MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

OZIVELA STARA DUBRAVA




Prva liturgija u obnovljenom manastiru na dan Svetog Vasilija Ostroškog

Posle 300 godina, iguman Danilo će sa monaštvom i sveštenstvom tog dana osveštati zvono i krstove nove crkve starog manastira, a u ovoj pitomoj zaravni sakrivenoj duboko u nedođiji opet će se čuti reč Božja


UŽICE - Iguman Danilo, iskušenik svetogorski i uvački osamljenik, služiće u subotu 12. maja, na dan Svetog Vasilija Ostroškog, svetu liturgiju ispred nove crkve posvećene svetom Vasiliju Ostroškom, u manastiru Dubrava, u vrletima Uvca ispod Zlatibora.

Posle 300 godina, iguman će sa monaštvom i sveštenstvom tog dana osveštati zvono i krstove nove crkve starog manastira, a u ovoj pitomoj zaravni sakrivenoj duboko u nedođiji opet će se čuti reč Božija.

Monah Danilo je sa svećom i kandilom u rukama, vođen samo Bogom, pre ravno sedam godina našao u šipražju puste temelje i porušene zidove starog manastira.

- Okadio sam zidine manastira, pa sam tek onda krenuo do brdašceta Glavica iznad ruševina. Na tom putu desilo mi se nešto čudno, kao da sam se na trenutak izgubio, kao da nisam na tren bio u svom telu, kao da to nisam bio ja. Kad sam došao sebi prekrstio sam se, i tada sam rešio da se posvetim ponovnom podizanju ove svetinje - opisao je monah Danilo čudni događaj koji ga je naveo da ostatak ovozemaljskog života posveti obnovi stare Dubrave.

Od tog dana, monah je uz blagoslov vladike Žičkog, počeo pripreme za obnovu manastira. Preko Zlatibora neprohodnom terenu uz veliku pomoć Vojske probijen je put do manastira, dovedena voda, a pored starih manastirskih temelja počela je gradnja crkve posvećene Svetom Vasiliju, čija je gradnja sada pri kraju. Na brdašcetu Glavica podignuta je isposnica za monaha Danila.

- Svakom ljudskom stvoru Bog je namenio neku dužnost i neki posao. Ja se u poslu koji sam započeo nadam pre svega u Božju pomoć i blagodat, a onda i u pomoć dobrih ljudi. Čim se manastir obnovi oživeće i ovo mesto. Služiće se svete liturgije, pominjaće se ponovo upokojeni kojima se ovde ni grob ne zna - pričao je otac Danilo na početku svog teškog poduhvata, koji je ovih dana prvom svetom liturgijom u obnovljenom manastiru, doveden do kraja.


OTKRIVENO BLAGO

Monah Danilo koji je godinama, odgovorajući na pitanje sa čim misli da zida crkvu u Dubravi odgovarao da će Bog pomoći na vest da je u Dubravi nađena skrivnica i njoj manastirsko blago reagovao je tako što je prozborio, više za sebe nego da bi ga drugi čuli "Bog usliši molitve onima koji veruju".
Očevici, radnici koji su pomagali arheolozima, posvedočili su tada da ubogi monah, kada je zlato sinulo iz oltara Dubrave, nije ni trepnuo pred tolikim blagom.

- Eto, vidite, kako se to hoće. Sad sa Božjom pomoći imamo s čim da obnovimo crkvu - bilo je sve što je monah Danilo rekao.

- Istovremeno smo počeli obnovu temelja stare manastirske crkve posvećene svetom Pantelejmonu. Obnovu stare crkve pomaže Ministarstvo za kulturu, a novi hram podignut je uz veliku i nesebičnu pomoć ktitora Gorana i Ane Stojanović, naših ljudi iz Amerike. Pomogli su i mnogi dobri ljudi, priložnici i dobrotvori iz čitave Srbije - kaže Dobrivoje Knežević, predsednik Odbora za obnovu Dubrave, koji je i sam uložio godine nesebičnog truda u obnovu starog manastira, obijajući sa monahom pragove mnogih i sakupljajući novac da se plate izvedeni radovi.

U međuvremenu, gospođa Gordana Tošić, iz kraljevačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, obavila je s kolegama arheolozima istraživanja temelja starog manastira i 2004. godine u oltarskom delu manastirske crkve, ispod mesta na kome stoji časna trpeza, nađena je skrivnica i u njoj 260 mletačkih zlatnika iz 16. i 17. veka.

- Otkriće je izuzetno vredno. Možemo reći da se radi o ekskluzivnom nalazu jer ostave, odnosno skrivnice novca ne nalaze se tako često u crkvama. Novac se nalazio direktno u zemlji, pa se može pretpostaviti da je nekada bio u tkanini, vrećici, koja je tokom vekova istrulila - ispričala je tada gospođa Tošić, koja je i bila rukovodilac radova u Dubravi.

Arheolozi iz Kraljeva otkopali su tada dva metra visoke zidove manastirske crkve, i pedesetak metara dalje, ka jugozapadu i ostatke manastirskih konaka.
- Radi se o manjoj, jednobrodnoj crkvi, sa polukružnom oltarskom apsidom, kojoj je kasnije dodata priprata. Sem novca, našli smo i nešto malo keramike iz kasnijeg razdoblja srednjeg veka, ali na osnovu toga ne možemo precizno odrediti vreme u kome je crkva zidana. Manastir Dubrava se u istorijskim izvorima pominje kao metoh manastira Pribojska banja i zbog toga smatramo da je crkva srednjovekovna i da je stradala u turskom periodu - objašnjavala je tada gospođa Tošić.


Zoran Šaponjić (Sina)

preuzeto sa http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/RG07050701.shtml

Pročitano: 4189 puta