AKATIST
ČUDOTVORNOJ IKONI MAJKE BOŽJE LEPAVINSKE
Pogledajte koji nam je rejting na Internetu?
PRIRODNE LEPOTE SVETA
...Sve si premudrošću stvorio" (Ps.103,24)
REZULTATI ANKETE O
RADIO BLAGOVESTI
VINJETE I UKRASNA SLOVA
VIZANTIJSKE IKONE FRESKE I VINJETE
RAZGOVOR SA ARHIMANDRITOM GAVRILOM O MODERNIM TEHNLOGIJAMA
KROZ MISIONARSKI RAD OCA GAVRILA
RELIGIJE I INTERNET
RAZGOVOR AHRIMANDRITA GAVRILA VUČKOVIĆA SA PRIM.DR RADETOM KALAMANDOM
VIRTUALNA PORODICA ARHIMANDRITA GAVRILA VUČKOVIĆA
MIKRO KNJIGA - INTERNET KNJIŽARA
DUHOVNA DECA SVOME OCU GAVRILU LEPAVINSKOM U ČAST POLA VEKA NJEGOVOG DUHOVNOG PODVIGA
PREKO FEJSBUKA DO DUHOVNOSTI
RAZGOVOR SA RADOMIROM VUČIĆEM
DIGITALNA TEHNOLOGIJA U MISIJI CRKVE
WEBMASTER NENAD BADOVINAC U JUTARNJEM PROGRAMU RADIJA SLOVOLJUBVE
Justin Popović (1894-1979) je bio arhimandrit manastira Ćelije, doktor teologije, profesor Beogradskog univerziteta i duhovnik. Blagoje Popović, potonji otac Justin, je rođen u Vranju 6. aprila (25. marta po starom kalendaru) 1894. godine od oca Spiridona i majke Anastasije. Familija Popovića je kroz generacije bila sveštenička, jedino je Blagojev otac Spiridon bio samo crkvenjak. Blagoje je bio najmlađe dete, a imao je starijeg brata Stojadina i sestru Stojnu.
U devetorazrednoj beogradskoj Bogosloviji stekao je puno prijatelja i sa njima se okupljao u razna bogoslovska, molitvena bratstva. Jedan od njegovih prijatelja je bio i Milan Đorđević, potonji vladika dalmatinski Irinej. Kao mlad bogoslov, Blagoje je pored svetootačkih dela čitao najviše Dostojevskog.
Brat Stojadin, kao student prava je izgubio nesrećnim slučajem život, ispavši iz voza pri jednom svome povratku sa studija kući. Blagoje tada svima otvoreno govori da želi ceo svoj život da posveti Bogu da bi bio što bliži njemu i svome bratu. Roditelji mu se protive toj želji i na sve načine pokušavaju da spreče svoje dete da ode u monahe.
Blagoje biva mobilisan u „đačku četu” pri vojnoj bolnici u Nišu tokom Prvog svetskog rata, a kasnije oni se zajedno sa vojskom i sveštenstvom povlače preko Albanije. Stigavši u Skadar, Blagoje moli patrijarha Dimitrija za monaški postrig, patrijarh blagosilja i bogoslov Blagoje postaje monah Justin.
Tadašnja vlast prebacuje jednim starim brodom bogoslove do Barija, a posle toga preko Pariza, bogoslovi stižu u London gde ih prihvata jeromonah Nikolaj Velimirović. Iz Engleske gde je sa grupom bogoslova privremeno smešten, blagoslovom patrijarha srpskog Dimitrija, Justin prelazi u Duhovanu akademiju u Petrogradu. Zbog nemira koji su nadolazili bogoslovi su 1916. nazad povučeni u Englesku. U Engleskoj, Justin studira teologiju na Oksfordu i sam se izdržava, a ne od stipendija engleske vlade. Svoju kritiku zapadnog sveta izložio je u svojoj doktorskoj tezi Religija i filosofija Dostojevskog, koja nije prihvaćena. Bez diplome se vraća u Srbiju 1919. godine. Patrijarh Dimitrije ga ubrzo po povratku šalje u Grčku. Postao je stipendista Svetoga Sinoda. Za vreme jednoga kratkoga boravka kući, biva promovisan u čin jerođakona. U Grčkoj, kao i u Rusiji i Engleskoj, upoznaje tamošnji svet. Na njega je posebno utisak ostavila jedna starija baka, Grkinja, kod koje je stanovao. Za nju je rekao da je od nje više naučio nego na celom Univerzitetu. Često je kao jerođakon sasluživao u grčkim hramovima.
