MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ISKUŠENJA VODE KA POKAJANJU



“Iskušenja nam se neočekivano dešavaju, po Božjem promislu nas uče da budemo trudoljubivi I mimo naše volje nas vode ka pokajanju.”  - Prep. Marko Podvižnik


Svakoga dana u molitvi «Oče naš» tražimo: I ne uvedi nas u iskušenje.

Iskušenjem nazivamo u krajnjem vidu dva stanja u našem životu. Pre svega mi smo navikli da iskušenje razumemo kao spoljašnju pojavu, koja nas tera na greh, I često predstavljamo kao iskušenje ono što pripada nama lično, učešću naše sopstvene volje, uma I srca. «Opet iskušenje », – često kažemo bilo to na mestu ili ne. Taj izraz je postao na svoj način masovna uzrečica pravoslavnih hriščana: svuda su stalno iskušenja.

Ipak nije uvek tako. S jedne strane, naravno, djavo jeste naš kušač. Kao što znamo on je tri puta kušao Hrista u pustinji, I ta iskušenja se do današnjih dana smatraju centrom naše duhovne borbe. Ali postoji I naše svojevoljno stremljenje da živimo po sopstvenoj volji, po svome, a u onima koji nas okružuju da vidimo prepreku za sopstveno spasenje I da kod njih nalazimo takva svojstva kojima uvek možemo da opravdamo svoju nemoralnost. U tome se projavljuje duboko otpadništvo od Boga, I tu nema iskušenja ni u čemu.

Takvi smo mi sami. Pominje se takav slučaj iz Paternika. U vreme velikog posta Iguman je obilazio bratiju u kelijama i kroz prozor je video monaha sa svećom u ruci kako stoji nepomično u molitvenom položaju. Dugo I nepomično je stajao taj brat. tada je iguman tiho ušao u keliju I video da monah na sveći kuva jaje. Okrenuvši se i videvši Igumana, brat je rekao: «Oče, oprosti, obuzeo me djavo ». A djavo je izašao ispod kreveta I rekao: «Ne, to nisam bio ja, on je to sam smislio ». Ili drugi slučaj iz bliže nam crkvene istorije iz žitija svetog Ambrozija Optinskog. Jednom je išao u skit I video da na ogradi sedi djavo I mase nogama. Prepodobni ga je pitao: «Šta radiš tu?» A on će: « A šta da radim kad za mene nema posla u vašem manastiru. Monasi su takvi da ih nije potrebno iskušavati, I bez mene je sve u redu ». A iskušenja zaista postoje. Tajko je satana iskušavao Gospoda u pustinji posle Krštenja. On ga kuša kao čoveka (jer Boga ne sme kušati), I u Njegovo ime celo čovečanstvo. I zato se celo čovečanstvo do dana današnjegh iskušava na ta tri načina.

Prvo iskušenje, kada djavo govori Hristu, gladnom čoveku koji je postio 40 dana I zatraži: «Kaži kako da se to kamenje pretvori u hlebove, Ti to možeš » (vidi Мф. 4, 3). Ali u suštini čovečanstva se pokazalo mogućim da sve beživotno može da postane neophodni izvor života, kao hleb. Savremeni progres koji nas opslužuje I jeste figurativno govoreći, to kamenje koje sa za nas pretvara u hlebove. Sve materijalno, besmisleno I nepotrebno, postalo je za svet izvor stalne potrebe, Svet je postao veliki potrošač. To što se sada gradi, – to nisu bolnice, ne domovi za stare, ne prihvatilišta za siromašne, već ogromne prodavnice.Bezumno čovečanstvo beskonačno pokušava da nahrani svoju nezasitu utrobu. Eto to iskušenje je sadašnje koje je postalo svetski problem.Čovek je postao potrošač, a sve ljudsko je postalo roba.Prava potrošača vode do nivoa novog morala, odredjenih zakona: «Ja imam pravo da upotrebljavam ono što smatram potrebnim ». Ljudi upotrebljavaju jedni druge, I sve oko sebe. Ljudska priroda može da upotrebljava sebi slične, I društvo ne smatra to ni razvratom ni grehom: «Meni treba, imam pravo! Ko sme da kaže da ja radim nešto pogrešno taj je neprijatelj čovečanstva.

