MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

CRKVA KAO IZAZOV MLADIMA




Dimitrije Z. Plecevic (na svetom krstenju Neven), dipl. Ekolog,  rodjen je 1983. godine u Jagodini.

Kao gimnazijalac obreo se u slavnoj Carskoj Lavri, manastiru Svetog Arhandjela Mihaila na Prevlaci, gde je pod blagoslovenim okriljem Svetih Prevlackih mucenika otkrio svoj spisateljski dar. Svoje prve stihove posvetio je upravo tajnovitom, svestenom spomenu pomenute Lavre i njenih mucenika. Pisanjem u okviru liturgijsko bogosluzbenih i hagiografskih temata bavi se nekoliko proteklih godina.
U cin cteca i ipodjakona rukoproizveden je od strane Visokopreosvestenog Arhiepiskopa Cetinjskog, Mitropolita Crnogorsko-primorskog dr.Amfilohija 10. maja 2007. godine u manastiru Miholjska Prevlaka, kada prima ime Dimitrije u cast velikomucenika Dimitrija Solunskog. Ucesnik je brojnih predavanja, dogadjanja i pravoslavnih tribina i veoma je omiljen medju mladima. Svojom recitoscu i izvanrednim talentom predavaca  i pojavom priveo je mnoge mlade I neutvrdjene veri. Kroz komunikaciju sa ovim mladim i veoma talentovanim covekom osecamo plamen ognja Bozanske ljubavi i  mozemo ga nazvati zivim svetionikom propovedi reci Bozije. Mnogi mladi svedoce svoj preobrazaj posle susreta sa njim, a jedan od njih kaze:„Dima svojom radoscu i autenticnim pristupom privodi Gospodu i „najtvrdokornije  ateiste .„“ 

U vremenu u kom se nalazimo, Crkva zauzima jedan specifican polozaj u zivotu svakog Pravolsavnog coveka. Ostavljamo iza nas period kada je Crkva, zbog vladajuceg rezima, imala veoma tezak period cije se posledice osecaju i dan danas, a najveci trag proteklog vremena osecamo na mladim ljudima. Ovde govorimo o onim generacijama koje u stvari nisu utemeljene u Hristu, pa samim tim za njih je Crkva i sopstvena vera jedan sasvim nepoznat izazov. U zelji da pronadjemo odgovore i pokusamo da priblizimo CRKVU, kao takvu kakva je bila i bice kroz vekove, zamolili smo Ipodjakona Dimitrija Plecevica, da nam odgovori na neka nasa pitanja vezana za ovu temu.


Brate Dimitrije, Vi se svakodnevno susrecete sa problematikom Mladi i Crkva. Recite nam neko Vase vidjenje i iskustvo vezano za to?


    Pre bih to nazvao medjuodnosom mladih i Crkve, nego problematikom. Globalno receno poslednjih godina se oseca i vidi da su mladi ljudi zaista zivo zainteresovani za Crkvu Boziju i to ne u nekom posmatrackom duhu, vec sa izrazenom zeljom da postanu neraskidivi deo nje, da zive punotom liturgijskog dozivljaja, da opitno sticu svesteno iskustvo prebivanja u radosti zajednice.
    Izuzetno me ohrabruje cinjenica i to naglasavam kada god sam u prilici, da mlad covek potpuno predano prilazi Crkvi, slobodno istrazuje, zakljucuje, vrsi uporedjivanja i na kraju samostalno donosi odluku, koja gotovo bez izuzetaka biva spasonosna, jer u tajanstvenom dozivljaju hriscanskog zivota otkriva sve sto do tada nije imao, a to je realnost vecne radosti.

U jednom intervju Njegova Svetost Patrijarh Pavle je izrekao jednu prelepu misao koja glasi: “Dete kada se radja svi se raduju samo ono place, a kada umire trebalo bi da svi placu a ono da se raduje” Recite nam, kakvim zivotom treba ziveti i koje zapovesti treba ispuniti da bi se doslo do ove blagodati pri prelasku u Carstvo Bozije?

