MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC JOSIF VATOPEDSKI - ŽIVI SVJEDOK ŽIVOG BOGA



 Starac Josif sa dva jeromonaha iz svog bratstva o. Atanasijem (sada mitropolitom Lemesolskim) i o. Jefremom (sada igumanom  vatopedskim),  u Novom skitu, 1985. godine.

 
Da bi plemenite uspomene i u budućnosti postojale
kao blistavi putokazi duhovne istorije,
one se moraju zapisati.

(Početak žitija Prepodobnog Josifa Isihaste, koje je napisao blaženopočivši starac Josif Vatopedski, njegovo čado)


- za veće fotografije  pritisni na sliku -
 
Dana 1. jula 2009. godine, upokojio se starac Josif Vatopedski. S obzirom da smo i mi duhovni porod starčev, osjećamo potrebu da široj javnosti kažemo nekoliko riječi o ovom svetom čovjeku, na korist i ukrjepljenje svih.

Starac Josif Vatopedski rođen je 1. jula 1921. godine, na Kipru. Njegova majka, koja je u to vreme bila u sedmom mjesecu trudnoće, otišla je na dan Svetih Besrebrenika u manastir njima posvećen, da se pokloni. Nenadno, tu u manastiru se i porodila. Izgledalo je kao da je dijete mrtvorođeno. Međutim, ustanovili su da je dijete živo, i odlučili da ga odmah krste. Na Svetom krštenju dječak je dobio ime Sokratis.

Kada je mladom Sokratisu bilo petnaest godina, odlučio je da otputuje za Ameriku, gdje su njegova starija braća već radila, i da im se pridruži. Pripremio je pasoš, vizu, i sve što je bilo potrebno. Ali, prije nego otputuje, zaželio je da ode u čuveni manastir Stavrovuni (na Kipru) da se pokloni i zatraži blagoslov Božiji za put. Sa dolaskom u manastir, njegov život zauvijek se promijenio. Manastirski kompleks, svete ikone i drevne freske, predio u kome se manastir nalazio, ali više od svega – život monaha, ostavili su na mladog Sokratisa tako snažan utisak, da je uzeo pasoš i vizu i pocijepao ih, čvrsto rešen da ostane u manastiru i služi Gospodu svome zauvijek. Nakon nekog vremena provedenog u manastiru Stavrovuni, duhovnik manastira, o. Kiprijan, poslao ga je na Svetu Goru, radi boljeg duhovnog napredovanja.
 
Fotografija u starčevom pasošu iz tog perioda.

Godine 1946. u skitu Svete Ane upoznaje starca Josifa Isihastu, kome se duhovno potčinjava. Starac Josif ga prima kod sebe, i tako on postaje prvi poslušnik starca Josifa Isihaste. Od 1947-1959. godine (tj. do starčevog upokojenja) ostaje uz njega, u strogom poslušanju i podvigu.
 
U spiljama Svete Ane. Hram Časnog Preteče bratstva Prepodobnog Josifa Isihaste, kome je pripadao blaženi starac Josif Vatopedski.
 
Bratstvo prepodobnog Josifa Isihaste. Iza starca Josifa Isihaste (koji sjedi) stoji starac Josif Vatopedski (treći s desna)
 
Kelija Blagovijesti u kojoj je boravilo bratstvo Prepodobnog Josifa Isihaste sve do njegove blažene končine.

U tom periodu, od 1947. do 1959. godine, oko starca Josifa Isihaste stvorilo se čitavo bratstvo izuzetnih monaha.  Nakon upokojenja starca Josifa Isihaste, a po njegovom blagoslovu starca, bratstvo se razdvojilo. Svako od bratije otišao je u posebnu keliju, i vremenom stvorio svoje bratstvo.
 
Starac Josif u Novom skitu, malo nakon upokojenja Prepodobnog Josifa Isihaste, a prije nego što je osnovao svoje bratstvo.

Starac Josif (potonji Vatopedski) poslužio je Bogu na raznim mjestima: u Novom Skitu, Kutlumušu, manastiru Časnog Krsta (Mintis kod Patmosa), u simonopetritskoj keliji Blagovijesti kod Kareje, ponovo, nakratko, u Kutlumušu, i u Blagovještanskoj keliji u Novom skitu. Život sa novim bratstvom, koje se iz dana u dan sve više uvećavalo, bivao je sve teži i teži.
 
Fotografija iz 1982. godine, iz perioda kada je starac Josif nakratko boravio u manastiru Kutlumušu.
Na fotografiji je sa starcem Pajsijem Svetogorcem, jeromonahom Atanasijem (sada mitropolitom Lemesolskim) i tada mirjaninom, a sada Vatopedskim monahom Nifonom (ekonomom vatopedskog metoha u Ksantiju)
 
Blagovještenska kelija u Novom skitu, koju je obnovio i proširio starac Josif za potrebe svog bratstva, i u kojoj je boravio sa bratstvom do odlaska u manastir Vatoped.
 


































Fotografije iz svakodnevnog života starčevog bratstva u Novom skitu. Starac nije sebe izuzimao od poslušanja. Bio je u isto vrijeme i starac i poslušnik ljubavi. Uvijek je davao primjer bratiji svojim životom.


  Trenuci odmora nakon poslušanja.
 
 
Fotografija iz 1986. godine. Starac Josif u Novom skitu sa svojim nekadašnjim sabratom, a tada igumanom Dionisijata, starcem Haralampijem.


Starac fotografisan u trenutku dok se moli u dvorištu skita.

Starac u svojoj keliji u Novom skitu.

Starac Josif kraj svog radnog stola, za kojim je svakodnevno provodio više časova odgovarajući na mnogobrojna pisma duhovnih čada, i pišući knjige

Sam starac Josif Isihasta govorio je proročki o svojoj duhovnoj djeci i bratiji: „Ovi kaluđerčići će obnoviti monaštvo Svete Gore“. I tako se i desilo! Prvi je o. Jefrem pozvan sa svojim bratstvom da obnovi i uredi manastir Filotej. Ne dugo nakon toga, iz tog bratstva su obnovljena i još tri svetogorska manastira. Kasnije, starac Jefrem, po Božijem promislu odlazi u Ameriku, gdje osniva sedamnaest manastira. Nakon odlaska starca Jefrema sa svojim bratstvom u Filotej, i starac Haralampije dobija na obnovu i uređenje manastir Dionisijat. Starac Josif, koji je žarko želio da se ispuni proroštvo njegovog starca, nekako kao da je ostao jedini na kome se te riječi starčeve nisu ispunjavale, iako je bio najstariji monah među sabraćom. Ali, Gospod je imao svoje razloge zbog čega je odlagao vreme za to. Možda i jeste malo duže čekao, ali moralo je tako biti, kako bi se stvorili pogodni uslovi da dobije možda i najveći dar od svih čada starca Josifa Isihaste – manastir Vatoped. Manastir Vatoped se u to vrijeme nalazio gotovo u stanju rasula, sa idioritmičkim uređenjem i manastirskim kompleksom koji se obrušavao. Napomenimo da je starac Josif sa svojim bratstvom prešao iz Novog skita u Vatoped na poziv vatopedskog bratstva, a po savjetu i predskazanju starca Porfirija.
Starac sa bratstvom i gostima 1987. godine – posljednji Vaskrs u Novom skitu.


 
Izvor:
 

Pročitano: 12776 puta