MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PUTOVANJE U MANASTIR ĐUNIS




Ovo mesto je otkrila devojka Milojka Jocić kada je zahvatala vodu sa izvora 28. jula 1898. godine. Javila joj se Presveta Bogorodica i rekla da se na tom mestu podigne crkva Pokrovu Presvete Bogorodice, da bi uz bogosluženje bolni i nevoljni zadobili Milost Božiju.

Na pokloničko putovanje smo krenuli 12.10.2008. u 21.30 časova iz Banja Luke na praznik Pokrova Presvete Bogorodice u Đunis, i posjetili manastire Lelić i Studenicu. Đunis se nalazi u opštini Kruševac u Rasinskom okrugu. Ovo mjesto je otkrila djevojka Milojka Jocić kada je zahvatala vodu sa izvora 28. jula 1898. godine. Javila joj se Presveta Bogorodica i rekla da se na tom mjestu podigne crkva Pokrovu Presvete Bogorodice, da bi uz bogosluženje bolni i nevoljni zadobili Milost Božiju. Iste godine je podignuta crkva od dasaka, a 1921. podignuta nova crkva., 1960. je proglašena za manastirski hram. Od 1968. je ženski manastir. Sestrinstvo sa igumanijom Marijom i ove godine toplo je dočekalo desetine hiljada vjernika koji stižu ovdje iz raznih krajeva na svenoćno bdenije za Praznik Presvete Bogorodice.

MANASTIR LELIĆ

image
GALERIJA SLIKA SA HODOČAŠĆA


Rano ujutro smo stigli u 06.00 ispred manastira Lelić. Tiho smo sačekali da se otvore manastirska vrata i ušli u Crkvu. Kivotu našeg Srpskog Zlatousta, svetog vladike Nikolaja Velimirovića vjernici prilaze moliteno i sa toplim suzama. Palimo svijeće ispred Crkve i pišemo imena za pominjanje za zdravlje i za pokoj. Sveta Liturgija je počela u 08.00 časova, ispred carskih dveri stoje dvije velike voštanice u veličini čovjekovog rasta, otac Avakum služi, sav narod odgovara na Liturgiji. Obavljena je sveta Tajna ispovijesti. Poslije Svete Liturgije otvara se kivot, svi prilaze sa ljubavlju i radošću svetom vladiki... Vjernici osvećuju brojanice na kivotu svetog vladike, pjevaju tropar i kanon posvećen svetome...Pred polazak kupujemo knjižice u suvenirnici: Prolog, Molitve za umnoženje ljubavi... Obilazimo muzej u kojem se čuvaju brojanice našeg vladike, kao i njegovi portreti i odežde. U manastiru smo ostavili jednu sadnicu kruške oskoruše, koju smo ponijeli iz Banja Luke. Poslije bogosluženja krećemo prema Đunisu.

MANASTIR ĐUNIS

image
GALERIJA SLIKA SA HODOČAŠĆA


Prelazimo rijeku Ibar, prolazimo kroz Kraljevo, Kruševac, put traje od 11.00 do 17.00. Uskim putem prema manastiru neprekidno teče rijeka ljudi. Ulazimo u manastirsko dvorište, u dolini, ispred nas velika Crkva posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice već je okružena mnoštvom naroda, okolo svuda obronci guste šume. Iza Crkve se puteljkom može doći do manastirskog groblja na kojem smo zapalili svjećice ga grobu mati Stane Cerović, u monaštvu Ane. Na njenom grobu gori kandilo i neko je već donio svježe cvijeće. Svo svoje imanje mati je poklonila ovom manastiru koji je u to vrijeme bio u izgradnji, a sama je živjela skromno u maloj dvorišnoj kućici u Beogradu. Dalje iznad je mala manastirska kuća iza koje je pčelinjak. Spuštgamo se istim putem i obilazimo Veliku crkvu, sav prostor je ispunjen mirisom tamjana i bosiljka... Duž male staze sa obje strane posađane su gusto u redu Podmoskovske ruže sve od monaškog konaka prema Pokrovskoj Crkvi, kraj koje je i mala Crkva. Stotine ljudi se sliva u malu Crkvu i u dolinu u kojoj se nalazi Izvor na kojem se javila Presveta Bogorodica djevojčici Milojki. Od ove vode su se mnogi bolni i nevoljni iscjelili kako tjelesno tako i duhovno,od neverja i maloverja došli do vjere, u Poznanje Istine. Prema izvoru se stepenicama vjernici spuštaju do natkrivenog mjesta na kojem se javila Presveta Bogorodica.