    To pitanje je gotovo neraskidivo vezano za svaki trenutak naseg postojanja i sa pravom ga mozemo nazvati egzistencijalnim. Odgovor se ne moze univerzalno dati, ali se svakako mora ukazati na osnovne vrednosti koje treba sledovati, a to su evandjeljska nacela koja su svetim zivotima nasih predaka iskustveno dokazana i jasno potvrdjena. Nasi zivoti treba da teku u nacelu svetopavlovske poruke da je “sve i u svemu Hristos” (Kol 3,11). Prizvani smo da tako zivimo, da to poimanje bude neraskidivi deo nase licnosti. Samo tada mi cemo biti u stanju da ohristovljeno rasudjujemo, delamo i bivstvujemo.
    Zapovesti Bozije date drevnom Izrailju i tajanstveno ispunjene u bogocovecanskoj licnosti Gospoda Hrista, mogu se najjednostavnije oslikati i razumeti ako se svedu na jednu jedinu zapovest a to je ljubav. Ali ne prividna, maglovita i prolazna ljubav ili neki njeni bledi obrisi poput zaljubljenosti, vec istinska svesteno-vaskrsiteljna, ona ljubav koja ozivotvorava i dopunjuje nase nedostatke. Samo ako ljubavi imamo tvorimo volju Boziju, a bez nje smo nista.

Kako reaguje mlad covek na izazov susreta sa Tajnom Svete Crkve Bozije?

    Radosno, jer otkriva sebe u bogocovecanskoj licnosti Gospoda Hrista, suocava se sa darovima ljubavi i slobode koji nisu uslovljeni vec projavljeni u tajni spoznanja.

Sa cime se susrece mlad covek na putu izmedju mladelackih ideja i crkve?

    Najcesce sa sobom samim, sa svojim usponima i padovima, teznjama, zeljama, ostvarenjima. Mladalacke ideje nose coveka do nevidjenih visina, ali mogu ga baciti i do najdubljeg dna. Sa druge strane Crkva otkriva mladoj licnosti mogucnosti ostvarenjenja ambicija i ideala kojima tezi, na taj nacin da ona postaju ne suvoparni trenutni izazov, vec oplemenjena zelja ka uzvisenosti, samo tada ona postaju nepropadljiva.
    Dakle sukob izmedju mladalackih ideja i Crkve moze postojati sve do trenutka dok mladi ne shvate tajnu obitavanja u Crkvi, jer onda sukoba nema i svi ideali kojima tezimo bivaju preobrazeni u spasonosne.

 Da li susrecete kod mladih i neutvrdjenih strah?

    Moze se reci da kod njih postoji izvesna doza straha, koja je opravdano prisutna zbog neizvesnosti nepoznatog. Kako je tempo nasih zivota i naseg vremena nekako galopirajuci, tako si i ljudi oprezniji u odnosu na sve pa i na svoje pronalazenje u svetoj veri. No taj strah i ako ga ima biva pocetnicki i ubrzo negira sebe jer se pretace u neiskazano prijatan osecaj tihe radosti, koja ispunjava vascelu licnost, budi i osvetljava netvarnom svetloscu svojom, oplemenjuje nicim drugim do Hristom.

Da li je Crkva sada u ovom momentu spremna da pruzi mladom coveku ono sto mu je potrebno?

    Svakako da jeste, jer se iskustvo Crkve Bozije ne temelji na prolaznosti ovoga zivota, vec na neprestanom predokusavanju vecnoga zivota. Glava Crkve je Vaskrsli Gospod, a u njemu je izvoriste svekolike blagodati, te Crkva uvek ne vezano za vreme, okolnosti i licnosti koje sluze, otkriva preobrazeno i novo obitavanje u svetoj tajni zivota.

U cemu je sustina Svekolike tajne ponude sa kojom crkva mora da izadje pred mladog coveka?

    Sustina onoga sto Crkva moze i u obavezi je da ponudi ne samo mladom coveku vec svakome ko to istinski zeli jeste samo jedno, a to je liturgijski zivot, neprestana realnost sjedinjenosti u Gospodu u zajednici evharistijske case. To je ono, sto se izuzev u sabornosti i punoti svete Crkve ne moze nigde naci, to je nas zivot, nase opredeljenje za tajnu Carstva koje ce doci.

