MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NE ŽELIM S NJIM U RAJ! - O LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU



Kako zavoleti bližnjega? U prvom redu potrebno je iza spoljašnjeg čovekovog izgleda uvideti njegovu unutrašnju, duboku suštinu.

Jedna starija žena mi je prišla u crkvi i rekla: «Oče! Ne mogu više da trpim muža! Pre bi umrla i otišla u raj samo da njega više ne gledam». A ja joj kažem: «Draga moja! Jedina vaša mogućnost da dospete u raj – to je zajedno s mužem. Bez muža možete da računate samo na ad». Ona je tada rekla: «Ne želim s njim u raj. Bilo gde samo dalje od njega!».

Ljudi često misle da se može ući u raj i pritom izbaviti od drugih ljudi, da može biti s Bogom i pritom zaboraviti na bližnjega. Mnogi se prema crkvi odnose kao prema mestu gde se može sakriti, osamiti u nekom uglu tako da ih niko ne primeti. Ali razlika izmedju Crkve i sveta se upravo ogleda u tome da su ljudi u Crkvi okrenuti licem jedni prema drugima, da su otvoreni jedni prema drugima, onda kada u svetu mogu da budu neprijatelji, da se medjusobno mrze ili prosto ignorišu. I razlika izmedju raja i ada je upravo u tome što se u raju svi nalaze zajedno objedinjeni ljubavlju prema Bogu i jednih prema drugima, tada kada je u adu svako odvojen od Boga i od drugih ljudi, mučeći se u izolovanosti, samoći i ostavljenosti. Kako zavoleti bližnjega? U prvom redu potrebno je iza spoljašnjeg čovekovog izgleda uvideti njegovu unutrašnju, duboku suštinu. Treba pokušati prodreti tamo gde je u svakom čoveku sakriven lik Božiji. Mi često vidimo samo spoljašnjeg čoveka iskvarenog grehom, utopljenog u strastima, i ne primećujemo taj lik Božiji, koji je skriven ispod spoljašnjih slojeva.

A upravo njega treba da uvidimo i njemu da se poklonimo u svakom od naših bližnjih. Veoma je rasprostranjena greška koja predstavlja koren mnogih konflikata medju ljudima, i koja se sastoji u tome da ne prihvatamo čoveka takvim kakav jeste, već želimo da ga vidimo kao drugačijeg: s naše tačke gledišta njemu nešto nedostaje, on bi u nečemu mogao da postane bolji. Tako stvaramo veštački kalup i želimo da se čovek uklopi u njega, a pošto se to ne dešava onda živimo u neprekidnom konfliktu izmedju naših predstava o tome kakav on treba da bude i realnosti. Kada bismo naučili da prihvatimo ono što nam je dato u svakom čoveku, a ne ono što želimo u njemu da vidimo, naš odnos prema ljudima bi se kardinalno promenio. Treba zapamtiti da Bog voli svakog čoveka upravo onakvim kakav jeste. Da, Bog čeka da se grešnik pokaje, ispravi, obrati k Njemu; Bog želi da svaki čovek postane bolji nego što jeste; Bog strada od čovekovog nesavršenstva, od njegovih grehova, od toga što Ga čovek ostavlja i zaboravlja. Ali sve to ne smeta Bogu da voli čoveka još i pre nego se čovek obrati, pokaje i ispravi.

Prema učenju prepodobnog Isaaka Sirina, ljubav Boga prema čoveku se ne umanjuje čak ni onda kada ne nailazi na odgovor. Setimo se oca iz priče o bludnom sinu: čak i kada je sin, ostavivši ga, otišao u «daleku zemlju», otac nastavlja da ga voli i čeka. Često članovi jedne porodice žive u neprekidnom konfliktu zbog toga što jedan okrivljuje drugog zbog nedostatka ljubavi. Naprimer, mužu počinje da se čini da ga žena nedovoljno voli: on je zbog toga neprijatan prema njoj i dolazi do sporova. I njegova ljubav slabi zbog toga jer kako mu se čini ne biva uzvraćena ...Ali konflikt može da nastane i zbog «viška» ljubavi: kada ljubav postane strasna, slepa, egoistična, kada čovek počinje da se odnosi prema drugome kao prema svojoj svojini. Odatle se radja revnost, nastaju neopravdana podozrenja, nezasluženi ukori. Porodice se raspadaju kako zbog nedostatka tako i zbog «viška» ljubavi.

Često roditelji bivaju nezadovoljni svojom decom, smtrajući da se deca ne bave time što treba, da ne slušaju niti pokazuju dovoljno pažnje i brige. Da, deca treba da slušaju roditelje i da se brinu o njima. Da, roditelji nose odgovornost za svoju decu i u nekim slučajevima su obavezni da se umešaju da bi pomogli, da bi sa svojim većim iskustvom ukazali deci na to što ona po svojoj nezrelosti ne vide. Ali roditelji ne smeju da zaborave da je njihovo dete – slobodna ličnost, koja ima pravo da samostalno bira svoj put, odredjuje svoja interesovanja, krug prijatelja. Često majka drži dete u strogosti,lišavajući ga zabave, kontrolišući krug njegovih komunikacija, zabranjujući mu da se druži sa ovim ili onim prijateljem.

