MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SA MONAHOM ARSENIJEM NA MOKROJ GORI: Od kokaina do isposnice



Narkoman i raspusnik pobedio satanu u sebi i napisao knjigu sa opisom kobne sudbine svojih drugova u drogi i rok-en-rolu

IBARSKI KOLAŠIN – Pod vrhom Mokre gore je manastir Crna Reka, a u njemu, evo navršila se godina, boravi ikonopisac monah Arsenije (45). Diplomirani stomatolog, mlad i nadobudan, proveo je sedam godina u Njujorku, potom na Svetoj Gori, u Ostrogu, 12 godina u Dečanima i, najzad, skrasio se u Crnoj Reci. Ovih dana došli smo do njegove knjige „Bog i rok-en-rol”, a ubrzo i do autora. Veliki ljubitelj rok-en-rola i još koječega što je „krasilo” beogradske rok-grupe, sedamdesetih i osmadesetih, postao je veliki protivnik svega rečenog. Tvrdi – uz pomoć vere u Boga.

– Živeo sam veoma raspusnim životom. Počinjalo se u diskoteci „Cepelin”, potom je došlo drugovanje sa članovima „Električnog orgazma”, „Idola”, „Ekatarine Velike”. Osećali smo se drukčijima i počeli se samoobožavati, prezirući druge. Droga nam je davala osećanje ispunjenosti i kreativnosti. Marihuana je bila ona jabuka koju je Adam zagrizao na nagovor Lucifera. Naš manifest je bio: seks, droga i rok-en-rol; živi brzo, umri mlad i budi lep leš –govori nam monah Arsenije (Aleksandar Jovanović).

Ne ispoveda se slučajno i nije slučajno napisao pomenutu knjigu. Sve je namenio potencijalnim narkomanima, jer malo je, kaže, šanse za one koji su „duboko zagazili”.

Po završetku studija, sa grupom istomišljenika odlazi u Njujork. Bili su duboko nesrećni što u Americi nisu rođeni. Evo, stigli su i nastavili da se urušavaju: ni dana bez seksa i droge („Pušio sam marihuanu, katkad ušmrkivao kokain i svako veče izlazio u kafić po novu žensku za narednu noć.”).

– Ni novac, ni žene, ni droga me nisu ispunjavali, praznina u meni je rasla. Kad sam bio sasvim blizu da pritisnem gas „dodžu” i da se strmoglavim u Istočnu reku, slučajno susrećem jednog poznanika, uzornog pravoslavca koji je zračio unutarnjim spokojem. Tražio sam da mi pomogne, a on mi je dao knjigu o Njegošu vladike Nikolaja Velimirovića, koja govori o univerzumu i Bogu, potom i praktičnu knjižicu o pravoslavlju ruskog podvižnika Nila Sorskog. Ta literatura me je izbavila. Bacio sam duvan, drogu i lišio se svih dotadašnjih poroka – otkriva nam radikalni životni preokret.

Međutim, njegove sreće nisu bili drugi, pa je monahova knjiga neprebolno tugovanje za prijateljima iz beogradskih skamija, čijeg je umiranja bio svedok. Bili su muzičari, pesnici, glumci, slikari, a pokosila ih je sida, hepatitis, „predoziranost” i samoubistvo.

I dok, danas, nadležni i štampa, iz raznih obzira, kriju identitet stradalnika od droge, objavljujući samo suvu statistiku, monah Arsenije opisuje pojedinačno tragičnu kob, pa za članove popularne grupe „Ekatarina Velika” navodi u knjizi:

„Prvi je od heroina umro Ivica, verovatno najbolji bubnjar koga je Beograd imao. Zatim je otišao vođ grupe gitarista Milan, pevač i nadareni kompozitor. U Londonu je završio basista Bojan. Posle svih, preminula je Margita, klavijaturista, pri kraju sva otečena od narkotika, alkohola i lekova.” Pošto je opisao koju su ideološku torturu trpile Mira i Maja, kćeri visokog državnika (bio je čest gost u njihovoj kući na Dedinju, u knjizi navodi i ime njihovog oca) i njihovo „spasavanje” u rok-en-rolu i drogi, konstatuje da su mu „obe kćerke, kao teški zavisnici od heroina, jedna za drugom umrle od side”. Najbolniji gubitak za Arsenija je drug iz detinjstva i svih kasnijih godina, sadrug u Njujorku, talentovani slikar Dušan Gerzić Gera. I njega je ubio heroin, jer je „satana bacio svoje zversko oko na njegovu dušu”.

– Nije marihuana laka droga, kako je označavaju, pa čak i zakonski dopuštaju njenu upotrebu u nekim zemljama. Lake droge su kafa, crni čaj i čaj od latinoameričke biljke mate. Cigarete su jače od ovih lakih droga. Teške droge su hašiš, marihuana, LSD i kaktus meskolin. Smrtonosne droge su derivati kokaina i opijuma – klasifikuje monah Arsenije, nesumnjiv poznavalac narkotika. On smatra da je narkomane teško lečiti medicinom. Može da pomogne jedino iskreno prizivanje Boga u pomoć („Vera je most ka izbavljenju, svedočim mojim primerom.”).

Monah Arsenije svedoči da je verom ispunio prazninu u sebi „koju sam uzaludno pokušavao da začepim svekolikim razvratom”. Reče još da će uskoro ući u svoju isposnicu na Mokroj gori i tu ostati dugo, nagrađen ljubavlju i srećom zbog pobede nad satanom u sebi.

Boško Lomović

preuzeto sa http://www.politika.co.yu/cyr/tekst.asp-t=28274&r=110.htm

Pročitano: 35078 puta