MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MOJ PUT BOGU



Otac Aleksandar Žerajić , Malta


Oce Gavrilo Blagoslovite, javljam Vam se da podjelim sa Vama moju veliku radost! Danas sam se, po Bozijoj zamisli, prvi put ispovjedila.

Krstena sam u petak 2.Januara (20. Decembra) u Crkvi Svetog cara Lazara u Beogradu. Otac tada rece da cu se moci pricestiti u nedjelju, pa smo pitali hocu li se moci ispovjediti, a Otac duhovito rece da se cuvam do nedjelje. Po volji Bozijoj, pricestih se (bez ispovjesti) i kao zadnja postadoh prva. U tom momentu sam bila sasvim mala, manja cak i od beba u redu iza mene.

Ubrzo zatim sam se vratila nazad na Maltu, nastavila da citam knjige koje sam dobila i da se molim, ali kako svaki cas nosi i vrebanja iskusenja pojavio se i strah od ispovjesti. Od svih rijeci koje koristimo svaki dan nisam znala koje bih to koristila da se ispovjedim. Pitala sam se mnogobrojna pitanja, medju kojima i kako je moguce ispovjediti se tako kratko kad ni 25 sati na dan ne bi bili dovoljni. Prisjecala sam se kako je to moguce i da suvisne rijeci nisu kljucne, ali ipak postojao je neki strah, najlakse opisan osjecanjem stida da se ne obrukam. A kako bez pokajanja nema spasa, nadala sam se da kad dodje cas da ce se i moj put ustrojiti uz pomoc Gospoda Isusa Hrista, naseg Spasitelja.

Mogla bih mnogo napisati o ovoj tihoj borbi, ali sustina je vec iskazana, a kako ucim da utisam svoju mnogorijecivost, preskocicu par dolina da Vam posaljem bar kap svoje radosti koja me ispunjava.
Father Alexander Zerajic
Crkva Svetog Nikole , Malta

Danas je bio tek drugi put da sam isla na Svetu Liturgiju u Crkvu Svetog Nikole (Parohija Svetog Apostola Pavla na Malti) i kad pridjoh Otac Aleksandar me upita za ime i da li sam se nedavno ispovjedila, a ja rekoh: 'Ne, nikad', kao da je to najnormalnije. U meni zastade dah i shvatih da je dosao cas i cuh rijeci 'onda sacekajte samo malo'. Olaksanje! Kao da je primjecena moja tuga i postoji mogucnost utijehe. Osjecala sam da iako nemam nikakvu kontrolu bas je to sve sto je od mene trazeno, predanje, vjera. I onda u sekundi sinu opet strah, ali ne vise od bruke nego muke sto ne znam u rijeci pretociti svoj grijeh. Direktno obracanje Bogu kroz molitvu, Njemu koji sve vidi i zna sta nasa dusa trazi i treba, bolje od nas samih, je jedno, a sta sad? Iduca misao je bila kristalisana tuga grijeha koji me mucio najvise i samo su se oci napunile suzama. Sekund prije bila sam okupana nadom i onda je dusa osjetila pokajanje. A suze, suze nisu sve iste i o tome sam citala, te me ove samo smirise i osjetih podrsku, a suze nestase.

U par rijeci se predstavih, jer nisam znala obicaj te Ocu nisam ni prisla ranije. A onda Otac Aleksandar sasvim blago ponovi sta smo citali o savijest svakog covjeka, sa kojom smo rodjeni, i kako se razlikuje od zakona krstenih, te nase obaveze. Kao da me je uzeo za ruku i prosetao poljima zivota dajuci sazeto moj put do tacke na kojoj sada stojim. Govorio je o vjeri i kako smo svi povezani, a sebe samog nazvao 'sarafcicem masine'. Napomenuo me na nase grijehe, kojeg god doba da smo, te kako misli, rijeci i dijela nisu daleko i da ruznom rijecju mozemo ubiti. Kako pokajanje znaci odreci se zla za koje se kajemo, i kako na primjer ovisnik drogama postaje glavni govornik protiv droga. Ne bih se ni usudila da 'prepricam' sta je sve rekao jer kao da je prozor po prozor otvorio ispred mene i osvjetlio mi put. I onda sasvim smireno upita ako imam stogod izmedju navedenog sto mislim da bih mogla ispovjedit'... i zastade, a rijeci iz mene se poredase u recenicu. Kako izrekoh, Otac rece da mi je grijeh gordost i tad kao da je pogledah. Jedno je o njoj citati a drugo kad se pokaze u ogledalu, i tako pognuh glavu.

Oh, milosti oprostaja! Cuh molitvu! Lice mi se cijelo pretvori u osmjeh. Slusala sam kako ljudi govore kako im ispovjest donosi olaksanje, ali nisam cula kad govore o ispunjenju duse. Kao da se cijelo bice sklapa, a bilo je razbacano.

Nadam se da ce da Vas dotakne moja radost.

Hvala Vama Oce, slusajuci Vas, Gospod mi pokaza put do moje prve ispovjesti.

Dobrozeleci Vama i svim 'Lepavincima',

Sestra Milica Bačić
Malta, 22 juni 2009 godine

Pročitano: 8321 puta