MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRIKAZ KNJIGE "DUHOVNI RAZGOVORI"



Arhimandrit Gavrilo (Vučković)

Knjiga “ DUHOVNI RAZGOVORI ”


Izdanje: Manastir Lepavina, ljeta Gospodnjeg 2009.


 

Predgovor

Arhimandrit Gavrilo (Vučković), nastojatelj Manastira Lepavine, i njegovi “Saveti duhovnika i odgovori na svakodnevne nedoumice verujućih ljudi”, koje čitamo na sajtu Manastira, podstiče nas da razmišljamo o fenomenu kompjutera, informatike i elektronske pošte, kao najsavremenijem sredstvu u pastirskom bogoslovlju, i savremenom dijalogu sa bližnjima u celome svetu.
Mogli bismo naći oslonac u Hristovim rečima upućenim svetim apostolima i njihovim sledbenicima: “Idite po svemu svijetu i propovjedajte jevanđelje svakom stvorenju” (Mk 16,15).

Ko je upoznat sa sadržajima na sajtu Manastira Lepavine, ko sluša Radio Blagovesti Manastira Lepavine i akatist Presvetoj Bogorodici koji čita arhimandrit Gavrilo (od 22 do 23 sata), nije mu potrebno mnogo objašnjavati kakva se duhovna vrednost doživljava u tom izuzetnom zajedništvu. Ko je čitao časopis Manstira Lepavine “Put, Istina i Život” imao je prilike da nađe zlato kojim se nebo kupuje. Bog je molitvama Presvete Bogorodice dao čudesnu moć da je iz Manstira Lepavine potekao izvor vode žive, koji vodi u život vječni. Molitvama Presvete Bogorodice Bog je blagoslovio monaške podvige arhimandrita Gavrila i njegove bratije, jerođakona Vasilija, monaha Teofana i monaha Marka, te mnogo i mnogo pomagača na Martinom gostoljublju.

Mnogo truda je uloženo u obnovu Manstira Lepavine posle razaranja u Drugom svetskom ratu. Jedva se preživljavalo. Postepenom obnovom porušenog bila je velika želja da se bar dobije telefon za manastirsku kancelariju. Kompjutere su tada koristili retki bogati ljudi, siromašni su mogli samo da požele tako nešta. Kad su se stvorile mogućnosti da nabavimo tu čudesnu opremu, trebalo je savladati osnovno rukovanje sa računalom i uključiti se u sasvim novi svet, čemu se tada nije baš mnogo pridavalo važnosti. Sada je sasvim jasno da se moramo opismenjavati na savremeni način i iskoristiti sva moderna tehnička sredstva za uspešno misionarsko i duhovno obavljanje svoje pastirske dužnosti.

Otvorite sajt Manastira Lepavine ili pročitajte šta vam govori i poručuje arhimandrit Gavrilo u svojoj knjizi, koja vam je u rukama, pa sami ocjenite koliko ima tog duhovnog blaga, koje može i vama biti za dušu korisno.

S blagoslovom Božjim

+ Mitropolit zagrebačko-ljubljanski G. Jovan


* * * *

PROMOCIJA KNJIGE "DUHOVNI RAZGOVORI" ARHIMANDRITA GAVRILA (VUČKOVIĆA)
NA SAJMU KNJIGA U BEOGRADU

(KLIKNI ZA PREGLED)


* * * *

  NA BEOGRADSKOM 54 SAJMU KNJIGA
PREDSTAVLJENA JE KNJIGA ARHIMANDRITA GAVRILA - "DUHOVNI RAZGOVORI"



Na štandu Srpske pravoslavne Crkve na 54. Beogradskom sajmu knjiga predstavljena je knjiga "DUHOVNI RAZGOVORI" Arhimandrita Gavrila, igumana manastira Lepavina. O knjizi su govorili Njegovo Preosveštenstvo Episkop hvostanski G.Atanasije Rakita, Nenad Badovinac, informatičar i saradnik oca Gavrila, novinar RTRS Radomir Vučić i sam autor, a program je vodila gospođa Radmila Mišev.

* * * *

Nekoliko utisaka po pregledanju knjige "Duhovni razgovori" arhimandrita Gavrila (Vučkovića)


Jedno od skrivenih pravila u medijskom razvoju je inverzija takozvanih procesa. Skloni smo da televiziju vidimo kao napredak u odnosu na radio; elektronsku komunikaciju vidimo kao "korak dalje" u odnosu na štampanu knjigu. U stvarnosti, nema nikakvog napretka; menja se naš odnos prema realnosti. Količina artefakata, među koje spadaju i oni nevidljivi, elektronski, povećava se; usložnjavajući naš odnos sa realnošću ali i sa samima sobom.
Kao što zastupnici materijalizma nisu u pravu, jer u ovom razvoju vide bezuslovni napredak, tako ni isključivi kritičari tehnološkog razvoja ne mogu biti u pravu kada u njemu vide samo loše, čak pogubne posledice. Oni gube iz vida pravu proporciju, svodeći Tvorca i stvaraoca na žrtve sopstvenih proizvoda. Oni takođe gube iz vida odnos žive i nežive materije; odnos bića i predmeta. U velikim očima zastrašenih, predmeti i materija postaju po sebi jači od onog koji ih stvara i koristi.

U inat ovima, materija, puna snage od božanskog daha svog Stvoritelja, tvrdoglavo se protivi... Ona se nameće nekad svojom apsolutnom lepotom, šarmira nâs posmatrače i kada nismo i kada jesmo svesni od koga nam je kao poklon upućena, i kao snaga stihije kada zaboravimo na naša ljudska ograničenja.
Isti put materija nalazi u takozvanim procesima, smenama tehnologija. U inat savezu pesimističke i optimističke braće, ona kao da zadobija život i ponekad se uzjoguni. Proces "napretka" zna tako da se okrene i naopačke, i pokaže da i "downgrade "može i te kako da donese novi kvalitet.

Knjiga arhimandrita Gavrila lepavinskog lep je primer za to. Od onog, od čega se neki već ježe, od dopisivanja-razgovora preko internet programa skajp, napravljena je čitava knjiga. Navikli smo da vidimo obrnuti redosled: filmovi se snimaju po romanima, a ne obrnuto. Izgledalo je vrlo moguće da takva knjiga ne samo da ne dobije kvalitet jedne knjige, već i da izgubi onaj životni sok koji struji komunikacijom preko interneta kada u njoj u nekom trenutku o ozbiljnim stvarima razgovaraju svesne ličnosti.

Sa knjigom "Duhovni razgovori" pak desilo se upravo suprotno. Pojavio se jedan novi žanr. Sadržaj iz "ćaskanja" opravdao je i prosto pojačao svoju težinu i ozbiljnost. Životnost protagonista ove komunikacije dobila je priznanje na jedan viši način. Sada to nije više samo iguman jednog manastira koji nečijim nedoumicama posvećuje svoju pažnju; sada su ove teme dobile dimenziju u kojima je priznanje opšte, putem štampanog medija. Predati ovom strogom sudu, sudu javnosti i vremena, kako priče onih koji su u vezi sa ocem arhimandritom, tako i njegovi saveti njima, izgubili su ličnu relativnost, efemernost čet-kontakta i nedodirljivost i samovolju jednog privatnog posla. Ako je, i ukoliko je, a sigurno jeste, postojalo sumnjivaca u samom krilu Crkve - kako u tehnički način kontakta koje naš iguman pionirski ostvaruje čak i "na neviđeno", sa često potpuno nepoznatim osobama, - tako i u sadržaj njegovih pouka i misije, sada su oni potpuno razoružani. Retko je koji naš duhovnik imao toliko hrabrosti kao lepavinski arhimandrit u oba ova slučaja.

On je prvo zagazio u teren koji se činio sasvim suprotan pravoslavlju, u komunikaciju koja preti svojom površnošću, prolaznošću i neobaveznošću. To je uradio kao pionir bez premca, kao šezdesetogodišnjak, već ozbiljno ugroženog zdravlja, u vreme kada je u krilu Crkve već naraslo mlado sveštenstvo i monaštvo od kojeg bi se očekivalo više hrabrosti i snalaženja u virtualnom svetu. Onda je - opet pionirski - u svom drugom koraku odlučio da objavi sadržaj ove komunikacije, ne ostavivši time ni najmanju sumnju u misionarsku vrednost i dubinu svojih reči. Bez straha za ogromnu odgovornost koju duhovnik i u tradicionalnom kontaktu sa svojim čadom ima i trpi, a koja je u ovakvoj komunikaciji sigurno još veća. Duhovniku iza monitora toliko je manje opažajnih sredstava na raspolaganju od situacije u neposrednom dodiru, da je on zbog toga prinuđen da se još više osloni na svoja nevidljiva čula i nagomilano iskustvo. Sagovornika otac arhimandrit niti vidi niti dodiruje, a od reči koje prostorno i čulno udaljeni tragalac dobije od ovog duhovnika neretko zavisi ostatak njegovog života. Pri tom smo ovime već rekli da se ne radi o prostom pretresanju bogoslovskih tema i interesantnim diskusijama, već o sasvim životnim pitanjima. Ova ljude muče najčešće i najjače u trenucima samoće.

