MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U SRBIJI TREBA DA SE CUJE RUSKI JEZIK



MIŠLJENjE ČITALACA

Predlažemo da obratite pažnju na odzive naših čitalaca na tekst «U Srbiji treba da se čuje ruski jezik». Mišljenja čitalaca mogu da budu drugačija od stava redakcije Pravoslavlje Rusije (Pravoslavie.Ru).
..Irena potpuno ispravno tvrdi da ruska organizacija za popularizaciju ruskog jezika nije efikasna – osim toga, čak ostaje i neprimećena za većinu Balkanskih zemalja i zemalja bivšeg sovetskog bloka. Ruski jezik se sačuvao tamo samo zahvaljujući sili inercije i zalaganjem postojećih učitelja entuzijasta. U najboljem slučaju ruski jezik se nalazi u sistemu obrazovanja kao drugi strani jezik.

Devedesetih godina i početkom 2000-ih prilično dugo sam radio u međunarodnoj (čitaj – američkoj) organizaciji, koja se bavila internet – projektima za učenike, mnogo sam putovao po zemljama istočne i centralne Evrope i svuda su učitelji ruskog jezika postavljali jedno te isto pitanje – imate tako dobar program, ali zašto je sve na engleskom. A ima li nešto i na ruskom jeziku? Da li ste nešto čuli o sličnim ruskim programima? I nisam mogao ništa da im odgovorim na to.

Moji naivni pokušaji, zajedno sa istomišljenicima, unutar američkog u suštini projekta da uradimo neku «rusku oblast», po analogiji na već postojeću «latinsku» t.j. na španskom jeziku oblast, nisu urodili plodom. Razume se, u prvom redu ja sam kriv za to, ali za vreme tih pokušaja došao sam do toga da u samoj Rusiji, rukovodioci i sponzori ovih škola, sa kojima smo sarađivali ( u prvom redu Moskovskih) uopšte nisu bili zainteresovani, da se njihovi učenici dopisuju sa učenicima iz Bugarske, Mađarske na ruskom jeziku, da ne govorimo o Albaniji i Srbiji. I nikog nije bilo da finansijski podrži takav vid komunikacije. Danas se situacija u Rusiji izmenila i možda je došlo vreme da se nešto preduzme?

Ima li danas u Rusiji fondova i organizacija koje bi bile spremne da podrže ruski projekat, sličan Evropskoj internet školi (http//www.eun.org/)? Evropska školska mreža dozvoljava školama Evrope da nalaze saradnike u raznim zemljama, pravi razmene – realne i virtuelne, rade na zajedničkim projektima. Kakvim? Pa, recimo, da prate dolazak proleća korak po korak po Evropi, od Malte do Estonije. Razume se, da se sav taj rad i sva komunikacija ostvaruje na engleskom jeziku, ili retko, na drugim zapadno-evropskim jezicima.

Mi ne samo da bi tebali propagirati ruski jezik i njegovo izučavanje, nego i pojačati komunikaciju mladih raznih država na ruskom jeziku, i razumljivo komunikaciju uopšte, komunikaciju orijentisanu na naš ruski narod, a time i na – pravoslavne vrednosti.

Ako smo se devedesetih godina mi, rusi, i u ruskoj federaciji, i recimo tako, u Velikoj Rusiji, nalazili u nekom stanju izgubljenosti i učenja, tada je to stanje prošlo. Naravno da je praktično nemoguće probiti se u škole zemalja Evopskog saveza, predlažući im virtuelnu i realnu komunikaciju s ruskim učenicima na ruskom jeziku radi ogromnog političkog pritiska. To mi je poznato iz iskustva – živim u Litvaniji i boravio sam u mnogim novim državama. A u svim zemljama takozvanih Susednih zemalja postoje škole u kojima se uči ruski jezik, postoje katedre ruskog jezika, ima zemalja koje još nisu ušle u Evropu – kao što su Srbija i Republika Srpska, pa i Evropske države, i u samoj Rusiji, i u Ukrajini i u Belorusiji ima veliki broj entuzijasta međunarodne komunikacije mladih na ruskom jeziku. U samoj Rusiji, postoje npr. škole, u kojima se izučava srpski jezik. Pitanje je kako ovu komunikaciju organizovati i struktualisati? (izgraditi). Ovde bi odlučujuću ulogu mogle odigrati pravoslavne omladinske organizacije. I možda one već rade po tom pitanju? Da nam je znati.

Jurij Romanenkov

Blagodarim za zanimnjiv tekst. Danas, u godini ruskog jezika, to je posebno aktuelno pitanje. Ali i nevezano za događaje i datume, pitanje zaštite, razvitka, utvrđivanja ruskog jezika kao maternjeg i kao stranog veoma je bitno. Jezik – je vodič u kulturu države, ako on ćuti, ne može se ni čuti, a tada se i naša kultura nalazi u senci, neprimetna. A ne bi trebalo skrivati takvo bogatstvo kao što je ruska kultura, n tim pre od bratskih država, sa kojima je kulturni dijalog veoma važan. O tome, koliko je udaljen naš jezik u stranim zemljama, može se suditi o udanjenosti statusa Rusije uopšte. Ako ruski jezik bude poštovan u svetu, tada će i naša kultura, literatura otkriti svoju raznovrsnost svetu, a to je...divno, neka u svetu zvuči prava, duboka , velika kultura Rusije, a ne razuzdana, bezoblična kultura i jezik nekih drugih država...

Ksenija

Sa velikim interesovanjem sam pročitala intervju o stanju ruskog jezika u Srbiji. Ja sam profesor Ruskog jezika kao stranog, i bliski su mi problemi koji se iznose u ovom razgovoru, o stanju profesora, učenja i rasprostranjenosti ruskog jezika u savremenoj Srbiji. U naš Institut dolazi određen broj studenata rusa i profesora iz Srbije h(po pravilu na tzv. Letnji raspust). Obično studenti i profesori koriste ovu mogućnost samo kao program ekskurzija (poseta muzejima, pozorištima, izložbama, obilaska gradova Rusije i sl.) Osetno je, da je kvalitet predavanja u Srbiji umanjen, u poređenju sa onim kako je bilo 15-20 godina ranije). Veoma dobro mi je poznat problem takozvanih «Domova kulture», «Ruskih domova», «Kulturnih centara» i sl. Vezano za ruski inostrani centar. Treba reći, da upravo predstavnici ove organizacije uopšte nisu zainteresovani za rasprostranjenost ruskog jezika. Smatram, da je potrebno iz korena menjati politiku po pitanju širenja ruskog jezika na državnom nivou, inače ćemo izgubiti i onaj mali interes koji je ostao prema našoj zemlji, kulturi i ruskom jeziku. I pre svega, potrebno je postaviti ova pitanja Ruskom inostranom centru, ministarstvu obrazovanja Ruske Federacije, Ministranstvu vanjskih poslova, u čijoj strukturi se sada nalazi Ruski inostrani centar.

Nadežda

Odličan tekst, ozbiljno se treba zamisliti o ovome problemu... rešavaćemo ga! Blagodarimo!

Oksana

http://www.pravoslavie.ru/polemika/070315152349
Prevod s ruskog: Nataša Ubović

Pročitano: 3947 puta