Večernja molitva je počela u 19.00 časova, služio je episkop Niški Irinej, tu je i vladika sremski Vasilije, kao i mnogobrojno monaštvo i sveštenstvo. Molitve su trajale sve do Svete Liturgije, do 10.00 ujutro. «Sa nama je nevidljivo prisutan Gospod», kažu ljudi, «Majka Božija je sa nama večeras» . Preosvećeni vladika je rekao: «Bogosluženje će biti pod nebeskim svodom, jer je sve ovo Crkva, svi vi koji ste došli danas ovdje, na ovo sveto mjesto ste živa Crkva Božija.... Ova večernja radost, na mjestu osvećenom i blagoslovenom, prizvala nas je i pokrenula da iz mnogih krajeva dođemo i Njoj se poklonimo. Večeras je tama oko nas, ali je svijetlo u našim srcima. Mati Božija je sa nama. Ona se nevidljivo moli Bogu. Ona sve vas nevidljivo blagosilja. Molimo se Njoj da nas zaštiti Svojim Pokrovom. Neka je blagoslovena noć, narod Božiji i sveti, koji služi Bogu živome, Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Amin.»

Poslije bdenja je obavljeno jeleosvećenje u crkvi, miropomazanje, podijeljeno je osvećeno brašno... Ogromna masa ljudi se slila u Crkvu, toplo i jedni do drugih kao jaganjci Božiji. Sveštenici su tokom noći pomazivali samo one koji su se nalazili ispred oltara jer su ljudi bili jedni uz druge i nije se moglo prolaziti između redova da bi se svi pomazali.svetim uljem, tako da su sa miropomazivanjem nastavili i ujutro u Velikoj Crkvi.

U 12.00 je počeo Akatist Presvetoj Bogorodici, posle toga propoved Vladike koji je sve pozivao na pokajanje i na dve glavne zapovesti Božije o ljubavi... «I ne znamo, braćo i sestre ko je sa nama večeras ovde...Sveti ljudi su sa nama ovde...» rekao je.

Posle toga opet molitve i pesmopojanja, u Velikoj Crkvi ispovedaju na tri mesta iza zatvorenih vrata, jedno po jedno, ljudi se tu tiska oko dvadesetak pred svakim vratima iza kojih se vrši Sveta Tajna Ispovesti. Ispoveda i duhovnik, sveštenik otac Dragi Veškovac... Nestaje električnog svetla na neko vreme, samo se čuje umilno pojanje koje kao da stiže negde s neba:
«Gospode pomiluj, Gospode oprosti, pomozi mi Bože, krst svoj nositi...»
U hramu tišina i umiljenje u dušama vernog naroda. Ubrzo, posle petnaestak minuta svetla se pale...
A onda sveta Liturgija sa mnogobrojnim sveštenstvom u 04.00. Izuzena propoved, nadahnuti oci Svetim Duhom govore poučne reči, upozoravaju nas na važnost sabornosti i značaj Svete Liturgije, da se nedeljom u hramu okupljamo na zajedničku molitvu jer je to istinska hrana za dušu. Posle svete Liturgije u crkvi, nastavljaju se molitve i pesmopojanja u Slavu Boga, a onda opet sveta vladičanska Liturgija ispred Velike Crkve u 08.00 koju služi vladika uz odgovaranje hora.

Na zvoniku crkve srpska zastava koju je vetar okrenuo, pa izglada kao dve zastave zajedno: jedna gornja srpska i jedna donja ruska, jer su boje iste, samo raspored drugačiji: kad se okrene srpska zastava to je ruska i obrnuto.

Putnike su okrepili u manastiru vrućim čajem i kafom, svima podelili paketiće sa mineralnom vodom, hljebom i kolačima. Svo vreme narod pristiže, stoji u redu ka izvoru Presvete Bogorodice, tamo svi dobijaju po flašicu svete vodice na blagoslov. Poslije se penju stepenicama do bunara Presvete Bogorodice gdje se umivaju, piju vodu, pažljivo se sipa sveta voda u flaše vjernicima pazeći da se ni malo ne prospe. Ovu vodicu vjernici nose kućama da bi je podijelili sa braćom i sestrama koji nisu mogli ovoga puta da dođu na ovo sveto mjesto.