U onim časovima kada "pri ruci" nije ni sveštenik ni monah, a neretko ni prijatelj ni rođak. U tim trenucima ispoljavamo pojačanu osetljivost za egzistencijalne dileme. U kasnim ili ranim satima doma javlja se i pojačana potreba za kontaktom, savetom, sigurnim izborom. To znaju mnogi naši duhovnici koji su svojim vernicima dali broj telefona, a koji se zbog toga ponekad i pokaju. Arhimandrit Gavrilo Vučković se verovatno nikada nije pokajao za svoj poznati profil na skajpu, svima pristupačan i otvoren. Iz njegovih reči, kako iz ritma tako i sadržaja, struji smirenje koje njemu omogućuje da savlada iskušenja a sagovorniku uliva spokoj i postojani autoritet. Ovaj autoritet biva dokazan u raznim situacijama. Umesto primera, ja ću vas samo uputiti na razgovore u knjizi. Oni govore za sebe. Mnogi odgovori na neobična, ponekad i provokativna pitanja, i sami su neočekivani. Oni iskrenom čitaocu jasno kažu da "običan čovek" ovako nikako ne bi mogao da se postavi i savetuje. Oni nagoveštavaju dug pređeni put monaha još iz mladosti i smisao monaškog podvizivanja koji nam često izmiče shvatanju i nema vidljivu meru.

Mi koji svakodnevno koristimo skajp i navikli smo na ovaj vid zajedničarenja - ali i ćaskanja, od najintimnijeg poveravanja do mlaćenja prazne slame - (mislimo da) poznajemo formu i formulu čet-programa. Pa se baš stoga nađemo preneraženi pred ovim odgovorima. Oni nam u momentu svedoče jedno nemerljivo duhovno iskustvo koje u svakom trenutku izlazi jače od medijuma koji koristi, i ne popušta njegovoj "logici".

Knjiga je, uz ovaj suštinski sadržaj pisane reči i autentičnost proživljenih trenutaka, i bogato opremljena. Uz predgovor mitropolita Jovana i kratku biografiju oca arhimandrita, tu su i slike. Fotografije, na žalost nedovoljno prokomentarisane tekstom, brojne su i majstorske. One ne iznose lažni sjaj ovog po svemu neobičnog manastira, blistanje pozlate ili šarenilo cveća, već prepoznaju njegov pravi kolorit. Ovaj kolorit nastaje u sučeljavanju senke i svetla unutar hrama, u pobožnoj i proživljenoj molitvenoj tišini, u tamnijim, pastelnim nijansama i valerima koji nama pravoslavcima kao da su dodatni ključ provere istinitosti i ispravnosti. Ko od nas nije ustuknuo pred drečavim šarenilom, hvalisavim bogatstvom i nametljivim gabaritima "sestrinske" Zapadne crkve? I u njima naslutio hladni promašaj. Ko se od nas nije radovao utešnoj nenametljivosti pravoslavnih svetinja? Fotografije u knjizi, iako nedovoljno poduprte tekstom, svakom aktivnom verniku biće sasvim rečite. To nisu dokumentarno-informativne slike arhitekture, enterijera ili svetinja, pravljene za luksuzne monografije; to su, čak i kao portreti, diskretno uhvaćeni trenuci molitve i samog života Crkve, u kojima ni jedan izraz lica nije falsifikovan ili namešten. Bez lažnih osmeha i lepih odela, u ovim slikama Lepavine otkriva se svet koji smo izabrali kod krštenja: svet patnjom obogaćenog saznanja, svet očišćen od samozadovoljstva i oholosti, svet neuprljan prolaznom raskoši i kratkotrajnim samopouzdanjem.

Kao što je u ovoj svojoj iskrenosti najjači oslonac vernima, arhimandrit podršku sebi nalazi, i potporu i svoj autoritet gradi, u - neizveštačenosti vernih, u njihovoj oslobođenosti od suvišnog, glumljenog, zalizanog i ponosnog sveta. U tom smislu ove fotografije su posebno bogatstvo knjige i zaslužuju da se, povećane, nađu i na jednoj tematskoj izložbi koja bi pažljivo objedinila umetnički nivo autora i fenomen Lepavine.

Smernost, skromnost i stid odlika su svakog hrišćanina, i ovaj je kriterijum čak i "širi od samog pravoslavlja". Jedna vrsta uslovnog i ispravnog ponosa, naše sigurnosti da smo na pravom putu, može se meriti ovime. Kako pisana reč iz knjige, tako i fotografije, daju nam osećaj spremnog poistovećivanja sa protagonistima, prepoznavanja sa njihovim dilemama i situacijama. Bilo bi lepo kada bi ovaj fotograf imao način da još češće "nevidljivo" prisustvuje svetim tajnama, sa blagoslovom od igumana i punim razumevanjem vernih, bez ometanja i upliva u njihovo ponašanje i osećanja. Da u narednim izdanjima još prisutnije bude slikano saborno i molitveno jedinstvo manastirske obitelji i njihovih posetilaca.

Za naše prilike relativno skupa knjiga bagatelna je prilika da se više nego ikad približite ovoj svetinji, njenim starateljima i pastvi. Čujemo da materijala ima još mnogo, pa se razmatra priprema i druge knjige, za koju se nadamo da neće biti samo običan nastavak prve, već nam doneti još nešto novo. Iako će novina i posebnost ove prve knjige za dugo vremena teško biti prevaziđena, čak i od samih njenih autora.

Mihailo Hadži-Cenić
16. septembra 2009.


* * * *

 
Religija pred kompjuterom

"Danas mnogo ima učenih, ali ne naučenih, i ne znaju koju stvar za šta i kako koristiti. Tako je i sa internetom. Mladi ga najviše koriste dušepogubno, i zato se kod odraslih i bogobojažljivih ljudi stvorila fama i odbojnost prema internetu i ovoj vrsti komunikacije...

Piše: Ljiljana Sinđelić Nikolić
("Ni u snu nisam sanjao da bih mogao da radim to što sad radim, da na ovaj način kontaktiram sa ljudima širom sveta", napisano je u knjizi "Duhovni razgovori vođeni preko programa Skype", arhimandrit Gavrila Vučkovića, igumana manastira Lepavina).

Knjiga kao plod duhovnih razgovora vođenih preko programa skype pravo je iznenađenje na našem tržištu. Objavljuje je manastir Lepavina, nedaleko od Zagreba, a njen autor je arh. Gavrilo Vučković iguman ovog manastira. Arhimandrit Gavrilo je skoro pet decenija u monaštvu, od toga dobar deo na Svetoj Gori.

"Danas mnogo ima učenih, ali ne naučenih, i ne znaju koju stvar za šta i kako koristiti. Tako je i sa internetom. Mladi ga najviše koriste dušepogubno, i zato se kod odraslih i bogobojažljivih ljudi stvorila fama i odbojnost prema internetu i ovoj vrsti komunikacije...Nije zlo u internetu, nego u samom čoveku, pitanje je samo čime on vlada i šta je u njemu ovladalo, dobro ili zlo," napisao je u knjizi arh. Gavrilo, dodajući da se može u ovoj eri napredne tehnologije i ovako duhovno delovati.

Duhovna internet familija

A kako to izgleda praktično pogledajmo iz dijaloga koji je zabeležen u knjizi:

Posetilac na sajtu: "Malo mi je nejasno odakle i ove stvari na skype-u...To me zapravo raduje."

o. Gavrilo: "Bog je dao mudrost čoveku da osmisli i ovu vrstu savremene tehnoologije, da se njome može služiti za duhovno misionarenje, na spasenje duše i šrirenje reči Božje širom ove zemaljske šari."

Posetilac: "Na žalost, skype je više zloupotrebljavan od strane ljudi, malo sam zatečen što sam Vas našao ovde."

o. Gavrilo: "Mislite li na naš skype ili uopšte na način na koji ga drugi ljudi koriste i u koju svrhu? Može da se koristi u dušekorisne, ali i dušepogubne svrhe... Nož se koristi za sečenje hleba a može da se koristi i za zlo."

Posetilac: "Dopisivao sam se sa puno ljudi na skypu...i video sam mnogo zloupotrebe...Skype je korisna stvar za onog ko zna da je upotrebi."

o. Gavrilo: "Da, eto i ja kao duhovno lice koristim se njime u duhovne svrhe....Možda ste stigli da otvorite i našu rubriku na sajtu, pitanje duhovniku, ako niste, kad otvorite videćte koja je korist i kako se može koristiti za duhovno poslanje, u svrhu spasenja mnogih duša. Savremenim jezikom može se reći da je to virtualna veronauka koja prodire celim zemaljskim šarom. Duhovna tribina nas je sve zbližila i načinila jednu duhovnu internet familiju bez granica."

Pravoslavnih resursa na internetu ima veoma mnogo a naročito su aktivni na tom planu u Rusiji i Grčkoj. Na njima se mogu naći izuzetno podsticajni i kvalitetni sadržaji od liturgičkog i svetootačkog, do praktičnog i umetničkog. Na taj način pravoslavno hrišćanstvo postaje važan i pozitivan segment svetske Mreže ili kako bi se to teološki reklo svetlost svetu i so zemlji.

Prezentacije na internet stranicama danas imaju i brojne crkve i manastiri Srpske pravoslavne crkve, kompjuteri su i u manastirima pomoćno sredstvo za rad u ikonopisu, štampanju knjiga i drugim poslovima. Nije neobično više ni to da sa sveštenicima i monasima komuniciramo preko interneta, fejsbuka.