Da li su mladi danas ustvari svesni i da li uopste imaju spoznanje o kakvom je nedostatku rec?


    Da duboko su svesni, u to nema sumnje, jer da nisu ne bi tragali za necim sto nemaju, za onim sto osecaju da nedostaje, a to je duhovni zivot. Bez svesti o tome nema potrage, a ko ne trazi ne moze naci, samo oni koji tragaju za istinskim prosvetljenjem dostizu cilj. Gospodnje reci to svedoce: “Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom nece hoditi u tami, nego ce imati svetlost zivota" (Jn. 8, 12).

Teze li mladi za duhovnoscu? Mozete li nam iz Vaseg iskustva reci da li i kako mladi danas uopste shvataju pojam “DUHOVNOST”? Kako reaguju mladi ako se sretnu sa istinskom pravoslavnom duhovnoscu ?

    U prirodi svakog coveka je da tezi ka duhovnoscu, pa tako i mladih ljudi. To je neodeljivi deo nas, jer smo stvoreni po liku Bozijem (Post. 1,26). Ma koliko se trudili da tu potrebu za uzvisenijim mozda sputamo u sebi, ona negde postoji i pitanje je samo trenutka, odnosno naseg stanja, kada ce ona isplivati. Suocenje je svakako neminovno! Duhovnost se moze shvatati na razne nacine zavisno od naseg pristupa ka njoj. Ako istinski pristupimo u zelji da dostignemo njeno sustastvo uspeh ce biti neizostavan. Ako se pak zadovoljimo kvazi duhovnoscu i pogresnim usmerenjima imacemo neprestan komflikt sami sa sobom, sa Bogom i bliznjima.
    Susret mladih sa pravoslavljem nikako se ne moze opisati drukcije do kao potpuno odusevljenje koje se pretace u zivi tok i to stanje traje kao tiho duhovno pristaniste, kako svedoce i mnoge himne i svete molitve pecatane iskustvima svetih.

Kako pomoci mladom coveku koji je jednom imao negativan susret sa Crkvom, tj, sa Svestenstvom?

    To su opasne situacije, poznata je cinjenica da mi svojim postupcima mozemo kako posvedociti tako i odbiti bogotragatelja od vere. Negativno iskustvo se tesko brise ali postoje nacini. Jedan od najboljih je nase novo zivo i jasno svedocenje koje ne sme ostati prazna prica vec praksa koja ce razocaranog potpuno razuveriti i prizvati ga i osnaziti da sleduje zivotu Crkve.

Kako mladom coveku pokazati da crkva nije nesto zastarelo i da ne ugrozava njegovu slobodu?


    Jako interesantno pitanje, zaista kako uspeti u tome? Nacin je samo jedan! Pomoci ali i dozvolliti mladim licnostima da u potpunosti sagledaju lepotu i sirinu pravoslavlja, da ga zavole ne kao filosofiju zivota vec kao sopstveno iskustveno obitavanje. Samo ako pokusa da zivi njime mlad covek ga moze spoznati na pravi nacin, upoznati kao istinito i kao vecno moderno i nikada manje aktuelno jer je zivo a ne stereotipno. Na istovetan nacin se susrece sa problemom slobode koja ce samo kroz pravoslavlje da razumeti i osetiti. Ona je jedino u Hristu smislena.

Sveta casa nas sabira i daje nam Duh Sveti po liku i nalicju Bozijem. Mozete li nam reci koliko je Sveta Tajna Pricesca bitna u zivotu svakog vernika?

    Najbitnija! Neophodna, jer u njoj je zivot, van nje nema sustine, nema istinite realnosti. Ako ne zivimo svetom Evharistijom mi se ne mozemo nazvati vernima i nismo u Crkvi Bozijoj, ne egzistiramo u zajednici, a sve van toga je mrtvilo.
    Neprestano je potrebno svedociti da je sveto pricesce izvoriste u uviriste svega u Gospodu, kroz njega se poznajemo i prepoznajemo, ono nas cini u punom smislu licnostima.

Kako pomoci mladom coveku da pristupi Svetoj Casi sa iskrenom zeljom?

