MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

JEDAN OSVRT NA TEKST "VLADIKE I SVEŠTENSTVO NA FACEBOOK-U"




Evo, otac Gavrilo drobi kamen, da se skupi kisnica od nasih suza. Tumačenje pojava crkvenosti na facebook-u, može se vršiti kroz svjetlo pravoslavnog učenja o ikonama, o Trojičnosti Boga, o Svetom Duhu i o duhovnom rukovođenju i misionarenju. Nemoguće je procijeniti pojave ove precizno, bez poznavanja ove tematike i dubljeg duhovnog poimanja zivota Crkve i njenog ustrojstva, ali i crkvene ikonomije.

U srži vjere je ljubav. Bog živih je to. Bog se javio u tijelu, a susret s Bogom je svakovrstan kako pokazuje Sveto Pismo. BOG je trojičan. Bog je radost. To je kad Arh. Gavrilo kaže "Raduj se Blagodatna....",...to nagovještava Boga, Duha Svetoga, blagodat. Kad smo se ono zadnji put obradovali. To možda bješe Bog u blizini.

 Dvoje zaljubljenih, muškarac i zena vole se bez bluda i samo se gledaju...gledaju.  Mi u drugome gledamu ikonu Boziju, bližnjeg svoga i savršenog i slabog. Tog drugog vidimo nekad i na internetu.  Gdje je Bog, a Bog je u drugome. Model ikoničnosti je tu. Uočili smo obrazac savršenstva. Kako je to djelovao Duh?

Kad se sretnemo s duhovnim ocem, osjećamo isto i slično, čak i više uzbuđenje, koje nema veze sa prostom tjelesnom ljudskom prirodom kao kad se covjek  tjelesan sretne s  ženom, već s nekim čudesnim duhovnim pokretima , srećemo se s voljenim bićem bogolikim, s duhovnim ocem, koje je dostiglo veliku mjeru rasta u Hristu. To je Bog tu. Duhovno dijete se raduje, pa i ono jos nerođeno poigrava. Taj susret moze biti i na facebook-u.

 Rijetko je to, ali evo u naznakama Vladike i sveštenstvo su na facebook-u. Da li oni koji su Božiji zatočnici zaista  imaju potrebu da se promovišu u smislu ovosvjetovnih promocija i marketinga, oni koji su poginuli da bi zavoljeli sve ljude i koji označavaju kroz sveštenički čin najveći stepen hristolikosti. I ne samo to, da li poznajemo duhovne prostore vladičanske i hiperosjetljivosti Boga u nama kad se pričestimo. Stoga ja mislim da je njihov put u neprosvećen prostor likova na facebook-u jedna svojevrsna misionarska žrtva. Internet zna i da užasno "smara", i ako se iole poznaje pravoslavna duhovnost, jasno će biti da je u pitanju žrtva, a ne neka promocija i da svjetovno se ovo ne može tumačiti. Ovdje se širi Slava Božija.

Ujedno je to takva kolosalna žrtva, a mi samo krv ne vidimo, koja se izlijeva da bi se takav jedan prostor kao internet preobrazio , pogotovo u začetku, dok još se i ne nagovještava plod, neki tvrdovrati misle da je to jedan suludi poduhvat, ali i Sveti Prvomučenici Hrista radi u svim vremenima su slične napade osjetili.

Ono što je bitno, to je prisustvo vojujuće Crkve svuda, a gdje i kako će Duh da djela i odakle Božiji priziv stiže, to nije na čovjeku, već na Bogu. Duh djela gdje hoće i kako hoće kroz sve prozore, pa i kroz ekrane računara i ikonice na koje pritisnemo mišem. Njegovo proishođenje odakle i kroz Koga van svakog vremena je tema koja i ovdje dobija na aktuelnosti kao i vijekovima prije nas u nekim drugim istorijskim kontekstima s drugim tehničkim mogucnostima. Ali ta dilema je  odavno riješena, samo ju je potrebno aktuelizovati. Ovdje bi trebalo čitati s razumjevanjem Simvol Vjere.

Prostor interneta se osvećuje kao svaki prostor,i  kao sva vaseljena, kao i crkveni hram, ta osvećena mjesta zrače blagodaću. I onaj koji vapije, naći će utjehu, koji kuca, otvorićemu se. "Molite se neprestano, svuda i na svakom mjestu.", kaže onaj, što je bio svuda stranac. O, sta se sve nije prinijelo i uznijelo. Kako se samo proparalo nebo. Koliko suza, koji su zavoljeli svijet ludom Ljubavlju Bozijom...

"Iz grobova izniknuće cvijeće za daleko neko pokoljenje", kaže Vladika Rade u Gorskom Vijencu. U ono vrijeme, on je koristio tadašnji moderni medij  epske narodne poezije, a danas otac Gavrilo koristi internet, koristi facebook, skype, email. Ja se pomalo i čudim gdje se sve prispjeva. Pa ta djelatnost na njivi Božijoj, donosi plodove.

 Evo prije mnogo godina, čitao sam tekstove lepavinskog sajta u dolini cvijeća koje bogonadahnuto postavlja otac Gavrilo, i čitao sam ne znajući, osjećajući tek malo duhovnim čulom da je dobro i blagodatno i onda su prolazile godine, i nešto je nicalo u meni, potom bila je duhovna tribina na našem sajtu i u komunikaciji s drugom braćom i sestrama, stvarali smo zajednicu "community", "komunu", neke komunice, nad pecinama prvobitnim  pod rukovodstvom oca Gavrila s blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva, Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog i cijele Italije, gospodina Jovana.

Već tad se osjećalo da virtuelni duhovni prostor sajta manastira Lepavine zrači na jedan specifičan i ustrojujući način. Sreli smo se kasnije i uživo, i tamo i ovamo, i onamo... nepojamno.

 Poslije je otac Gavrilo počeo da čita na Radiju Blagovijesti akatist Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj svako veče i slušali smo taj glas, te tonove i te atonalne titraje i to je izazivalo suze i umivalo nas kao blagodatne kiše. Pri tome svako u svojoj parohiji je išao na bogosluženja, znači to je i logično bilo. Nemoguće je bez toga osjetiti punoću onoga što se dešava na ovom sajtu tj. ovim stranama.

Kroz pustoš interneta, lutaju duše. U toj grobnoj tišini, nailazimo na svjetlu ikonicu duhovnika i Vladike, i kliknemo i odjednom otvara se neki novi svijet...Bili smo mrtvi, i evo živimo. Nekad je to brži, nekad sporiji proces, nekad je internet prostor manje, nekad više osvećen, ali to je tako i kada gledamo primjere novoformiranih hrišćanskih zajednica u stvarnosti. Drevne eparhije, kako su nastale, gdje se to sijalo, tamo gdje nikad ništa nije niklo. Ovi božanski prostori  su puni duhovnih bića.

Što vežete, svezano je.

Radomir Vučić
Beograd , 01. jun, 2009.

Pročitano: 3026 puta