MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SA EPISKOPOM KANADSKIM



Crkva nije samoposluga

Naše je da u kanadskom šarenom ćilimu multikulture pokažemo najbolje lice
Kad preosvećenog episkopa Georgija pitate kako je u rasejanju, on se pomalo iznenadi i kaže: „Nismo mi u Kanadi u rasejanju nego u izaslanju”.

Ovaj odgovor možda je i najbolje obrazloženje zašto je izdavačka ustanova „Istočnik” kanadske eparhije Srpske pravoslavne crkve dobila Vukovu nagradu. Već 19 godina istoimeni list veran je svedok svih događaja među Srbima u ovom delu Severne Amerike.

Povod za kratak boravak u Beogradu vladike kanadskog nije samo uručenje prestižne Vukove nagrade, već i predstavljanje drugog izdanja knjige Save N. Vujnovića „Tesla i njegovo vreme” u izdanju „Istočnika”.

– Ovo delo o našem najvećem srpskom naučniku, s podacima koji do sada nisu nigde objavljivani, izašlo je u pravi čas. Kao istraživač, Vujnović je čitav život posvetio Tesli i sabrao sve ono što je o ovom našem naučniku pisano ili ispričano. Osobenost ove knjige je što Teslu oslikava kao Srbina, sina jednog pravoslavnog sveštenika koji je svoju pravoslavnu veru iskazivao, pre svega, teorijski kroz svoja znanja – objašnjava vladika Georgije.

Manastir u Miltonu

Za Kanadu gde od 1984. kao arhipastir SPC brine o dušama Srba, episkop Georgije kaže da je zemlja blagodeti i da ima dobre zakone. Svako može da ispolji sav svoj potencijal i tako postane uzoran Kanađanin, ali i da ostane dobar Srbin, pravoslavac.

– Kanada omogućuje svakom da uči svoj jezik, istoriju, kulturu i veronauku tako što plaća nastavnike. Naše je da u tom šarenom ćilimu multikulture pokažemo najbolje lice. U mnogo čemu smo se pokazali dostojni svoga imena i izaslanstva – priča kanadski vladika.

Na prostoru koji je veliki kao stotinak Srbija naša crkva je uspela verski život da organizuje u 26 parohija i 16 crkvenih opština. Najviše Srba živi u Južnom Ontariju na potesu od Vindzora do Nijagare s Torontom kao najvećim centrom. Ponos eparhije je jedini srpski manastir u Kanadi u Miltonu čiju je crkvu Svetog Preobraženja Gospodnjeg osveštao 1994. godine patrijarh srpski Pavle.

Svako ko dođe u Kanadu, kako ističe vladika Georgije, i izdrži nekoliko godina uglavnom se ne vraća nazad u otadžbinu. Za organizaciju crkvenog i duhovnog života to je dobro, jer postoji stabilan temelj, ali na drugoj strani su iskušenja da u trci za zaradom mnogi zaborave ko su i odakle su.

– Na Crkvi je da očuva moral i veru svog naroda, pogotovo u zemljama Zapada gde se materijalno bolje živi. Ali, mnogo teže je očuvati mlade naraštaje koji imaju više sloboda, ali i mogućnosti da skrenu s pravog puta – naglašava episkop kanadski.

Bogosluženje na srpskom

Za razliku od mnogih evropskih zemalja, SPC je u Kanadi uglavnom gradila svoje crkve u kojima se bogosluženja drže na srpskom i crkvenoslovenskom.

– To je važno za one naše ljude koji ne znaju dobro strani jezik, a dođu u crkvu da se ne osećaju otuđeno. Pravili smo probe s bogosluženjima na engleskom u Torontu, Vankuveru, Hamiltonu, ali su ljudi počeli slabije da posećuju crkvu. I Grci i Ukrajinci takođe služe na svom jeziku – objašnjava episkop kanadski.

Iako žive daleko, Srbi i naša crkva u Kanadi pomno prate šta se dešava u vezi s Kosovom i Metohijom i Crnom Gorom.

– Kao što kaže pesnik: „... sve rane moga roda bole”, tako i mi koji živimo daleko strepimo i saosećamo s ljudima u zavičaju. Misija i uloga Crkve jeste da na najbolji način posvedočimo kakva je naša vera i koji su naši koreni. Tako možemo biti prihvatljiviji za svet koji nas često ne razume – kaže ovaj vladika, uz napomenu da se vrši pritisak i na Crkvu podmetanjem kojekakvih afera da bi se bavila sobom, a ne opštenacionalnim programom.

Bolno pitanje za episkopa kanadskog jeste i još uvek ne potpuno zalečenog raskola. Ustav SPC za Severnu Ameriku još nije donet, iako je 1992. godine zajedničkom liturgijom došlo do pomirenja SPC i Slobodne srpske pravoslavne crkve. Vladika Georgije se još 1985. godine diskretno susretao s mitropolitom novogračaničkim Irinejom u pokušaju da se prevaziđu sporovi.

– Ali, kad se haljina jednom pocepa, pa ponovo zašije, ona stalno žulja. Nemamo više novih sukoba, ali ni puno jedinstvo. Još ima odvojenih svečanosti i piknika. Raskol nije dogmatski, on je više pitanje mentaliteta. Kad bi svi u Ustav uneli ono što žele to bi bilo daleko od crkve Hristove. Zato sam jednom malo grubo rekao: „Nije Crkva samoposluga, pa da uzmete ono što hoćete”. Ili sve ili ništa, a neki bi samo da proberu ponešto – ističe episkop kanadski Georgije.

-----------------------------------------------------------

Teslu sahraniti na Svetosavskom platou

Episkop kanadski Georgije zagovornik je ideje da se urna sa pepelom Nikole Tesle po pravoslavnim običajima položi u grobnicu na Svetosavskom platou.

- Tesla je bio pravoslavni hrišćanin, a njegov sinovac Sava Kosanović je počinio nasilje. Posle opela i sahrane Teslino telo je iskopano i spaljeno. Njegov muzej je tako postao mauzolej i to nije fer. Hrišćani znaju onu zapovest - od zemlje si i u zemlju ćeš otići. Prikupljaju se dokazi da Tesla nije ništa uradio što je protivno učenju crkve i red je da kao naš najveći genije bude sahranjen ispred našeg najvećeg hrama. Kao što se grobnice Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića nalaze ispred Saborne crkve - objašnjava vladika Georgije.

Milenko Pešić

preuzeto sa http://www.politika.co.yu/cyr/tekst.asp-t=27164&r=40.htm

Pročitano: 4892 puta