    Svedocenjem opita onih koji se redovno pricescuju. Iskustveni licni dozivljaj ucesca u evharistijskom sabranju jedini je uverljiv nacin. Evharistijom treba ziveti i nju svedociti zivotom. To nam je i duznost a i potreba kao aktivnih clanova Crkve. Mlade treba sokoliti da se sto redovnije pricescuju, ukazivati im na prave vrednosti i potrebe pricesca, a ne neprestano ih plasiti i odvajati od njega, jer pricescivanjem nama se oprastaju gresi i ono nas osvestava i cini dostojnima ne po vrlini vec blagodati priziva.

Kako pojasniti mladom coveku taj nektar premudrosti koji prima kroz Svete Tajne?


    Dobrim primerima onih koji su redovni u zajednicarenju. Ukazivanjem na radosno stanje onih koji se pricescuju i koji takvu radost nesebicno seju oko sebe zrakama tajanstvene blagodati roseci i nas koji to stanje nismo postigli, a tezimo ka njemu. Jasno pokazati da darova vere nema van konteksta zajednice.
    Sledovati poruci apostola: “Dobro zavestanje sacuvaj Duhom Svetim, koji obitava u nama” (2. Tim. 1,14).

Koliko mladi razumeju Svetu Liturgiju?

    Ako se na pravi nacin upoznaju sa njom sasvim je dobro razumeju, cak i sami tada teze da se dublje informisu i saznaju o njoj sto vise. Ako pak istinski zive njome, zele da stanje blagodati koje ona sobom nosi zadrze neprestanim i to je u stvari nas put ka vecnom zajednicom u Bogu.

A koliko im se u stvari daje mogucnosti da je razumeju?

    Pa to ipak zavisi od njih samih, njihovih teznji i potreba, jer danas postoji toliko zivog svedocenja, pisanih reci, prevedene svetootacke literature, drevnih liturgijskih tekstova, i sto je mnogo vaznije postoje aktivne liturgijske zajednice, tako da svako moze naci odgovor.

Da li imamo dovoljno dobre Pastire koji su spremni da daju mladima sve sto im je potrebno?

    Da, bez sumnje, u svakom vremenu ih ima, samo je potrebno prepoznati ih u moru raznih duhovnih pravaca. No uzdamo se u blagodatni dar Duha Svetoga da cemo prepoznati oce koji nas privode Hristu, a ne sebi, i koji svedoce teologiju vaskrsa, a ne samo prozapadno odusevljenje krstom i mucenjem, jer ono se mora proci, ali uz veru da ce dan vaskrsenja doci.

Bez nase ljubavi niti ulazimo u carstvo Bozije niti nam se otvaraju vrata na koja kucamo? Kako dovesti mladog coveka do tih vrata?

    Samim pitanjem ste zapravio dali odgovor. Samo svedocenjem, odnosno delima ljubavi mozemo nekome biti svetlost na bogotraziteljskom putu (Matej 5:14-16). Ohrabreni i ugledani na nasu svetlost radosti eshatoloske teznje oni se osokoljuju i krecu putem zivota.

Da li je Crkva spremna da mladima pruzi mogucnost, kako bi se pokazali u sabornosti? Kako ustvari navesti mladog coveka da bude deo “Zajednice?”

    Misija Crkve i jeste upravo u tome da mladom coveku pruzi mogucnost da se otkrije u okviru svojih talanata u zajednici. Bog nam darove i daje ne radi nas samih vec radi zajednice. Umnozeni talant je samo onaj koji je na pravi nacin osvedocen, dokazan i plodonosan za sabor vernih u okviru liturgijske zajednice. Mladog coveka treba osokoliti i podrzati da upravo otkrije i posluzi Crkvi sa darovima koje ima, jer se samo tada moze osetiti organskim delom zajednice, jedino tada on joj potpuno pripada.

U cemu je sustina ZAJEDNICE i SVETE EVHARISTIJE


    U sabranju u Gospodu jednih sa drugima. To je udeonistvo u Telu Gospodnjem koje nas sabira i osvestava, cineci nas svetima po daru blagodati. Evharistija se prozima u zajednici i zajednica u Evharistiji, jedno bez drugog je neostvarivo.

