MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

OD KARULJE KA NEBU



Karulja, mesto čudesno, nestvarno i neshvatljivo, surovo za život, odabrano za podvig, za gušenje strasti, za uzlete ka nebu, za razgovor sa Bogom.

I ko može tu da svije «gnezdo» kao ptica na grani, ni na nebu, ni na zemlji. Nebo visoko a Karuljsko parče zemlje stenovito i pusto, usamljeno i nepristupačno. Umesto krila uzleće se tu molitvom, verom, nadom i ljubavlju. I to nije obična molitva, ni slaba vera, ni kratkotrajna nada, ni ljubav bez dela.

Na život u Karulji odlučuju se pozvani i prizvani, jaki i uporni, trudoljubivi i spremni na podvig i žrtvu. To su ljudi koji su prezreli sve lepote i sve rugobe ovoga sveta, oni čije srce ne prestaje da peva Gospodu. Dok čitam o o. Simeonu, o. Parteniju, o. Serafimu, o. Teodosiju, o Stefanu i drugim brojnim monasima čudesne Karulje srce treperi a suze naviru na oči. Oni su uzor, ohrabrenje da se može i mora učiniti podvig, da je važan trud, jačanje volje, da ljubav čuda čini.

Karulja je podsticaj na revnost, jer dok mi spavamo na udobnim krevetima - oni na tvrdim stenama, dok se gostimo raznovrsnim đakonijama - oni jedu suvarke ili gladuju, dok trošimo reči koje će nam biti na sud i osudu - oni pričaju sa Bogom. Nije li dovoljno ohrabrujuće onda pomisliti da je divno što ovakva mesta još uvek postoje. Tamo je sve podvig. Podvig popeti se do kelijice, podvig prehraniti se, podvig spavati na tvrdoj zemlji, podvig pobediti zimu i leto, podvig biti sam a u trudu i borbi sa strastima i raznim iskušenjima fizičkim i duhovnim. Karuljski podvižnici pokazuju da je to moguće i danas, u ovom našem uzavrelom svetu. Ko može da se ne divi njihovom životu, ko može da ne poželi makar delić te njihove Ljubavi. Poništili su ovozemaljsko penjući se nebeskim lestvicama, pokajanjem, odricanjem, trudom, molitvom...

Došla mi je u posetu prijateljica koja se krstila pre godinu, pokazujem joj sajt manastira Lepavine, tekst i fotografije o Karulji. «Pa, zar je to moguće, zar ima takvih ljudi. Ovo je skoro neshvatljivo», govori dok joj se u očima iskre suze. Pomišljam, možda nas Gospod i drži zbog tih molitvenika, možda su oni so zemlji i svetlost svetu. To Gospod zna a mi naslućujemo. I dok naslućujemo hrabrimo se misleći na njih i srećni smo zato što oni postoje. Onda znamo da i svako od nas može makar malo, malu trunčicu svog napora da doda toj plimi Ljubavi, popravljajući sebe, trudeći se da napreduje u veri, nadi, ljubavi, u zadobijanju Duha Svetoga što je i cilj hrišćanskog života.

image
Otac Stefan Karuljski


Koliko je i Srba nama znanih i neznanih bilo u Karulji. Među njima i o. Stefan milog lica i veselih očiju, smeši nam se sa fotografija i otopljava naša srca. Kao da nam sama njegova pojava priča i savetuje, podučava i hrabri u zadobijanju darova vere. Šteta što nema više tekstova o njemu da nas poduče o veri. Nadamo se da će oni koji su ga poznavali uložiti malo truda te napisati po nešto o podvigu o. Stefana u Karulji, njemu za sećanje a nama za spasenje duša.
Dođi Gospode, useli se i u naša srca, da puste Karulje naših ogrehovljenih života zaplamte ljubavlju prema Gospodu.

Ljiljana Sinđelić Nikolić

Pročitano: 6541 puta