Knjiga "Duhovni razgovori vođeni preko skypa" pokazuje da tehnološka novina, kao što je skype, pomaže misiji crkve u svetu i svakako pojedincu da nađe mesto u tom svetu. Arhimandrit Gavrilo koristeći sredstvo moderne tehnologije misionari ali i povezuje ljude, što je u današnjim uslovima individualizma i krize međusobnih odnosa veoma bitno. Oni koji su knjigu pročitali videće da je o. Gavrilo odgovorio na mnoga pitanja, suštinska pitanja našeg bivstvovanja, upozoravajući uvek da se ne filozofira ili kako se to crkvenim rečnikom kaže, ne praznoslovi.

U knjizi, koja je sjajno opremljena i obimna, sažeti su brojni razgovori vođeni preko skype a u predgovoru mitropolit zagrebačko ljubljanski g. Jovan kaže da saveti duhovnika i njegovi razgovori sa ljudima "podstiču na razmišljanje o fenomenu kompjutera, informatike i elektronske pošte, kao najsavremenijeg sredstva u pastirskom bogoslovlju, i savremenom dijalogu sa bližnjima u celome svetu. Sada je sasvim jasno da se moramo opismenjavati na savremeni način i iskoristiti sva moderna tehnička sredstva za uspešno misionarsko i duhovno obavljanje svoje pastirske dužnosti."

Sećajući se kada je mitropolit Jovan blagoslovio kupovinu kompjutera, arhimandrit Gavrilo kaže: "Ja sam se malo bunio, jer sam se plašio da mi ta "kutija" ne remeti molitveni poredak, ali je mitropolit insistirao na kupovini računara i upravo je govorio o velikoj mogućnosti misionarskog rada putem internet saobraćaja. Pošto je to bilo i poslušanje i blagoslov, bratija i ja latili smo se učenja i sada, Bogu hvala, našu stranicu posećuje dnevno od 1000 do 1800 posetilaca."

Evo još jednog dijaloga zabeleženog u knjizi:

Sagovornica: " Završila sam Saobraćajni fakultet i sada tražim posao...Trenutno se usavršvam u Holandiji i postoji šansa da nađem posao kao programer. Reč je o jednom programu, virtualnom svetu gde dolaze ljudi koji imaju i probleme i koji žele da se druže i tome slično...Ono oko čega se dvoumim jeste da li je u redu praviti programe i učestvovati u svemu tome, jer se tu pravi jedan virtualan, imiginaran svet..."

O. Gavrilo: "Ukratko da ti odgovorim, mora se raditi posao za koji si se spcijalizovala a da se to može koristiti na duhovnom polju i na duhovnu korist....Moglo bi se reći da i ja kreirajući sajt m. Lepavine koristim ovu savremenu tehnologiju u misiji Crkve u virtualnoj "paučini". Sada je 21 vek, vek savremene tehnologije, koju treba da koristimo na dobro, kako čovečanstva, tako i nas samih. Naravno, nama je preko te savremene tehnologije dato da širimo i na taj način propovedamo našu pravoslavnu veru."

Sagovornica: "Da li ako programiram za taj projekat, u stvari stvaram jedan nerealan svet, gde će ljudi odlaziti da se na primer odmore od raznih briga, da pričaju sa drugim ljudima, da se druže, i da li će to uvek biti pozitivno? Jer ja, naravno, želim da činim dobro i da svojim radom pomažem ljudima."

o. Gavrilo: "Jako je pozitivno ako se ljudi rasterete zatvorenosti, ako izlaze iz izolovanosti, jer ljudi su postali tuđi jedni drugima i zbog toga nastaju mnoge psihičke poremećenosti i razne anomalije. U tom stanju samoće čovek postane nedruštveno biće, čiji život može da se završi tragično i duhovno i telesno. Pa, eto, neka to bude mesto gde ćeš pomoći ljudima samo na dobro."

Za ili protiv

Knjiga je zapravo autentičan odgovor onima koji "vode sveti rat" protiv savremenih tehnologija, izmeštajući tako crkvu u ćorsokak civilizacije. Ne dirajući u suštinu vere - živo opštenje sa Bogom na Svetoj Liturgiji kroz pričešćivanje - tehnologija, u ovom slučaju internet postaje sredstvo komunikacije, međusobnog zbližavanja, ima edukativnu, moralnu, socijalnu ulogu...

Forumi na našim hrišćanskim sajtovima zapravo su zapljusnuti raspravama, za i protiv kompjutera i što su diskusije oštrije argumenti su slabiji. Kao po pravilu, neofiti, odnosno friško kršteni i nedozreli u veri najčešće smatraju da je sablažnjivo videti monaha pred kompjuterom. Kažu, oni su se povukli iz sveta u "pustinju", svoj život posvetili Gospodu i ne bi trebalo preko kompjutera da komuniciraju sa nama, "grešnicima" u svetu. Pa, zar danas monasi treba da idu peške do Svete Gore da bi bili duhovniji, odgovaraju iz protivničkog tabora. Takođe dodaju, da je pustinja duhovna kategorija i da su se monasi povukli iz sveta ali znaju šta se u svetu dešava. Setimo se recimo, čuvenog starca Pajsija Svetogorca, našeg savremenika, koji je živeo u Grčkoj i pomagao, čak i razgovorima preko mobilnog, brojnim ljudima koji su živeli u raznim krajevima sveta.

Poštujući slobodu i različita mišljenja, svakako valja imati u vidu upozorenja stručnjaka iz crkvenih krugova da savremene tehnologije nose mogućnost otuđenja ljudi, kojima internet postaje zamena za porodicu i prijatelje. Takođe, to već svi znaju, da gotovo 80 posto protoka podataka na Mreži otpada na pornografiju a postoji i mogućnost dezinformacija.

Zato pojava knjige "Duhovni razgovori preko skype" predstavlja doprinos ka pozitivnom prihvatanju interneta, jer ostavlja utisak znalačkog korišćenja modernog medija u misiji crkve. Upravo pokazuje da, pre svega, mladima internet ne mora da bude beg od stvarnosti već utočište za rešavanje brojnih dilema, druženje sa istomišljenicima ili razmena različitih mišljenja.

"Nikada se ne zna da li makar i samo jedna reč objavljena na stranici knjige, interneta, časopisa ili izgovorena može da spasi nekoga," kaže arhimandrit Gavrilo, dodajući da je veliki greh sprečavati nečije duhovno poslanje. Tako navodi primer doktorke nauka na elektrotehničkom fakultetu koja je za sajt manastira Lepavina, prevela oko 2000 duhovnih tekstova sa ruskog jezika. "Potpuno je iznenađena, ali i srećna i oseća duhovnu radost dok ih prevodi i veliko smirenje. Kada mi Gospod pokaže da neko ima neki dušekoristan dar, ja ga uporno prosto teram da to ne zakopa, nego da se i sam iznenadi kakav dar ima, jer to je njemu lično na duhovnu korist, a i svima koji to pročitaju, čuju, zapamte, primene", smatra o. Gavrilo.

7. septembar 2009.
 
Preuzeto sa: 


 * * * *
 
PRIKAZ KNJIGE "DUHOVNI RAZGOVORI"

Arhimandrita Gavrila Vučkovića u izdanju Manastira Lepavine

U okviru izdavačke djelatnosti Manastira Lepavine izdata je knjiga "Duhovni razgovori" autora Arhimandrita Gavrila Vučkovića. Ova knjiga predstavlja svojevrsnu formu i zbornik duhovnih razgovora preko kompjuterskog programa skype-a , a koje je otac Gavrilo vodio sa stotinama vjernika i svojom duhovnom djecom, koji su mu se javljali preko interneta i tražili duhovnu pomoć i savjet. Ovo je, po svemu se čini, do sada jedinstven primjer u pravoslavnoj Crkvi obavljanja misionarske aktivnosti i pastirske dužnosti, i to u vrijeme tzv. informatičke civilizacije. Temelj ovoj duhovničkoj djelatnosti u predgovoru knjizi, Njegovo Visokopreosveštenstvo, Mitropolit zagrebačko-ljubljanski, Gospodin Jovan, nalazi u Hristovim riječima upućenim apostolima i njihovim sljedbenicima:" Idite po svemu svijetu i propovijedajte svakom stvorenju. (Mk. 16,15)

Ono što prepoznatljivom čini ovu knjigu je očiglednost njenog nastanka iz same srži života, pri čemu je kompjuter i internet ne sam sebi svrha i cilj, već korisno pomagalo. Svakodnevno je otac Gavrilo,imajući vrijeme i strpljenje za svakog i u skoro svako doba dana i noći vodio razgovore sa potrebitim, koji su mu se obraćali preko skype-programa. Upravo je zahvaljujući korištenju ovog programa u cilju misije, omogućena duhovna pomoć ljudima u nuždi, koji većim dijelom živeći u rasijanju bez mogućnosti ponekad i da u blizini nađu svoju parohiju, nalaze oca Gavrila koji možda u presudnom momentu njihovog života im daje pravi savjet i kao duhovnik i kao prijatelj i to se osjeti u samim reakcijama vjernika, koji traže svaku mogućnost da posjete iz svijeta manastir Lepavinu i prodube svoju duhovnu vezu. Prava vrijednost i najveća vrijednost knjige je u istinskoj pomoći ljudima.