Kako ustvari spojiti Ckvu i mlade?

    U zelji da mladi otkriju u Crkvi svoj sopstveni identitet, otkriju znacaj sabranja i zajednistva, ljubav kao Boziji domostroj spasenja.

Kakav je odnos mladog coveka prema Svestenstvu ili duhovniku?


    Ne moze se uopsteno reci, jer zavisi od licnosti odnosno karaktera cada i ispovednika (svestenika, duhovnika) Svakako taj odnos treba da se zasniva na ljubavi i poverenju, te na veri cada da kroza svestenika dejstvuje Duh Sveti, odnosno da se otkriva volja Bozija. Ako je odnos drugaciji on ne moze biti plodonosan pa ni koristan. Mladima treba pokazati da su dobrodosli i da su nam potrebni u zajednici, da imaju svoje mesto koje je autenticno.

Kome se mladi cesce obracaju za Savete, Svestenicima ili iskusnim duhovnim starcima?

    U zavisnosti sa kime se od njih sretnu, kome ih uputimo i sl. Vazno je dobro rasudjivati kada se i kome po kakvom pitanju obratiti. Jer lose duhovno savetovanje moze biti pogibeljno za stanje i uzrastanje onoga koji se svesteniku radi toga obratio. Lako je tako reci moderno da mladi odlaze kod svestenomonaha, pozeljno je da se ispovedaju i duhovno savetuju kod svoga parohijskog svestenika, u okviru svoje liturgijske zajednice. Vazno je razluciti prizive monaskog i svetovnog zivota. Pomesani u svetu oni bivaju opasni za nas same i one koji nas okruzuju, cak se negativno mogu odraziti na zajednici jer je razbijaju.

Kako mladima predociti znacaj ispovesti? Da li su oni uopste upoznati u cemu je smisao ove Svete tajne?

    Pa koliko su upoznati tesko je reci, jer zavisi kao i u predhodnom iskljucivo od pojedinca i njegove zelje za saznanjem. Mlade treba upoznavati sa svetom tajnom ispovesti ali ne kao prinudom niti kao uzrocno posledicnom vezom ucinjenog i kazne, vec kao blagotvornim lekom koji budi iz neznajnja i losih stanja, koji vodi ka pokajanju. Ne smemo nikog plasiti ni gresima ni ispovescu vec ih uciti i svedociti im pokajanje.

 A Pokajanja ?

    Pokajanje je zaista sveta tajna koja preobrazava licnost, uspostavljajuci narusenu harmoniju izmedju nas koji se udaljavamo i Boga koji nas ocinski priziva. Pokajanje je noseno darovima ociscujucih suza koje spiraju senku greha na nasoj haljini vecnosti i radosti koja nas detinje obuzima u svesti da smo opravdani i izbeljeni. Pokajanju se ne moze nauciti, njime se zivi.

Kako najbolje posvedociti veru, da bi to privuklo i jednog mladog coveka?

    Istinom, otvorenoscu svedocenja i nadasve primerom. Teorija je vazna ali opitno iskustvo je neuporedivo i nemerljivo. Njime razoruzavamo i najtvrdokornije licnosti i najtvrdja ubedjenja.

Sta je to, po Vasem misljenju, najpotrebnije da Crkva pruzi kako bi se mladi ucvrstili u veri?

    Zivi liturgijski zivot. Neprestan priliv zajednicarenja u svetoj casi. To je bogatstvo Crkve i njeno najvece blago. Ono Crkvu razlikuje od svega drugoga, ono joj daje punotu. To je jedina ispravna i blagodatna ponuda.

Poslednjih godina se puno prica o mladima i ovisnosti (npr. alkohol, droga)…Sta je to sto tera mlade da odu na tu stranputicu?