U maloj Crkvi dvojica sveštenika sa leve i desne strane u Crkvi čitaju molitve za zdravlje. Vernici im prilaze i otvoreno govore o svojim nemoćima i nevoljama pred svima kao pred braćom i sestrama. Prilazi jedna baka i kaže: «Zdrava sam, i želim svima da budu zdravi...» Sveštenik se osmehuje i kaže: «E, baš si me time obradovala.» Došla je ovde zbog snahe, pa kaže: « Jako je dobra moja snaha, mnogo je volim.» A sveštenik kaže: «A ti si zbog nje došla da bi ona bila još bolja!» «Jeste», kaže baka i svi se radujemo da se ona ni na koga ne žali i da je srećna i zadovoljna, što se danas retko može sresti. Sveštenik pita ženu koja se požalila da je boli glava, a da ljekari ne mogu da pronađu uzrok, da li su ona i muž venčani, i da treba što pre da se venčaju radi blagoslova za decu.
U maloj Crkvi sa strahopoštovanjem vjernici donose darove manastiru. Pokraj cjelivajuće ikone je kamen koji izgleda kao da je od uglačanog drveta na kojem je stajala Presveta Bogorodica .

MANASTIR STUDENICA

image
GALERIJA SLIKA SA HODOČAŠĆA


Krećemo za manastir Studenicu oko 10.30 i stižamo tamo u 13.30 časova. Zajedno sa grupom školaraca ulazimo u Crkvu, prilazimo kivotu Svetog Simeona mirotočivog, oca Svetog Save.
cjelivamo kivot sa moštima Ane, Anastasije, majke Svetog Save, provalačimo se ispod kivota Svetog Stefana, brata svetog Save. Ostaemo zadivljeni pred ljepotom freske čuvenog studeničkog raspeća za koju se tvrdi prema predanju da je na njenom oslikavanju radio i sam Sveti Sava. Nezaboravno je gostoljublje oca Save koji nas je sve pozvao u gostoprimnicu i utješio duhovnim razgovorom. «Ako vas ne poučim odgovaraću na sudu zbog toga.» rekao je. Prva tema duhovnog razgovora je bila: Rad i molitva, tj, da bi sve trebalo raditi s molitvom, s Božijim blagoslovom, otac Sava ukazuje na osnov grijeha koji je gordost, iz kojeg proizilazi neposlušnost, a onda svi ostali grijesi...poslije toga priča o svetosti bračnog života, o svetoj Tajni Braka, o ispunjavanju zapovijesti: Rađajte se i množite se, kao i o cjelomudrenosti u bračnoj zajednici, govoreći i o uvijek aktuelnoj temi: Stop bijeloj kugi, protiv ubistva djece u majčinoj utrobi, otac Sava je rekao da majke ubiju jedan manji grad od 20.000 stanovnika za godinu dana u Srbiji. Sljedeća tema o blagoslovenoj djeci, primjeri iz života, o mladom i zdravom bračnom paru koji su ga pitali zbog čega nemaju djece, kao i o bračnom paru koji je poslušao i riješio da žive devstveno i time im se život potpuno promijenio, poučan je i primjer bračnih drugova koji žive kao brat i sestra i u čijim kućama nama ni ostrašćenosti, ni svađa, ni zavisti, ni mržnje, ni ljubomore, ni nemira, ni nesloge, jer supružnici žive u svetom blagoslovenom braku, i kao što voćka zna vrijeme kada treba da cvjeta, da donosi plod, tako i oni podižu svoju decu koja nisu ostrašćena, nego su poslušna i Bogom blagoslovena. Mnogi vjernici kažu da je njima otac Sava odgovorio na mnoga pitanja koja mu nismo stigli ni postaviti. «Uče djecu u školama kako da zadovolje svoje tjelesne prohtjeve, a to je grijeh. Oni roditelji koji uče tako svoju djecu su osudili sami sebe na smrt.» strogo poučava otac Sava. Poslije posluženja pozvao nas je da se u Kraljevskoj Crkvi ispovijedimo. Otac nam daje blagoslov za put i žurno krećemo oko 16.30, ali pošto su radovi bili u toku na putu, na uskoj cesti smo nekoliku puta stajali.

U Banja Luku smo uz duhovne pjesme, molitve stigli u 03.00 ujutro. Putovanje u Đunis svima se snažno utisnulo u srca, sa oduševljenjem pričamo o dugotrajnoj molitvi koja je trajala petnaest sati, Veliko Čudo Majke Božije jeste Njena bezgranična ljubav koja nas je okupila na jednom mjestru na Njen Praznik Pokrova Presvete Bogorodice. Neizbrisive su u našim mislima slike mnoštva monaštva i vjerujućeg naroda koji sa upaljenim svijećama u rukama cijelu noć bdiju i stoje na molitvi... Presveta B ogorodica nikoga nije ostavila bez Svojeg blagoslova i utjehe. I «...gdje su dva ili tri sabrana u Moje Ime i Ja sam s njima», kaže Gospod.

Tekst i fotografije: Nataša Ubović

Pročitano: 3978 puta