Ja trenutno, zajedno sa istraživačima sa drugih univerziteta, razvijam jednostavne strategije kojima bih pokazao ljudima kako mogu negativne verske stavove da preobrate u pozitivan okvir, koji će im pomoći da se bolje nose sa svojim zdravstvenim problemima i da na taj način poboljšaju njihov kvalitet života.

Pa, kako da se verujuća osoba odbrani od negativne strane religioznosti i duhovnosti? Naša istraživanja pokazuju da sve što je potrebno da uradite je da ostanete duboko usredsređeni na pozitivna i miroljubiva shvatanja- nas samih, drugih oko nas i naših najdubljih vrednosti i verovanja.

Opsednuto usredsređivanje na bilo koji oblik negativnosti- verski, politički ili međuljudski, šteti društvenom razumevanju i saradnji. U tom smislu, može se tvrditi da verske i duhovne aktivnosti mogu biti ne samo korisne, već i potrebne za pomaganje ljudima kako bi našli saosećajnije pristupe prema sebi i prema drugima. Sami Bog zna da političari i predsednici kompanija ne rade mnogo ovih dana kako bi stvorili saosećanje. Tako da je lako tvrditi, sa sociološkog stanovišta, da vera igra suštinsku ulogu u usmeravanju ljudi u njihove najdublje vrednosti u životu. Na taj način, Bog može biti dobar, ako ne savršen, jer pomaže ljudima da budu saosećajni, da praštaju i da vole.

Bitka u mozgu


Praktično svaka religija - uključujući i najkonzervativnije sekte - propoveda pozitivne koncepte kao što su "ljubi bližnjeg svoga" i "uzvišeno je praštati". Vera nas često podstiče da tragamo za pozitivnim osećanjima kao što su radost, mir i nada. Ali uvek moramo biti svesni večite unutrašnje bitke između onih delova mozga koji su skloni odbacivanju drugih, i delova koji teže da izgrade zajedničke saveze sa našim bližnjima kada je to potrebno.

U tom smislu, bez obzira da li prihvatimo duhovne ili svetovne vrednosti, krajnji cilj je isti. Jer, kao što navodi Albert Ajnštajn, kada opisuje sličnost između duhovnog i naučnog bogojavljenja, neodoljiva je lepota i strahopoštovanje prema univerzumu i duboko je osećanje povezanosti sa svetom za kojim svi mi tragamo, ako ne i čeznemo. U najboljem slučaju, i nauka i vera mogu izazvati inspitativan smisao u našim životima, i kada se to desi, i Bog i nauka su veliki. Međutim uvek treba da se pazimo pokušaja koji Bog, religija ili nauka mogu namerno prevideti prema drugima. Naš mozak je ispunjen i sa pomislima punim ljubavi ali i mržnje. Možemo se okrenuti ka veri i duhovnosti kao načinu kojim ćemo podstaći dobro u nama, osim, naravno, ako mi sami to ne uradimo.

Prevod sa engleskog Jovana Čonjić

Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/
13 oktobar 2009.
 

Pročitano: 5316 puta