Raspon ljudskih likova iz globalnog sela, koje srećemo čitajući ove duhovne razgovore seže od djece do staraca i svih je obrazovnih i socijalnih profila. Problemi sa kojima se ljudi suočavaju su tako svakovrsni, da će skoro svaki čovjek, koji bude čitao ovu knjigu, imati priliku da nađe duhovni odgovor i za neki problem i za neku svoju muku, ili da prepozna sebe i da izvuče za sebe neku bitnu pouku. Knjiga kao da je samu sebe pisala rukom oca Gavrila, koji je izuzetno pažljiv slušalac i zahvaljujući svome ogromnom duhovničkom i svetogorskom iskustvu, svakome nalazi pravu riječ savjeta , utjehe i daje smjernicu za dalji put. Pri tom se otkriva na jednostavan i razumljiv način ne samo posebna pouka, upućena konkretnom sagovorniku, već i dublja teološka poruka bez  visokoumlja, koje je tako strano izvornom pravoslavnom učenju. Taj duhovno-pedagoški aspekt knjige je uočljiv u podtekstu cijele knjige.

Razgovori su preneseni onako kako su se spontano razvijali i hronološkim  nizom, iz dana u dan kako su vođeni. Učinjene su najminimalnije i najpotrebnije jezičke i gramatičke korekture, tako da je i ispunjen cilj da knjiga ne izgubi na svojoj izvornosti i bude objavljena bez nametanja vještačke skolastičke koncepcije.

Premda u pomijesnim Crkvama postoji živa misionarska i informativna djelatnost u internet prostoru, redovan direktan razgovor sa duhovnikom preko skyp-a tj. u virtuelnom podneblju ove vrste, do sada je bila nepoznanica. Posebnu vrijednost ove knjige zato nalazimo u svjedočenju da jedna tehnološka novina, kakav je internet u životu Crkve i u kontekstu njene misije može biti prednost i na svestranu korist, a vrijednost je višestruka i u paradigmatičnom pokazivanju kako na pravilan način da se koristimo tehnološkim prednostima.

Upada u oči činjenica da ljude izgubljene u dijaspori ili pripadnike drugih vjera i naroda, koji se uključe u razgovor, otac Gavrilo upućuje blago kao izgubljene ovce svakoga na svoje mjesto, svome jatu i stadu. Te tako pravoslavni, uglavnom običajni vjernici saznaju da je osnova crkvenog života u pravilnom svetotajinskom životu svoje lokalne parohije, i u odnosu sa svojim parohijskim sveštenikom. Knjiga obiluje primjerima duhovnih savjeta, koji predstavljaju i posebnu vrstu vjeronauke za onoga koji tek stupa na put crkvenog življenja.

Posebna vrsta razgovora da se prepoznati, kada otac Gavrilo vodi dijalog sa svojim dugogodišnjim duhovnim čedima. To su počesto djeca, čiji duhovni nemiri, pitanja i problemi zahtijevaju od duhovnika komplikovanije "duhovničke operacije" i ogromno strpljenje. Razgovori oca Gavrila sa ovim sagovornicima se ponavljaju periodično. Tako se mogu izdvojiti serije razgovora sa bratom Petrom, koje poprimaju tako i literarne kvalitete i čitaju se i kao zanimljivo literaturno štivo sa svojim zapletima i dramskim momentima. Ovdje, oni koji traže i postavljaju pitanje duhovnog očinstva, mogu ilustrativno da steknu pojam o ovom duhovnom principu.

Otac Gavrilo nam se kroz knjigu ukazuje kao jedinstvena duhovnička ličnost, iako se sam u razgovorima postavlja naizgled veoma povučeno, više kao slušalac i moderator razgovora postavljajući sagovornika i njegov problem u datom trenu kao ključni problem vaseljene. Ovdje je tajna hrišcanske ljubavi i odnosa duhovnika prema čedu.  Ljudi u svojoj nemoći i muci, i sami napusteni i bespomoćni, nalaze nekoga, ko im ukazuje kraljevsku paznju, i povraća dostojanstvo.

Ostaje utisak suverenog korišćenja modernog medija i tehnologije u misiji Crkve na konkretnom primjeru skajp-a. Plod poduhvata na koncu pokazuje kako u globalnom bespuću, naći dublji duhovni smisao, nezaboraviti obećanje Gospodnje o Carstvu i šta nam je krajnji cilj.

Drugi duhovni poduhvat Arhimandrita Gavrila iz života i virtuelnog svijeta, koji će takođe uskoro biti u štampanoj formi je "Duhovna tribina" tj. jos jedno nesvakidašnje misionarsko  iskustvo, koja je trajalo skoro dvije godine. Putem internet prezentacije sajta Manastira Lepavine otac Gavrilo pokrenuo je svakodnevne duhovne razgovore na razne vjerske teme putem chat-programa. Ovo je bila duhovna škola za mnoge od oko 400 ljudi iz cijelog svijeta koji su internet vezom učestvovali kroz svoje pisanje i ideje, pri čemu je u suvereno duhovno rukovođenje oca Gavrila ostvarilo formu zajednice kroz kolektivne razgovore više učesnika na zadatu duhovnu temu , tako da i ovaj inovativni duhovnički poduhvat u virtuelnom bespuću našeg vremena u štampanoj formi sa interesovanjem očekujemo.
 
 
Autor teksta: Radomir Vučić
u Beogradu 23. juli 2009 god.

* * * *

OSVRTI NA KNJIGU "DUHOVNI RAZGOVORI"



Eksplozija u najuzvišenijem i najblagotvornijem smislu, koju doživljavam pri samoj pomisli da Vama pišem, oče Gavrilo. Viktor mi je ime i misli mi naviru kao kada mirisni tamjan osvetljava put. Oče,  ja nisam pjesnik, samo mi je tako došlo. Ne očekujem čak ni Vaš odgovor, mada znam da ćete mi odgovoriti. Prosto sam presrećan i blagosloven u uvjerenju da Vama, oče, pišem.

Upravo čitam knjigu „Duhovni razgovori“, koja je upravo i postala mala pukotina u brani, tako da milina, koja me sada obliva, predstavlja vodu, koja nezadrživo preplavlja sve ispred sebe, jer je upravo ova knjiga meni dokaz da slučajnosti nema. Sada znam da me do ove knjige nešto vuklo, jer sam skrenuo sa puta za Beograd, ni sam ne znajući da ću prilikom posjete manastiru Lepavini, kupiti, pretpostavljam neko od prvih izdanja knjige.

Oprostite, oče, malo nepovezano pišem, ali  Vi  me shvatate. Blagoslovite, oče!

Osjećaj je kao da razgovaram sa Vama. Već sam na polovini knjige i vjerovatno je i to pojačalo moj utisak. Imate divnu bratiju. Poseban utisak je ostavio monah Teofan prilikom mog prvog i za sada jedinog pokloničkog putovanja manastiru Lepavini. Izgledali su kao divovi, titani  i tako uspravni, kao pritke, koje drže vinovu lozu da ne padne.

Oče, inenadjen sam ovim rečenicama, ali riječi same izlaze. 36 godina je negdje bilo zatvoreno u meni. Evo, oče,  kroz Vas mi je  dao BOG da osjetim koliko i sam mogu i sad malo nazirem šta je to blagodat? Opraštajte, oče, i Slava BOGU!


Viktor Trnevski

28. juli 2009. god. Mariborska parohija
 
 * * * *

Pomoze Bog  oce Gavrilo. Blagoslovite!
 
Dragi oce, dobila sam od Vas knjigu “Duhovni razgovori’’ ciji ste Vi autor, sa blagoslovom iz Manastira Lepavine za mene i moju porodicu.  Neizmerno Vam se zahvaljujem sto ste me se setili i udostojili vase paznje i tako dragocenog poklona.

Oce, oprostite sto se ranije nisam javila, jer cim je Aleksandra doputovala ja sam sutradan vec krenula na put, na godisnji odmor i naravno ponela knjigu da je na tenane citam.  

Nikada necu zaboraviti svoj prvi razgovor sa Vama putem telefona pre sedam godina, kada sam vas samo zamolila da se pomolite za moju porodicu i za mene i otada  se nevidljiva blagodat spustila i moj zivot okrenula u pravom smeru. Tom prilikom niste me pitali da li idem u crkvu, da li postim sve postove, da li zivim crkvenim zivotom. U meni se jednostavno nastanaila ljubav i neki osecaj miline koji me vodio i vukao da pravilno koracam stazom Puta, Istine i Zivota. Verujem da je  svaki razgovor sa Vama, obracanje samoj Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj a da mi toga nismo ni svesni. Zato i nastaju onako velika odusevljenja, prosvecenja i otvaranja duhovnih ociju i prepoznavanja istine i velike ljubavi Bozije, brace i sestara koji vam se obracaju putem ove ‘’cudne kutije’’ koju ste Vi oce tako dobro savladali i iskoristili za  ispunjenje  reci Gospodnje iz Jevandjela: “Idite po svemu svijetu i propovjedajte jevanđelje svakom stvorenju” (Mk 16,15).

Ona gnedla u grlu i tuga u srcu, koju sam osecala za vreme vase bolesti, pretvorila se u radost,   videci da Vas Gospod isceljuje, krepi i osnazuje za jos veca dela, pokazujuci nam velicinu svoje ljubavi kroz vase veliko srce koje se nesebicno daje svoj duhovnoj deci koja Vam se obracaju.  

Hvala Gospodu i Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj za milost, blagodat i utehu, koju vasim molitvama dragi oce izlivaju na nas gresne.  Vama dragi oce i bratiji Lepavinskoj svako dobro od Gospoda i na mnoga ljeta, zivi, zdravi i veseli bili.

