MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MNOGOOBRAZNOST U JEDINSTVU



Dudčenko Andrej sveštenik

Crkva je razgranata kao i sam život. Ona po svojoj prirodi ne može biti univezalna, otkrivena svakome ko traži susret sa Bogom i punoću života. U Carstvu Božijem, čiji je Ona lik na zemlji, nema «ni Jelina, ni Judeja».

Sve naše uobičajene ovozemaljske podele bilo da su etničke, socijalne, političke i slično se prevazilaze u Hristu. A to znači da svaki čovek koji dolazi u crkvu treba da je oseća kao svoju sopstvenu, kao veliku porodicu hrišćana okupljenih sa svih strana. Dar raznoobraznosti bez koga Crkva nikada ne bi postala univerzalna, je poslat apostolima na dan Pedesetnice. Oni koji su se okupili na praznik u Jerusalimu sa svih krajeva Rimske imperije su bili u nedoumici: «Medju nama ima i Parfjana, i Midjana, i Elamita, stanovnika Mesopotamije i Jedeje, i Kapadokijaca, stanovnika Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i dela Livije, onih koji su došli iz Kirineje i iz Rima, Krićana i Arapa ... – kako ih slušamo svako na svom jeziku?» Dar propovedi na raznim jezicima, koji je bio tako neophodan za Crkvu u epohi njenog rodjenja, je s vekovima presušio, tako da u poslednjim vekovima već nije ni bio potreban jer su se hrišćanske zajednice veoma brzo pojavile u svakom malo važnijem gradu imperije i u njenoj okolini. Ali dar raznoobraznosti, čiju jednu formu predstavlja dar raznih jezika, je potreban Crkvi i danas, i to ništa manje od prvoapostolskih vremena. Razlike mogu da razdvajaju i objedinjuju. Mnogo toga zavisi od našeg prihvatanja te proste činjenice da smo svi mi – ljudi, koje je Bog stvorio kao unikatne ličnosti – različiti. Različiti smo i ta istina može da bude ili blagoslov, ili prokletstvo za čoveka. Raznoobraznost je bogatstvo ovog sveta. Naša zemlja je preizobilna tvorevinama. Samo jedan primer: zna se za oko milion raznih vrsta insekata koji danas žive na planeti – više nego broj vrsta svih ostalih životinja i biljaka zajedno.

Šta je to: neizbežna neophodnost ili svedočanstvo o bogatstvu stvaralačke ljubavi Tvorca? On je ugradio raznoobraznost i u ljudsku prirodu. Pedesetnica je – suprotnost Vavilonu. Tada je na početku pretpostavljene istorije, različitost jezika postavilo granice gordim maštanjima obezboženog čoveka. Danas, u Hristovoj eri, različitost jezika predstavlja blagoslov. U crkvenom životu je takodje postojalai postoji raznoobraznost. Hrišćani raznoh epoha i naroda su se različito molili, različito bogoslovstvovali i živeli – unutar jedne te iste na vekove osnovane Crkve, Telu Hristovom. Nikada Crkva nije smatrala jednoobraznost uslovom svoga jedinstva. I danas smo različiti i to ne samo u Ukrajini i Indoneziji, Kini i Keniji. Dve susedne parohije u jednom gradu se razlikuju. I to je normalno. To je znak da je Crkva živa. Na kojem god jeziku da se moliš, s kojom god kulturom da se identifikuješ, kakve god političke poglede da imaš – Crkva je i za tebe takodje. Tačnije: Crkva – to si i ti sam. To treba da shvate oni koji iz nekih razloga «nisu zadovoljni» postojećom situacijom unutar Crkve. A s druge strane, i mi, crkveni ljudi trebalo bi da shvatimo da nas raznoobraznost obogaćuje. «Obitelji ima mnogo». Medju njima će se naći mesto i za Ukrajince i Ruse, demokrate i monarhiste, liberale i konzervativce, tradicionaliste i «neformaliste», «revnitelje» i «moderniste», poštovaoce nekog starca i onih koji se prema njemu odnose bez pijeteta...

Divne su reči blaženog Avgustina i aktuelne i dan-danas: «Glavno je – jedinstvo, drugostepena – raznoobraznost, a u svemu – ljubav». Prihavati drugostepeno za glavno može da bude opasno kao i prihvatati glavno za drugostepeno. Ali čini se da smo već naučili da stojimo za glavno. Sada treba da naučimo da damo slobodu i drugostepenom.

preuzeto sa http://kiev-orthodox.org/site/churchlife/1809/

prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 4563 puta