U Atini stiče doktorat bogoslovlja. Sveti Sinod mu najednom uskraćuje stipendiju, pred sam doktorat. Morao je 1921. godine da se povuče u Srbiju i postane nastavnik karlovačke bogoslovije. Predavao je Sveto pismo Novoga zaveta, Dogmatiku i Patrologiju. Tu prima jeromonaški čin. Vremenom postaje urednik pravoslavnoga časopisa „Hrišćanski život”. Poznati su njegovi članici „Sa uredničkog stola”. Ponekad mu je pero „bilo oštrije” i doticalo se i nekih tadašnjih nepravilnosti u kliru SPC i bogoslovskim školama. U karlovačkoj bogosloviji (u koju je u međuvremeno bio premešten), neko mu krade sa radnoga stola doktorsku disertaciju o gnoseologiji sv. Isaka Sirijskog i sv. Makarija Egipatskog. Ali je za par dana napisao okvirno istu disertaciju „Problem ličnosti i poznanja po učenju sv. Makarija Egipatskog” i doktorira u Atini, 1926. godine. Ubrzo potom proteran je iz Karlovačke bogoslovije u Prizren, gde je proveo oko godinu dana, tačno onoliko vremena koliko je trebalo da se časopis „Hrišćanski život” ugasi.
U to vreme na Zapadu, u Češkoj javlja se pokret koji je želeo da se vrati u Pravoslavnu veru. Justin biva izabran za pomoćnika vladici Josifu Cvijoviću u misiji u Prikarpatskoj Rusiji. Ubrzo ga je Sveti Sinod odlučio postaviti za episkopa. On je to odbio uz obrazloženje da je nedostojan tog čina. Posle toga nijednom nije izabiran ili predlagan za episkopa. Posle toga je postavljen za profesora Bitoljske bogoslovije. Na bogosloviji je bio u vezi sa vladikom Nikolajem i Jovanom Šangajskim. Zajedno sa arhijerejima SPC borio se protiv uvođenja Konkordata u Srbiju 1936. godine. Često je pomagao i pisao pohvalno o bogomoljačkom pokretu koji je vodio sv. vladika Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima, ispred crvene revolucije.
Od 1934. je profesor Bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Zajedno sa Branislavom Petronijevićem osnovao Srpsko filozofsko društvo 1938. u Beogradu. Bavio se prevođenjem bogoslovsko-asketske i svetotačke literature.
Po izbijanju Drugog svetskog rata, otac Justin boravi po mnogim manastirima. Najviše vremena je provodio u ovčarsko-kablarskim manastirima, u kojima je i uhapšen posle rata od strane komunističkih vlasti. Posle pritvora, premestio se u manastir Ćelije kod Valjeva.
U Ćelije je došao 1948. godine po blagoslovu vladike šabačko-valjevskog Simeona i mati igumanije Sare, koja je došla sa nekoliko svojih sestara iz manastira Ljubostinje u Ćelije, nekoliko godina ranije.
O samome životu oca Justina u Ćelijama, ima se mnogo reći. Stalno je bio proganjan, saslušavan, privođen od vlasti. Malo je bilo onih koji su stajali u njegovu odbranu. To su bile ćelijske sestre s mati igumanijom Glikerijom na čelu, prota Živko Todorović - lelićki paroh, avvini učenici i ostali poštovaoci…
Otac Justin je se upokojio u isto vreme i u isti dan kada je i rođen - na praznik Blagovesti 7. aprila (25. marta) 1979. godine.
Pročitano: 3405 puta
Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije
MANJINSKI MOZAIK: IKONOGRAFSKI SPOMENICI LEPAVINSKI
ARHIMANDRIT GAVRILO U EMISIJI "POZITIVNO" NA HRT
PRILOG O INTERNET MISIONARENJU
ARHIMANDRITA GAVRILA VUČKOVIĆA U EMISIJI "DUHOVNI MOSTOVI" NA BHTV
MITROPOLIT JOVAN O MISIONARENJU SA NOVIM TEHNOLOGIJAMA U EMISIJI "ISKRE PRAVOSLAVLJA" RTRS
POSNA JELA PO IZBORU O. GAVRILA
"Hriste Bože, blagoslovi jelo i piće slugu Tvojih..."
ORTHODOX MISSION
PRAVOSLAVNA MISIJA
RECEPTI ZDRAVE I LEKOVITE HRANE
MANJINSKI MOZAIK
ČUDESNA ISCJELJENJA
MANASTIRSKO CVEĆE
IZ FOTO OBJEKTIVA JEROĐAKONA VASILIJA
REPORTAŽA O MANASTIRU LEPAVINI
O ČUDESNIM ISCELENJIMA
PREZENTACIJA KNJIGE "DUHOVNI RAZGOVORI-knjiga druga" Arhimandrita Gavrila (Vučkovića)
NA RADIJU SLOVOLJUBVE
VIDEO PREZENTACIJA "DUHOVNI RAZGOVORI - KNJIGA DRUGA"
ARHIMANDRITA GAVRILA (VUČKOVIĆA)
SPC HOLANDIJA
EPARHIJA ZAPADNOEVROPSKA
RADIO SLOVO LJUBVE
RADMILA MIŠEV O POLA VEKA DUHOVNOG PODVIGA OCA GAVRILA
PREZENTACIJA KNJIGE DUHOVNI RAZGOVORI
RAZGOVOR SA RADOMIROM VUČIĆEM
KLESARSKA RADIONICA AGIAZMA