 
Sestra u Hristu Mira
U Beogradu, 3. avgusta 2009. godine
 
 * * * *

PREZENTACIJA KNJIGE "DUHOVNI RAZGOVORI " NA RADIJU SVETIGORA

(Razgovor sa Radomirom Vučićem)

DUHOVNI RAZGOVORI VOĐENI PREKO PROGRAMA SKYPE
 

(pritisni za slušanje)

Knjiga arh. Gavrila Vučkovića igumana m. Lepavina „Duhovni razgovori vođeni preko programa Skype“ nedavno je izašla iz štampe. Knjiga je specifična, jedinstvena u duhovnoj literaturi. Izuzetno je i grafički opremljena, kolor fotografije radio je Darko Radanović a grafički urednik je Dragi Savićević.
Sagovornik u studiju je Radomir Vučić, novinar TV Republike Srpske, koji je dobio blagoslov o. Gavrila da knjigu predstavimo javnosti. Knjiga počinje pismom koje je arh. Gavrilo uputio mitropolitu zagrebačko ljubljanskom i cele Italije g. Jovanu, tražeći blagoslov za njeno objavljivanje. Pored ostalog se kaže:
„Vaše visokopreosveštenstvo, kako sam i sam iznenađen što Vaše gotovo proročke reči, kojima ste dali blagoslov za kupovinu računara u manastiru Lepavini, prosto predviđajući ovakva vid misionarenja u vremenima opterećenim velikim duhovnim prazninama u dušama našeg naroda, što je u tom trenutku meni kao igumanu izgledalo neverovatnim, doprineše da upornim radom i učenjem ovladam kompjuterskom tenikom te da sada, u slavu Gospoda i uz pomoć Presvete Bogorodice Lepavinske, nesmetano vodim razgovore i odgovaram na pitanja vernika žednih duhovnih pouka i saveta, žednih kapi vode sa živonosnih izvora, gladnih reči Božije.
Kako su mi se ti razgovori učinili korisnim i za druge čitaoce, po Vašem blagoslovu počeo sam da ih objavljujem na sajtu manastira Lepavine u rubrici „Saveti duhovnika i odgovori na svakodnevne nedoumice verujućih ljudi.“ Desilo se nešto neverovatno, posećenost te rubrike na sajtu je uzela neverovatne razmere. Tako je po najnovijem podatku od 4. decembra 2008. godine do 6.aprila 2009. godine tu rubriku posetilo 45.000 vernika. To je odista neverovatno interesovanje. Javljaju se intelektualci i obični mirjani, majke, sestre, mladi i stariji, svi gladni i žedni reči Božije.
Tako se i rodila ideja za štampanje knjige, koju bismo sa Vašim blagoslovom nazvali kao u naslovu. Ovakav vid misionarenja u današnje vreme jeste novina i nije još zabeležen ni na jednom pravoslavnom sajtu u svetu…..“
U odgovoru na ovo pismo, a u Predgovoru knjige mitropolit zagrebačko ljubljanski Jovan kaže:

 
„Arhimandrit Gavrilo (Vučković), nastojatelj manastira Lepavine, i njegovi „Saveti duhovnika i odgovori na svakodnevne neodumice verujućih ljudi“, koje čitamo na sajtu Manastira, podstiče na razmišljanje o fenomenu kompjutera, informatike i elektronske pošte, kao najsavremenijem sredstvu u pastirskom bogoslovlju, i savremenom dijalogu sa bližnjima u celome svetu. Mogli bismo naći oslonac u Hristovim rečima upućenim svetim apostolima i njihovim sledbenicima: „Idite po svemu svetu i propovedajte jevanđelje svakom stvorenjeu.“ (Mk. 16,15)
Ko je upoznat sa sadržajem na sajtu manastira Lepavine, ko sluša Radio Blagovesti m. Lepavine i akatist Presvetoj Bogorodici koji čita arh. Gavrilo (od 22 do 23 sata), nije mu potrebno mnogo objašnjavati kakva se duhovna vrednost doživljava u tom izuzetnom zajedništvu…
Mnogo truda je uloženo u obnovu m. Lepavine posle razaranja u Drugom svetskom ratu. Jedva se preživljavalo. Postepenom obnovom porušenog bila je velika želja da se bar dobije telefon za manastirsku kancelariju. Kompjutere su tada koristili retki bogati ljudi, siromašni su mogli samo da požele tako nešto. Kad su se stvorile mogućnosti da nabavimo tu čudesnu opremu, trebalo je savladati osnovno rukovanje sa računalom i uključiti se u sasvim novi svet, čemu se tada nije baš mnogo pridavalo važnosti. Sada je sasvim jasno da se moramo opismenjavati na savremeni način i iskoristiti sva moderna tehnička sredstva za uspešno misionarsko i duhovno obavljanje svoje pastirske dužnosti.
Otvorite sajt m. Lepavine ili pročitajte šta vam govori i poručuje arh. Gavrilo u svojoj knjizi, koja vam je u rukama, pa sami ocenite koliko ima tog duhovnog blaga, koje može i vama biti za dušu korisno.“

O hrišćanskom podvigu

Pitanje: Zaista je čudesno kako Gospod promišlja o putevima našim. I sam način na koji je o. Gavrilo dobio kompjuter, nije znao da njime rukuje, naučio je to sjajno, ponekad se čini da zna više i od onih koji su učili u školi kako se kompjuter koristi. A kada je ovladao tehničkom otac je počeo misionarenje koje se granalo i razslistavalo na radost brojnih ljudi koji su sa ocem komunicirali ma gde bili na ovoj našoj planeti. Mislim da upravo to i osnovna vrednost ove knjige, komunikacija preko interneta ljudima, bogoljublje i bratoljublje, sejanje Božije reči. Kako bi ti knjigu predstavio obraćajući se ljudima koji nisu imali prilike da preko kompjutera komuniciraju sa o. Gavrilom?
Odgovor: Koliko ja poimam kao duhovno čedo i uopšte kao neko ko je upoznao o. Gavrila, njegov duhovni rad uvek je mnogoznačan, polivalentan, uvek se može iz više perspektiva gledati šta on u stvari to radi. A ishodište njegovog delovanja je uvek u podvigu hrišćanskom, u jednoj strogosti njegovog ličnog života. Znači, u ličnom životu svedoči jednu strogost normi i sad odjednom iz strogosti, iz jednog izvora, iz fokusa unutrašnjeg razliva se ovo što on radi, pretače se u njegovom radu preko interneta.
E sada, kako bih predstavio knjigu? Mogu da je predstavim prvo iz lične perspektive, šta sam doživeo. Bio sam pomalo svedok kako knjiga nastaje iz same srži života o. Gavrila i onoga što se dešava oko njega. Knjiga nije konstrukcija, nego jednostavno nastaje spontano ali na neki čudan način.
Moj prvi kontakt je isto bio preko interneta. I kao što se može videti u knjizi, on u razgovorima često pita….kako si došao do mene…do skajpa…do Bogorodice Lepavinske. Takav je bio i moj prvi doživljaj, kontakt, rekao mi je: „Sretan ti imendan!“ Nisam znao da mi je imendan, bilo je to 11. oktobra, a on mi je odgovorio: „Radomir je na grčkom Hariton i znači radost.“ Pitao me je kako sam ja došao do sajta i onda mi se odjednom počeo otvarati film. Pita jednostavno, kao što se vidi u knjizi, sa malo reči a čoveku se čini da prodire u srž.
Par puta mi je dozvolio da gledam u njegovoj keliji kako teče komunikacija preko kompjutera, odjednom je pedeset ljudi uključeno i otac po nekoj svojoj duhovnoj aparaturi koja se razvila i nastala iz pedesetogodišnjeg podviga manastirskog, kao da izabira među tih pedeset ljudi kome je napotrebnije da odgovori. Teško je to prepoznati, saživeti se s tim na koji način on odabiara sa kim će razgovarati, jer, kako kaže, ne mogu na pet kanala odjednom razgovarati. U razgovoru hvata srž i verovatno svako od njih, kako je bilo i sa mnom, dobija sržno pitanje koje nešto razrešava u njegovom životu. I otuda ta začuđenost, što se opet vidi u knjizi, ljudi koji komuniciraju sa njim. Znači, to je od neke neverovatne duhovne snage jer je maltene kao dete otišao u manastir, otišao iz ovog sveta a pritom ovaj svet potpuno razume. Čovek se čak čudi kako jedan monah koji je istovremeno i devstenik, može da te stvari vidi, shvata i daje prave odgovore.
Pitanje: Mnogi su, iako žive i blizu crkava i manastira, upravo zahvaljujući internetu i razgovoru preko skajpa sa o. Gavrilom dobili odgovore na životna pitanja. Otac je pomogao da se vrati mir u mnoge porodice, poučava ljude kako da se ispovedaju, da žive hrišćanski.
Odgovor: Današnji svet je rastrojen, neke vrste rastrojstva muče ljude, u porodici, na poslu, u školi. I sada kroz očevo to ciljano pitanje, usmerava nas na neki način, kao kormilarenje kroz reči jer preko skajpa ljudi dobijaju neki impuls da se ustroje.

Oče moj, mili

Pitanje: Kao primer kako to izgleda izdvajam razgovore očeve sa bratom Petrom. On često razgovore počinje sa…Oče moj ili Oče moj mili….Njihovi razgovori su slikoviti, puni ljubavi.
Odgovor: Koliko znam, godinama su komunicirali preko kompjutera, a tek su se kasnije i sreli u manastiru. Ogromna je ta energija koju otac daje bratu Petru koji je stalno u nekim svojim previranjima i vrlo je interesatno pošto su to dramatični zapleti.
Pitanje: Mladima će ovo biti posebno zanimljivo, jer brat Petar ima veliku želju da misionari, da reč Božiju usadi u čovekovo srce. Često je oko njega puno devojaka kojima priča o Bogu i ponekad dođe i do nekih zabuna. Evo samo deo dijaloga od brojonih u knjizi….