Dešava se da verujući roditelji zabranjuju deci iz moralnih razloga da gledaju televizor, da idu u bioskop, šetaju ulicom. Pritom često ne mogu da objasne u čemu je smisao takvog uzdržanja, i zbog čega ne daju deci da pozitivno ispune život, već im samo zabranjuju ove ili one stvari. Nikakva zabrana, nikakvo ograničenje ne može da postane stožer duhovnog života. I dete do nekog trenutka to trpi, a potom odjednom (sa šesnaest, dvanaest ili čak i ranije) zbacuje taj jaram sa sebe, a zajedno s tim gubi i veru. Ponekad hrišćanin živeći u porodici u kojoj ne dele svi njegova religiozna uverenja, otežava život drugih članova porodice,sprečavajući ih da se bave time što je s njegove tačke gledišta nehrišćanski.

Naprimer, u porodici je majka duboko verujuća, otac je neverujući, i deca koja iako i idu u crkvu zajedno sa majkom, medjutim ne dele toliko njena interesovanja da bi se u potpunosti odrekli od igre. Približava se Nova godina: muž i deca žele da slave. Ali majka smatrajući taj praznik «paganskim» zabranjuje deci da se vesele, hrani ih posnom hranom (Nova godina pada u toku Božićnog posta). Možda bi bilo bolje da se u tom slučaju žrtvuje i organizuje mužu i deci pravi praznik, a potom još jedan praznik – na Božić. I tako sve redom dok se ceo porodični život ne pretvori u svakodnevni praznik. Jer se hrišćanstvo upravo sastoji u tome, u tome se projavljuje uzvišena ljubav prema bližnjemu – zaboravivši na sebe, da se žrtvuje i živi za druge, trudeći se da im pričini radost.

Često ljubav roditelja prema deci postaje jaram, od koga deca ne mogu da se oslobode tokom celog svog života. Ljubav ne treba da preraste u nasilje nad ličnošću. Sećam se strašnog, tragičnog slučaja, koji se desio sa trinaestogodišnjom devojčicom. Majka je od nje zahtevala apsolutnu iskrenost, smatrajući da ona s ćerkom ima «posebne» odnose i da ćerka nema pravo da ništa sakrije od nje. Medjutim devojčica je dobila dvojku ali se uplašila da to kaže majci. Majka je na neki način sve saznala i došla je u školu da bi razjasnila odnos sa ćerkom i učiteljima.

Devojčica koja se bojala da će biti razobličena, ugledala je sa prozora majku koja je dolazila u školu. Sačekavši da majka udje u zgradu, devojčica je istrčalai na oči druge dece bacila se pod točkove prvog automobila. Umrla je kroz nekoliko sati u bolnici. Probudvši se pred smrt, devojčica je rekla da nije uopšte htela da okonča svoj život, već samo da «uplaši» majku i odvuče njenu pažnju. Nije uvek i nije svaki čovek sposoban za apsolutne medjusobne odnose, apsolutnu vernost i apsolutnu čestitost. I ne treba tražiti od čoveka to štoon ne možeda pruži, čak i ako je to vaš sin ili ćerka, brat ili sestra, muž ili žena, prijatelj ili prijateljica. Neka nam se svaki čovek otvori u meri u kojoj želi i može. Ne može se ulaziti u čovekovu dušu jer je ona – svetinja svetih, i u nju se može ući samo ako vam otvore i pozovu unutra. Ponekad se može stajati pored vrata ikucati, kao što Hristos kuca u dušama ljudi, ali tiho i nenametljivo. Ako se vrata ne otvore bolje je otići.

Ljubav prema bližnjemu treba da bude mudra. Ona treba da bude žrtvena kao Hristova ljubav, Koji nas je zavoleo takvim kakvi jesmo. Ona treba da donosi radost bližnjima, a da za njih bude «neudobno breme». Ona treba da bude apsolutna, ali ne treba da zahteva adekvatnu ljubav od strane bližnjih. Ona ne treba da se pretvara u revnost, da dovodi do svadja i uvreda, da stešnjava slobodu bližnjih, ne treba da bude egoistična niti da se smanjuje ako nije uzvraćena. Apostol Pavle kaže: «Ljubav dugo trpi, milosrdna je, ne zavidi ...ljubav ...ne traći svoje ...sve pokriva, svemu veruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikada ne prestaje...» (1 Kor. 13, 4-8).

preuzeto sa http://www.pravmir.ru/article_3619.html

prevod sa ruskog dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 4139 puta