MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MANASTIR TRONOŠA




 Manastir Tronoša je pravoslavni muški manastir koji se nalazi kod Tršića u selu Korenita, oblast Jadar, opština Loznica, eparhija šabačka Srpske pravoslavne crkve.

U Tronoškom letopisu iz 1791. kao ktitor manastira spominje se kraljica Katarina Nemanjić, žena kralja Dragutina. Smatra se da je manastir nastao između 1276. i 1282. godine. Stradao je od Turaka krajem 15. veka kada je crkva srušena do temelja. Manastir je obnovljen je u 16. veku, crkva posvećena Vavedenju Bogorodice podignuta je 1559. godine.

 Manastir Tronoša

Iguman Jovan opremio je u manstiru prepisivačku radionicu gde su 1571. i 1581. godine prepisivane bogoslužbene knjige za Tronošu i susedne manastire. Tronoški iguman Mihailo boravio je 1625. godine u Rusiji, u periodu od 16. do 18. veka ruski Sinod je pomagao ovom manastiru. Olovni pokrivač sa manstirske crkve nasilno je skinut krajem 17. veka.

 


Za vreme Kočine krajine, iguman manastira bio je na čelu borbe. (Kočina krajina je bio naziv za kratkotrajno oslobođenu teritoriju Srbije od Otomanskog carstva od strane srpskih frajkora (dobovoljačkih odreda) uz pomoć Austrije tokom Austrijsko-turskog rata 1788-1791. Rat se završio Svištovskim mirom, Austrija je dobila uzan pojas teritorije oko Cetingrada i Lapca, a turskim dahijama je zabranjen povratak u Smederevski sandžak.)

Vuk Stefanović Karadžić je učio školu u ovom manastiru 1797. godine.

Za vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka Tronoša je mesto dogovora ustaničkih vođa, zbog čega doživljava nova razaranja. U Prvom svetskom ratu u manastiru je bila improvizovana bolnica za negu ranjenika. Poslednje razaranje Tronoše bilo je na početku Drugog svetskog rata. Uz veliko oštećenje objekata, tada su uništeni vredni rukopisi i predmeti manastirske riznice. Posle Drugog svetskog rata crkva je obnavljana 1964. i 1987. godine tokom proslava 100 godina od smrti i 200 godina od rođenja Vuka Karadžića.




Manastirska crkva u Tronoši je podignuta kao jednobrodna građevina raškog graditeljskog stila. 1987. izgrađen je spomen-konak.


Sadašnjii živopis su radili 1834. 'moleri' Mihailo Konstantinović iz Bitolja i Nikola Janković iz Ohrida.

 

Manastir Tronoša
 


Ikonostas crkve delo je Nikole Jankovića iz 1834. godine. Ovaj živopisac iz 19. veka je na ikonostasu naslikao sve ikone osim dve koje su urađene 1866. godine. Manastir je po završetku živopisa i ikonostasa osvećen 1834. godine.

Tog dana je uveden običaj da se svake godine na Veliki četvrtak prilažu dve sveće duge 2m i prečnika 20cm. Njih prilažu meštani okolnih sela i nazivaju se ratarske sveće.

Ispred manastira nalazi se česma koju su po legendi sagradili Jug Bogdan i devet braće Jugovića pred polazak u Kosovski boj. Ovu česmu obnovio je arhimandrit Metodije i trgovac iz Lešnice Mladen Isaković 1894. godine.

 
Manastir Tronoša

Poslednje obnavljanje kapele, uz koju je česma, izvršili su episkop šabačko-valjevski Jovan i iguman manastira Tronoše Antonije Đurđević. Kapela je posvećena svetom Pantelejmonu. Sa spoljašnje strane kapele, iznad cevi za vodu, izgrađena je slika mozaik devet Jugovića sa Jug-Bogdanom u sredini, svi na konjima pred polazak u boj na Kosovo.

Manastir Tronoša
Rečica Tronoša po kojoj manastir nosi ime.

 
Zatekli smo izletnike kako roštiljaju na manastirskom imanju u blizini više tabli koje to zabranjuju.

Fotografije su iz posete 2003.god.
Preuzeto sa: http://www.vojvodinacafe.com/forum/277761-poruka31.html 

Pročitano: 6435 puta