Iz knjige

B. Petar: Oče, ima li tu mesta za zabrinutost da se ona ne zaljubi u mene?
O. Gavrilo: Tebe samo ako pogleda neka devojka, odmah ti se čini da se zaljubila u tebe. Kako to da ne pomisliš da te je ona pogledala kao duhovnog brata u Hristu? Ti im se po spoljašnjem izgledu odaješ kao produhovljena duša i da ćeš im duhovno pomoći. To su samo tvoje pomisli, kako sam ti rekao napred, ona te doživljava kao duhovnog brata.
B. Petar: Dobro onda, oče, znači ja mogu njoj da pomažem.
O. Gavrilo: Sada ti u njih gledaj kao na svoje duhovne sestre i odbaci grešne misli koje ti dolaze. Kada ti budu dolazile, odmah u sebi molitvu: GOSPODE ISUSE HRISTE, POMILUJ ME GREŠNOG!
B. Petar: Hvala, oče moj, mislim da bi me drugi duhovnik izgrdio za nešto ovakvo, no Vi me očigledno dobro poznajete.

Virtualna porodica

Ispričaću opet jedan svoj lični doživljaj. U jednom trenutku otac mi kaže: „E, uključi se na skajp program.“ Ja sad ne znam da li je to metaforički, skaj kao nebo na engleskom, da se više okrenem ka nebeskom, ka duhovnijem življenju ili misli na skajp program. Pitam i dobijem odgovor da se uključim na skajp i vidim recimo, da mi je telefonski račun mnogo manji. Vidim da mi otac daje neke savete koji mi olakšavaju život. Tako sam upoznao i taj skajp program, inače me nije interesovao, više sam se interesovao za program za pisanje i ono što radim. To je samo mali primer kako otac i tako pomaže ljudima, olakšava praktični ali i duhovni život.
Pitanje: U knjizi o. Gavrilo često govori o virtualnoj porodici, povezujući ljude, sve oni koji mu se javljaju u jednu celinu ma gde se nalazili. Tako bi mogli sada da razgovaramo i o dva aspekta koja otvara ova knjiga, jedan je sabornost, zajedništvo jer su se mnogi upoznali zahvaljujući sajtu m. Lepavina i radu o. Gavrila na njemu. Ljudi su se tako virtualno susreli a danas mnogi sarađuju, duhovno se ohrabruju, komuniciraju. Drugi aspekt o kome možemo da pričamo bio bi o pozitivnim svojstvima i misiji, ako tako može da se kaže, kompjutera u duhovnom životu. O. Gavrilo je jednom prilikom rekao da mu se javljaju mladi ljudi koji su uplašeni od kompjutera, ne žele da rade na njemu i na neki način ga se boje.
Odgovor: Sve ono što rešava taj osnovni problem, to je problem ljudskosti. Kriza ljudskosti, kriza saosećanja međusobnog, kriza socijalnosti upravo izaziva i krizu danas u svetu. To je u Poslanici Božićnoj rekao i Patrijarh Pavle. Otac jednostavno koristi sredstvo moderne tehnologije ne samo da misionari, da objasni šta je crkveni način življenja nego i da se ljudi povežu. I uvek se nešto konkretno dešava, to nisu razgovori koji imaju neku svoju prazninu, praznoslovlje ili kako kaže otac, da ne filozofiramo. Dakle, ljudi se nalaze, povezuju se, jedni drugima pomažu, saosećaju jedni s drugima, žive hrišćanskim životom i u ljubavi. Ja sam preko oca mnoge ljude upoznao koji mi pomažu u nekim stvarima danas, poslovima. Znači, to je jedno konkretno hrišćanstvo. To nije ni neka sholastička teologija, ni visokoumlje, već opitno, praktično hrišćanstvo koje je bazirano na svetotajinskom crkvenom životu. To uvek otac kaže u ovim razgovorima ljudima, ispovedaj se, opraštaj….Dakle, moderna tehnologija koristi i u duhovnom životu.
Mi možda imamo pogrešnu predstavu da je Crkva konzervativna u smislu da nije inovativna a Bog je inovativan. To su možda neke predstave koje su bile iz prošlog vremena, iz vremena kada je Crkva bila pod pritiskom svetovnih vlasti pa je prikazivana kao mračna institucija. Gospod je uvek sa nama i uvek je nov a kad se pričestimo osećamo se obnovljeni. Znači, Gospod daje uvek nešto novo. Crkva je uvek bila prethodnica tehnološkog napretka i sada ovo što otac Gavrilo radi to je ono, da točak ubrzamo, da budemo u skladu sa onim što je funkcija crkvenosti, mi kao živa crkva, svi. Da povezujemo svoj duhovni život sa nečim što je realno, tehnologijom, naukom.

Lični primer

Pitanje: Trebalo bi istaći i to da o. Gavrilo svojim primerom svedoči kako treba živeti. Razgovori koje vodi su iscrpljujući, on je i bolestan i iz sopstvenog iskustva govori ljudima o zdravlju to je prosto jedna posebna tema. Pored rada na kompjuteru, obavlja i svakodnevne igumanske dužnosti u manastiru, moli se. Puno se trudi da bi pomogao ljudima i sam si se zapitao odakle mu tolika snaga, ljubavi prema ljudima. Zapravo je primer svima nama.
Odgovor: To je i primer i naravno to je mera njegova. A njegov ritam je život po manastirskom ustrojstvu a ima i svoj režim fizikalnih vežbi zbog zdravlja, ima bogoslužbeni ciklus, pa ljude koji dolaze da se pomole Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj kojima čita moleban i onda ima to vreme kada se bavi internetom. Ja sam bio mesec dana i kad čovek svaki dan živi u tom ritmu jednostavno oseća se neverovatno blagodatno, stalno je molitva prisustva, mislim da je otac permanentno u Isusovoj molitvi i kako to ipak čovek nekada pada. Nekad me sramota kad padnem i pitam se kako to otac sve izdržava.
Pitanje: Baš htedoh da pitam, kada ti se desi da se lenjiš, da si mrzovoljan, neraspoložen da li ti tada padne na pamet otac da te ohrabri?
Odgovor: Što je još interesantnije, ne samo da mi padne napamet, nego se obično tad otac javlja i onda daje neke zadatke, aktivira me i kao neka eksplozija i kaže…hajde, brate mogao bi da uradiš to i to…i ja se odmah podižem.
Pitanje: Sigurno će biti zanimljivo slušaocima da čuju odgovor na često pitanje o novim dokumentima, ličnim kartama, pasošima. Ljudi su u neodumici, neki čak kažu i da ih neće uzimati zbog kodova. Da čujemo šta o. Gavrilo kaže na tu temu.

Iz knjige

Odgovor o. Gavrila: “Ako nećete da primite, da li imate negde neku prašumu gde ćete se nastaniti, jed odbijate prihvatiti civilizacijske tokove? Ako opterećujete svoje glave sa tim, to je samo gubljenje vremena. Zbog toga duša ne ide u pakao, nego za dobra dela idemo u raj, a nedela će nas osuditi. Nikakvi čipovi, koji predstavljaju propadljiva materijalna dela, tu ne igraju ulogu. Nećemo mi napr. zbog broja 666 koji se pominje u Otkrivenju pocepati onaj deo Biblije gde se on pominje, ili samu 666 stranicu, samo zato što se isti broj koristi i u nekim okultnim učenjima. Ili, recimo, da broj 13 odbacimo zato što je navodno nesrećan, pa kad padne petak 13. taj dan smatramo nesrećnim. Svaki dan je dan Božiji i ima svoju funkciju, zato zadržite trezvenost i razum čist, jer u današnje vreme ima dosta onih koji smućuju narod tim virusom i uznemiruju ga, pa se troši vreme na to umesto na molitve, dobra dela, na spasenje duše i večni život.
Sagovornica: Hvala, oče Gavrilo. Pozdrav od sve verne dece Gospodnje iz Prilepa u Makedoniji.

O ispovesti i pokajanju

Pitanje: Mnoge nedoumice i pitanja danas su upravo vezane za moderne tehnologije.
Odgovor: Šta je poruka iz knjige? O. Gavrilo poručuje da se ne opterećujemo time. Evo, mi smo sada na mediju radija, ja radim na televiziji ili kad se bavimo internetom ako čovek živi crkveno, ako se pričešćuje, molitven je, mogu reći iz sopstvenog iskutva ideje se rađaju. Dešava se to i sa umetnicima koji su crkveni, odjednom se oseti eksplozija ideja. Znači konkretno moderni mediji, tehnologija pomažu. Znam da meni konkretno u poslu pomaže svetotajinski život. Inače bi bio rastrojen, u nedoumicama, šta ću i kako ću, dosada neka a kad dođe neki veliki crkveni praznik meni pršte ideje. Otac kaže, čemu da se mi zbog nekih formalnosti, nekih artefakata materijalnih – čip, kartica smućujemo. To se obično dešava kod neofita i on pokušava ljude koji su novi u veri, možda imaju neke strahove i ostrašćenosti i otac pokušava da to razbije.
Pitanje: Pomenuo si strah, puno je pitanja danas vezano za strah, ljudi pišu ocu da se boje sutrašnjeg dana, da li će izgubiti posao, da li će deca upisati škole, strah ih pritiska. Otac ih ohrabruje da popravljaju sebe, da žive u veri i da tako rukovode i sebe i svoju porodicu.
Odgovor: Odgovarajući ljudima, otac prenosi učenje Crkve koje postoji već hiljadama godina, blago koje mi imamo. Baš je bilo takvo pitanje vezano za strah i on kaže…pa, to je teret na duši, nešto na savesti i jednostavno potrebno je pokajanje.