    Lose usmerena i nekontrolisana potreba da iz ne duhovnog stanja predju u duhovno. Osetivsi tu prazninu oni se grcevito bacaju u potragu. Ako se ne sretnu sa potpunom istinom koja je u bogocoveku Hristu oni se zadovolje poluistinom ili neistinom. Naravno buduci neiskusni za njih je i najprimitivnija duhovnost mnogo uzvisenija od stanja iz koga joj prilaze. Ako se ne sretnu sa sustinom oni moraju na neki nacin opravdati svoje bivstvovanje i naci mu odgovarajuci smisao, te iz realnosti sa kojom ne umeju da se suoce na pravi nacin biraju stranputice koje su danas na zalost mnogobrojne. Greh ovisnosti je greh bezanja iz realnosti, bezanja od odgovornosti i prebivanje u stanjima laznih blazenstava koja su svakako po demonskom nagovoru uz zloupotrebu nase i tudjih sloboda.

Kako pomoci mladima koji su u sektama?

    Svedocenjem jedine istine ne nametljivo vec s ljubavlju. Moleci se Bogu da ih uputi na put spoznanja. Nikako agresijom i nabedjivanjem, vec strpljenjem u ljubavi sa nadom u blagodatno sadejstvo Duha Svetoga.

Kako da mi svedocimo veru nekome ko je mlad?

    Jednostavno receno zivotom u radosti, svedocenjem vaskrsenja Hristovog.

Da li se mladi plase prilaska Crkvi zbog moguceg osudjivanja?

    Ima i toga, ali ako im pokazemo da ih volimo, da su nam potrebni, da su deo zajednice, strahu mesta nema, ostaje samo radost.

Mi Pravoslavni se razlikujemo od drugih po Hristovoj Radosti koju nosimo u sebi. Kako tu radost preneti mladima?

    Postepeno i nenametljivo, ukazujuci im na istinske vrednosti. Kada okuse i prozive u evharistijskoj zajednici i sami ce postati udeonici iste svete tajne radosti u Gospodu.

Da li se mladi ustvari vezuju najvise za one koji prenose radost Hristove istine?

    U svakom slucaju da, ali mi svi moramo da ih vezujemo iskljucivo za Gospoda.

Koliko su, po Vasem misljenju, mladi danas uopste otvoreni za ovu temu? Da li rado komuniciraju ? Koliko su slobodni?

    Veoma otvoreni, zele komunikaciju, ali potrebuju iskren odnos, bez lazi i prevare. Dakle, ako ih prevarimo gube poverenje i otudjuju se. Samo im pokazimo da ih volimo i plodovi nece izostati.

Mozete li nam nesto reci o pogledu mladih na monastvo?

    Oni koji iskreno prihvate veru teze idealu zivljenja i svako od nas je prosao monasku fazu svoga formiranja u duhovnom smislu. Svi smo zeleli da sledimo takav put barem u odredjenim trenucima. Mladi vole i postuju monastvo jer osecaju opredeljenost i iskrenost monaha. No treba reci da je monaski i svetovni zivot jednako spasonosan, dat nam je isti Hristos, isto Jevandjelje, isti cilj koji se samo se na razliite nacin dostize.
Pogresno je idealizovati monahe u odnosu na svetovnjake i obratno.
Na kraju opredeljenje za monastvo je priziv koji se jasno oseca.

Koliko su mladi danas zahtevni i da li oni po Vasem misljenju traze u Crkvi nesto drugacije?

    Svakako, inace ne bi se bavili njome, mladi traze jasno i otvoreno potpuno ostvarivanje licnosti, potpuni smisao a njega mogu naci samo u Crkvi.

Kako mladi dozivljavaju ljubav?


    Kao jedinu spasonosnu nit koja vezuje coveka sa Bogom, coveka sa covekom i tvorevinom. Kao jedino sto radja plodove nepropadljivosti, kao sustastvo Bozije i svih nas.

Mladi mnogo koriste savremenu tehnologiju i elektronske medije? Koliko je SPC spremna da mladima pridje i tim putem?

    Ako i nije u punoj meri spremna, morace postati, jer sve sto nam je dato mozemo ina dobrobit upotrebiti, samo ako imamo volje i zelje i ljubavi da delamo i svedocimo, znajuci da je nase samo ono sto bliznjem damo.
    Samo svedocenje je put i nacin da prizovemo i priblizimo mladoj licnosti Boga za kime traga, ne smemo biti maloverni i ne trudovljubivi, vec nadahnuti revnoscu i ljubavlju postati zivi svetionici Hristovi.