Iz knjige

Upravo je zanimljivo da čujemo šta otac kaže o ispovesti.
Sagovornica: Oče, nedavno sam krenula u crkvu. Počela sam da postim u sredu i petak. Rekli ste da treba i da se pričestim. Poslušala sam Vas i juče sam i to obavila u našoj mesnoj crkvi. No, oče, na duši mi nije ništa lakše. Ne osećam nikakvu promenu, sve isto kao i pre.
O. Gavrilo: A šta si rekla svešteniku na ispovesti?
Sagovornica: Pa, da se kajem za sve.
O. Gavrilo: Kako to za sve? Je li se kaješ i za atomske bombe po svetu?
Sagovornica: Ne znam, oče, na šta mislite….
O. Gavrilo: Pa ne ide sa na ispovest da pričaš svašta. Ispovest mora da izlazi iz dna duše. Pre nego što pristupiš Svetoj Tajni dobro razmisli kojim si svojim delom ranila tuđu i svoju dušu. Sve onako lepo po božijim zapovestima da se preispitaš. Da se pokaješ, da suzama umiješ svoje grehe, da ti je istinski žao što si ih počinila. Grehom mi raskidamo savez sa Bogom, a pokajanjem i Svetim Pričešćem ga opet uspostavljamo. Tako se pripremiš. Treba sledeću nedelju ponovo da ideš na ispovest kako sam ti rekao, pa mi se posle opet javi. Za nedelju dana…
Sagovornica: Pomaže Bog, oče.
O. Gavrilo: Bog te blagoslovio. Jesi li me poslušala?
Sagovornica: Jesam, oče. Bila sam danas ponovo na ispovesti. Rekla sam sve po redu otkako se sećam, sve što sam Gospodu zgrešila. Napisala sam na papir da ne zaboravim.
O. Gavirlo: E, to je dobro. Često puta kad se pred sveštenikom treba reći neki greh, đavo ga sakrije i zaveže jezik, kao što zmija pobegne pod kamen.
Sagovornica: Danas se, oče, osećam kao da sam se ponovo rodila! Nekako sam lagana u telu i u duši. Zagrlila bih ceo svet svojim rukama. Oplakala bih svačiju ranu!

Zavist i ljubomora


Pitanje: Evo čuli smo samo mali komunikacije između o.Gavrila i sagovornika na skajpu. Ljudi bivaju očišćeni, oprani, radosni, spremni da dalje krenu u život na drugačiji način i znajući da je Gospod uvek tu da im pomogne.
Odgovor: Nedavno jedna sestra koja se bavi menadžmentom u vele trgovini, potpuno je racionalnom razgovarala preko skajpa sa ocem. Njen razgovor nije ušao u knjigu jer je knjiga pre toga odštampana, ali mislim da ga ima na skajpu i vrlo je zanimljiv. Pitam je kako joj otac deluje. Ona mi je odgovorila da je neverovatno kako se u malo reči oseća neki volumen duhovni, potencijal i dodaje, kako joj je otac neke njene nedoumice potpuno pojednostavio, razrešio. Dakle, razgovori su vezani uvek za neki konkretan rezultat.
Možemo zaključiti da je tema je puno, magija, vaspitanje dece, odnosi u porodici, teme izviru iz života i svakodnevnih iskušenja. Česta su i ovakva pitanja:

Iz knjige:

Sagovornik: Oče, mene zanima kako se možemo boriti protiv zavisti i ljubomore.
Odgovor: Kod verujućeg čoveka ne postoji zavist. Takav čovek se sa puno ljubavi raduje uspehu drugog i time uništava svaku ljubomoru i zavist. Ali, ko ima zavisti u sebi, taj kao da drži zmiju u nedrima, a zmija je opasnost upravo za onoga ko je drži u sebi, i zato bi tu zmiju trebalo što pre izbaciti iz nedara i iz srca. To se postiže samo ispovešću i pokajnjem. Potrebno je samo da se izbaci zavist i mržnja prema drugima i da se stekne ljubav prema svima. Tada se u dušu useljava Bog, jer Bog je Ljubav, a tu je odmah i blagodat Duha Svetoga.

Mogli bi se o knjizi arh. Gavrila “Duhovni razgovori vođeni preko skajpa” pričati još puno. Knjiga je obimna, u tvrdom povezu, sa lepim fotografijama manastira, vladike, monaha, slika posetilaca, očevih sa Svete Gore i prilikom monašenja. Otac odgovara i na lična pitanja o porodici, monašenju, često kaže, pa jeste i ja sam imao takve probleme kada sam bio mlad i tako postaje blizak onima koji sa njim razgovaraju, pokazuje da svi mi dok smo ovde na zemlji imamo probleme i iskušenja, sa kojima se borima i ustajemo kad padnemo. Ova knjiga svakako upućuje i ohrabruje one koji je čitaju, pokazuje put, put ljubavi prema Bogu i prema čoveku.

Na kraju razgovora naš sagovornik Radomir Vučić kaže: “Pošto je otac uvek inovativan mene interesuje šta će sledeće doći. Imao je Duhovnu tribinu, razgovore preko Skajpa, časopis, ima Radio Blagovesti, šta će biti novo. Bog je uvek inovativan i nov, kroz tu božansku silu šta li će novo doći. Znamo da je rečeno, ništa novo pod kapom nebeskom, ali fenomeni današnjice sa kojima se moramo suočiti i ta iskušenja koja dolaze imaju ipak neku svoju dozu specifičnosti. A pogotov sada kada je svet postao globalno selo u kome prostor, pa čak neka ni vreme ne igraju neku ulogu. Ono što se dešava u Njujorku ili Kini ima uticaja i ovde. Dakle, svet je postao jedno i kako se sada izboriti sa tim, nema druge paradigme nego paradigme koju daje judeohrišćanska civilizacija, jer mi živimo u toj civilizaciji samo izopačenoj. Ako se treba tražiti rešenje onda se u njenim korenima to traži. Upravo jedan Svetogorac, arh. Gavrilo (Vučković) koji koristeći moderne medije a koji je duboko u ovom duhovnom i civilizacijskom kodu, u temelju pokazuje kako, na koji način. To nisu samo svakodnevni odgovori nego mnogo širi, sveobuhvatniji, suštinski.”

 
Ljiljana Sinđelić Nikolić


* * * *

 
Pomaze Bog, Oče Gavrilo blagoslovite!

Vjerujem da ce knjiga " DUHOVNI RAZGOVORI "koja je nastala kao plod Vasih duhovnih razgovora i odgovora na razna pitanja vjerujuchi ljudi putem  skajpa biti knjiga na duhovnu korist svima koji je budu imali priliku procitati. Kao i do sada sve sto ste delali na njivi Gospodnjoj želeći da dodje do onih Bogotražitelja koji traze PUT,ISTINU I ŽIVOT.

Kako jos uvijek veliki broj vjerujucih ljudi ne koristi kompjuter i nije u mogucnosti na taj nacin naci odgovore na mnoga zivotna iskusenja Vasa knjiga ce im vjerujem biti na radost i duhovnu korist baš kao i meni licno. Hvala vam Oče ,za sav Vas trud kojim pokazujete neizmjernu ljubav prema Bogu i nama gresnima.

Vasa sestra u Hristu,sestra Slavica
 
* * * *
                            
 O  dragocenosti knjige “DUHOVNI RAZGOVORI”
– Arhimandrita Gavrila Vučkovića

 
Ako je ikad iko razmišljao među ljudima o nekom novom načinu duhovnog usinovljavanja, zar je i slutio da bi  to moglo biti virtuelnim putem.  Među anonimnim surferima u internet –prostoru, zar je moglo biti i pomisli da će se skoro ex-nihil roditi duhovno čedo u Hristu. Još veće čuđenje izaziva pojava duhovnog oca na virtuelnom nebu. 

Ovaj virtuelni susret čeda i duhovnika  pretvara se postepeno u sasvim realni, najkasnije i kod onog tominski najskeptičnijeg pojedinca prilikom susreta u samom manastiru sa duhovnikom.   Možda  nekome zvuče neshvatljivo ove reči, ali zaista samo oni koji su deo “virtuelne duhovne familije”, okupljeni u sabornosti,  shvataju u potpunosti da daljina, starost, socijalni status ili boja kože nisu prepreka, i da su svuda zasijana polja Gospodnja  po celoj planeti, i da ovo blagosloveno sabranje u sebi nosi nesavladivu duhovnu energiju da se  uvek širi i napreduje u Hristu.
 Čitajući redove ove dušekorisne knjige i prateći poučne razgovore, čiji smo koautori  mi sami, mi pronalazimo odgovore na mnoga pitanja i shvatamo da mi nismo sami i da sve nas slična večna pitanja muče.   Ocu Gavrilu  uglavnom se obraća puno mladih ljudi, a može se primetiti kako pojedine osobe iz dana u dan uzrastaju, a usmeravajući tokove duhovnih razgovora, duhovnik nas kao vodič preko neke nepoznate reke neprimetno ka novim obalama vodi,  tako blago i tiho, skoro neprimetno mi se najednom u iznenađujućem blesku susrećemo sa čovekom preobraženim i već se nazire da se sagovornik u Hrista oblači. Stari čovek umire odričući se od grehovnog života, a rađa se novi čovek, koji sav život svoj jevanđeoskim obrascima prilagođava

I ovca i vuk su tu, ali i otac Gavrilo poput duhovnog gorostasa neumorno i vanvremenski, ne mareći da je dan podeljen na 24 sata, priziva raspršene ovce i  nesebičnom ljubavlju, na jedan  pažljiv, samo njemu znani  pedagoški način ih  savetuje i daje meru duhovne hrane i šaku ili zrno soli prihvatajući svaku ovcu u crkveno stado.  Kada se malo više udubimo,  možemo na jednoj drugoj ravni duhovne percepcije primetiti sa koliko jakim molitvenikom ovim virtuelnim putem smo se susreli, pa se zaradujemo, ali i zaprepastimo. Kakva li nas to samo Božanska ljubav kroz duhovnika dodiruje. 

Otac Gavrilo miluje i kara svoja čeda,  da bi ona kaleći se pokatkad i u ognju  sebe očistila  i dobila pristup spoznaji dubine molitvenog sveta svog duhovnog Oca, koji im otvara vrata  i prozore nekog višeg življenja, onog življenja o kome naša sveta pravoslavna vera svedoči od vremena radosne vjesti o ovaploćenju Spasitelja.
 U ispunjenju Božije zapovesti o sastradavanju, koja glasi “Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe”  i u putokazu kroz lični  primer, otac Gavrilo slika paradigmu, koju bi trebao da slika svaki pravoslavni duhovnik. 

Ne, nije lako ići kroz ta uska vrata niti proviriti kroz te veličanstvene prozore, i  put je dug, zahteva mnogo trpljenja i odricanja, ali je nagrada velika. Već ne sumnjamo da će jedan bogoizabrani broj sagovornika iz ove knjige uputiti se od virtuenog, ka duhovnom svijetu. Radujemo se tome, jer je svjedočanstvo Slave Božije.

Kroz ovu duhovnu literaturu, koja je naizgled sabrana savim jednostavno  od običnih pitanja iz naših svakodnevnih života možemo prepoznati da otac Gavrilo brinući se o duhovnom životu svojih čeda u Hristu, ujedno misli i o novim pokolenjima, jer  mnogi od ovih mladih ljudi koji se javljaju ocu putem Skyp-a su i sami roditelji za koje je ova  veronauka  ključna i po pitanju duhovnog opstanka potomstva. Otac Gavrilo savetujući roditelje, očeve i majke, u istim mah šalje  molitvene poruke i budućem naraštaju

U proteklim decenijama, mnoge stvari su se menjale, tehnologija je napredovala, pa samim tim i Crkva pronalazi načina da se u smislu javnog nastupa prilagodi vremenu u kom smo se zatekli.  Blagoslov Mitropolita Jovana prati Arhimandrita Gavrila u ovom bogougodnom delu širenja jevanđeoske poruke o ljubavi putem modernog medija kakav je skype-program.

 Vođen ljubavlju, i nesagledivom Božanskom promišlju, a učeći nas svojim ličnim primerom o bitnosti poslušanja, otac Gavrilo  hrabro ustaje prvi shodno svom monaškom prizivu i kao pravi Hristov vojnik ulazi u bitku sa vremenom i negativnim pojavama globalizma pokazujući da postoji nadvreme i prostor u kome negativne posljedice globalnosti možemo  duhovnim sredstvima da oplemenimo.  Iskustva stečena  na Svetoj Gori u spoju sa instrumentom interneta i  digitalne tehnologije u misiji Crkve, pokazuju se kao već oproban recept. Ovaj recept je ujedno primer škole ljubavi mnogim mladim i neiskusnim pastirima.

Mnogi smatraju da je današnje vreme jedno od najpogodnijih za propoved, i da ovakvog vremena ranije nije bilo. Sada nam je sve dozvoljeno, o svemu se skoro sme otvoreno da  priča i sve dobija neki novi smisao.  Ako nam je sve dozvoljeno, ni u kom slučaju ne znači da nam je i sve na korist. Sve se menja, ali Bog je jedan i uvek isti. Samo je pitanje sa kog vidokruga i kako doživljavamo svet oko sebe, i koliko smo spremni da se menjamo. Gospod je uvek bio i biće tu,počesto vrlo blizu, iza zaključanih vrata u noći. Svako ko ga traži, pronaći će ga. Bogu je sve moguće, pa i da ga  čovek spozna i ovim virtuelnim putem, putem Skyp-a, kroz ličnost Arhimandrita Gavrila Vučkovića o čemu mogu da svedoče 932 osobe (koliko se kontakta sada trenutno nalazi na Skype-profilu  oca Gavrila), koji svakodnevno hrane svoje duše očevim savetima, iz čega i nastade ova knjiga, koja je kao živi svedok neumornog rada i truda našeg dragog  oca na njivi Gospodnjoj.

 24.08.2009, Nemačka
Sonja Emreković

 
* * * *

OSVRT NA KNJIGU "DUHOVNI RAZGOVORI " OBJAVLJEN NA GRČKOM SAJTU
Απόψεις για τη Μονή Βατοπαιδίου (και όχι μόνο)


SPIRITUAL CONVERSATIONS VIA SKYPE (2)


25 Αυγούστου, 2009 — VatopaidiFriend

About Christian deed

Question: the Lord’s ways are truly miraculous. It is miraculous how Father Gabriel got a computer, without knowing how to use it, then how he learned to use it flawlessly because sometimes it seems like he knows more then those who learn about computers in schools. After he mastered the technology, Father started the missionary work which branched out, and this way he induced happiness in many people who now could, from anywhere in the world, communicate with the Father. I think that communication via internet, love for the God, love for fellow beings, and spreading of the Word of God represent the exact and essential value of this book. How would you present this book to the people who did not have an opportunity to communicate with Father Gabriel via internet?

Answer: As far as I understand, as a spiritual child and as someone who met Father Gabriel, his spiritual work has always been very meaningful; it has been polyvalent, and one can always look at his work from many different angles. His work has always been founded in Christian deed and strictness in his personal life. So, in his life he testifies the strictness of norms, and now suddenly from that strictness, from that one source and an internal focus, comes out his effort which reflects itself in his work via internet.

Read more…

And now, how would I present the book? I can first and foremost present it from my personal point of view, through my experiences. I was a kind of witness of the creation of this book, which emerged from Father Gabriel’s own life essence, and the things that surround him. The book is not built; it emerged spontaneously or in some miraculous way.My first contact was also via internet. As you can see in this book, in his conversations he often asks …how did you hear about me…about Skype….about the Holy Theotokos. My first experience and contact was the same. He said to me: “Happy name-day!” I did not know that it was my name-day; that was on October 11. And then he told me: “In Greek, Radomir is Hariton, and it means joy.” He asked me how I heard about the site, and suddenly I started to realize something. He asks very simple questions by using only few words, as it is evident in the book, and one feels that he reaches one’s soul.

Several times he allowed me to witness the communication via internet in his cell. At one point there are fifty people online, and Father seemed to be picking who to talk to by using of his spiritual apparatus, which emerged from fifty years of the monastic accomplishments; he said that he can not converse via five different channels at the same time. Through the conversations he extracts the core and, just like it happened to me, each one of them receives some essential question. Out of this surfaces the astonishment of the people who communicate with him, which is also evident in the book. So this happens due to some incredible spiritual strength, since he was practically a child when he went to the monastery leaving the world behind; at the same time he understands this world very well. One wonders how come that one monk, who is at the same time vestal, can see and understand these things, and give the right answers.

Question: Many people got answers to the essential questions via internet and through the conversation with Father Gabriel via Skype although they live close to the churches and monasteries. Father helped many families to restore the peace, and he teaches people how to confess and live Christian lives.

Answer: Today’s world is distracted. Some distractions in families, at work, and in schools worry people. And now, in some way through his intentional questions, Father direct us; it is a way of navigation through words via Skype, and through these words people get some type of impulse to get organized again.

My dear Father

Question: As an example of these conversations, I will highlight Father’s conversation with brother Petar. He often starts the conversation with…my Father or my dear Father… His communication style is picturesque and it is filled with love.

Answer: As far as I know, they have been communicating via computer for years, and they met in the monastery only later. The energy that Father gives to brother Petar is enormous; Petar is always in some state of turmoil, and this is very interesting since there are constantly some dramatic plots.

Question: Young people will find this particularly interesting, because brother Petar has a great wish to do missionary work, and to install the Word of God into one’s heart. Often, there are a lot of girls surrounding him, to whom he talks about the God, and sometimes this leads to some confusion. Here is only one of many dialogues from the book…

From the book

B. Petar: Father, should I be concerned about the possibility that she fell in love with me?

F. Gabriel: If a girl only looks at you, you immediately think that she fell in love with you. How come that you do not think that she looked at you as a spiritual brother in Christ? They look at you as someone who has a spiritual soul and who can help them spiritually. Those are only your thoughts, as I told you before; she experiences you as her spiritual brother.

B. Petar: Well then Father, so that means that I can help her.

F. Gabriel: Now you have to look at them as your spiritual sisters, and dismiss the sinful thoughts that surface. When they surface, immediately pray: Lord Jesus Christ, Son of God, have mercy on me the sinful soul.

B. Petar: Thank you, my Father; I think that some other spiritual adviser would scold me for something like this, but you obviously know me very well.

Πηγή: http://www.manastir-lepavina.org/

 
 


* * * *

Pročitano: 26331 puta