Zahvaljujemo Vam se sto ste se odazvali nasem pozivu i sto ste odvojili malo vremena da obogatimo ovu nasu misionarsku riznicu na sajtu Manastira Lepavine. Posebno me raduje sto ste i sami jedan veoma mlad covek ali ipak spreman da se bori za Hristovu istinu, sto Vas do sadasnji rad i pokazuje. Jos jednom Vam se zahvaljujem, i zelim svako dobro od Gospoda.


Autor je sledecih izdanja:

1. Akatist i molbeni kanon Svetitelju Nikolaju Zickom, izdanje autora, Beograd 2005.
2. Srpski Svetacnik – sabornik zivotopisa svetitelja, svetinja i cudotvornih ikona u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, Slovensko slovo, Beograd, 2006, 2008.
3. Sveti Prevlacki mucenici – tajna projavljena mirotocenjem, Manastir Svetog arhandjela Mihaila na Prevlaci, Prevlaka 2007.
4. Sveti velikomucenik Prokopije zastitnik grada Nisa, Centar za Crkvene studije, Nis, 2008.

Knjige u pripremi:

1. Sveti svestenomucenik Avakum Beogradski i njegovo vreme.
2. Liturgijsko postovanje svetiteljskih mostiju. 

Bogosluzbeni radovi:

1. Akatist svestenomuceniku Joanikiju mitropolitu Crnogorsko-primorskom.
2. Akatist svestenomuceniku Avakumu Beogradskom.
3. Akatist prepodobnom Romilu Ravaniskom.
4.  Presvetoj Bogorodici u cast njene svete Ikone Umiljenje Jovanjsko .
5. Akatist Presvetoj Bogorodici u cast Njene svete Ikone Umiljenje Socanicko.
6. Zitije, sluzba i kaatist Svetim novomucenicima Momisickim, Podgorica , 2008
7. Akatist Svestenoispovedniku Kirilu Dalmatinsko-bokeljskom.

Clanci i studije:

1. Sveto svestenomucenik Joanikije Crnogorsko-primorski, Pravoslavlje, 2000.
2. Obezbozenje krsne slave, Politika-Magazin,2003.
3. Svetitelji iisvetinje Eparhije sumadijske, Kalenic 2007.
4. Svestenomucenik Joanikije svedocitelj zivota neprolaznog, Apostolski vesnik br.1, Arandjelovac.2007.
5. Prvovrhovni apostoli Petar i pavle evandjelski primeri pokajanja i spoznanja Apostolski vesnik br.1, Arandjelovac2007.
6. Sveti arhandjeli i andjeli Boziji, Apostolski vesnik vr.2, Arandjelovac, 2008.
7. Svetitelj Nikolaj Miriklijski Cudotvorac, Apostolski vesnik, br.2, Arandjelovac 2008.

Prikazi i predgovori knjigama:

1. Pedestenica – ognjiste Duha Svetoga(prikaz knjige Pedesetnica, sabornik ludosti propovjedanja, autora jeromonaha Ilariona Djurice)
2. U ljubavi, radosti i nadi – Prepodobni Justin Svedocitelj Vaskrsenja (predgovor zbirci pesama o prepodobnom Justinu Novom, autora jeromonaha Ilariona Djurice)
3. Vama je otac djavo, jer jre on otac laza i lazi (predgovor knjizi Ujed za dusu, autora Ivana Ivanovica).
4. Svesteni miomiris Velikog Grigorija (predgovor srpskom izdanju Dijaloga, svetitelja Grigorija Velikog), izdavac: Ambrozijana Serbica, 2007.









Razgovor vodila
Sonja Emrekovic
04.10.09. Frankfurt
 



 
Crkva kao izazov mladima

KLIKNI ZA SLUŠANJE



Predavnje ipođakona Dimitrija Plećevića iz Aranđelovca na temu "Crkva kao izazov mladima" koje je u nedjelju 20. septembra 2009. godine održao u Duhovnom centru Crkvene opštine Podgorica.


Izvor : Radio Svetigora


Pročitano: 9808 puta