Svaki moral, priroda, zakon Božji, koji odredjuje norme medjuljudskih odnosa, postaje neprijateljski. Ta iskušenja su kroz sve vekove postavljala pred čovečanstvo u celini I pred svakog ponaosob. Kako na to odgovoriti, pokazao je Gospod: Neće živeti čovek samo od hleba (Мф. 4, 4). I u Propovedi na gori On kaže: Tražite prvo Carstvo Božije I pravdu Njegovu, a ostalo će vam se dodati (6, 33). U vreme drugog iskušenja djavo je stavio Hrista na ivicu hrama I rekao: Baci se dole, jer je napisano: Angelima Svojim zapovedam o Tebi I na rukama će Te poneti da ne udariš o kamen nogom Tvojom (4, 6). Ne iskušavaj Gospoda Boga tvog – odgovara Gospod na to. I ta iskušenja se takodje javljaju kod svakog od nas «Evo vidi kakav svet leži pred tobom, hajde da se vinemo! Odbacimo sve teškoće! Evo slobode!Letimo kao ptice.Sloboda je apsolutna ,bezgranična, radimo sve što hoćemo.Mogu se i u bezdan baciti. Neće se desiti ništa, samo probaj! Već će te Andjeo sačuvati, ne boj se. Zamisli kakvu ćeš slobodu osetiti kad poletiš. Ali tu je I pitanje: «Kuda ti letiš?» letiš obično na dole. Ali kakav je osećaj letenja! Kakvo djavolsko uzbudjenje! Do zemlje je još uvek tako daleko… Drugo iskušenje koje se pred čovečanstvo postavlja je iskušenje bezgranične slobode. Probaj ovo, probaj ono. Ništa se strašno neće desiti, biće sve u redu, čoveku je dozvoljeno sve. Sloboda je ideal. Nema nikakvog morala, postoji samo sloboda.Nema granica, postoji sloboda. Sloboda posle koje na kraju krajeva nema ničega sem smrti. Treće iskušenje: Sve ću ti dati ako mi se prikloniš , –govori satana, pokazujući Hristu sva carstva sveta I njihovu slavu (Мф. 4, 9). Tako prosto I banalno: «prikloni mi se I svega će biti.Učini kao da Boga nema,da nema nikakvog duhovnog života. Učini da samo postoje zakoni mirskog života, da je tebi potrebno da postigneš u mirjanskom životu sve, ali bez Boga ». Nećemo dugo o tome govoriti, savremenom čoveku je to savršeno jasno Svako od nas prolazi kroz ova tri iskušenja. Kako se mi srećemo a kako se borimo sa njima? Neka nam za to bude primer naš Spasitelj, koji je na svako iskušenje odgovorio kroz ljudsko obličje iskušavan kao Sin Čovečji. Još jedan je smisao reči iskušenje– ispitivanje.

Tačno se tako može prevesti s crkveno-slovenskog jezika, jer proizilazi iz reči «iskus»( ispit). Opitan je onaj koji je prošao iskušenja ( opite, ispitivanja) I koji”vlada zanatom”. Proces kada se dobija srebro iz nečiste rude u čisto srebro takodje se na crkvenoslovenskom zove iskušenje. “ Jako iskusil ni jesi Bože, razžegl ni jesi, jakože razžigajetsja srebro “(Пс. 65, 10 слав.). U tom smislu reči nas iskušava ili ispituje sam Gospod. Tj. s jedne strane nas kuša lukavi a s druge ispituje Gospod. Kako iskušava Gospod znamo iz Svetog Pisma,. U knjizi Postanja je napisano kako je Bog kušao Avrama. Avram I Sara su dobili dugoočekivanog sina Isaka.On je dorastao do zrelih godina (neko od tumača misli da je bio dete, neko da je bio Hristovog uzrasta), I tada Gospod počinje da kuša Avrama. On je rekao: Uzmi sina tvoja jedinca koga ljubiš, Isaka i podji u zemlju Morija I tamo ga odnesi da se žrtvuje na jednoj od gora, reći ću ti na kojoj (Pos. 22, 2).

Avram je stavio na Isaka svežanj grana I pošli su na goru nedaleko od Golgote. I počeo je Isak da govori Avramu …Evo ognja I drva, gde je jagnje za žrtvu? Avram je rekao: Bog će videti za Sebe jagnje za žrtvu, sine moj (Быт. 22, 7, 8). Avram kome je od Boga bilo obećano da će upravo kroz Isaka biti blagosloven ceo njegov rod I umnožiti se, kao morski pesak, kao zvezde nebeske,ide da ispuni Božju volju. Na gori je on zapalio vatru, vezao Isaku ruke I noge, prineo nož za klanje,I tu se javlja Andjeo Gospodnji I oslobadja Isaka zamenjujući ga ovnom. Avram dobija od Boga zapovest da žrtvuje svoga sina I istovremeno veruje u to, da će od njegovog sina proisteći ljudski rod.uravo to I jeste iskušenje. Od tog momenta Avrama I zovu ocem verujućih, zato što ga vera odredjuje ne samo da zna da Bog postoji I da mu treba prinositi žrtve ne samo da treba ispunjavati Njegove zapovesti već I u tome da je njegova vera toliko jaka da on u svom umu može da spoji dve savršeno nespojive stvari, ne pokolebajući se ni jednog trenutka. To iskušenje se pokazuje kao besmisleno I neverovatno jako ako mi posle njega ne vidimo krsnu žrtvu našeg Spasitelja. Kako u vreme iskušenja od djavola Hristos odgovara za celo čovečanstvo I pobedjuje satanu u ime celog čovečanstva, tako I Avram biva iskušavan od strane Boga kao I celo čovečanstvo. Kroz njega Gospod ispituje sve nas: da li je čovečanstvo dostojno krsne žrtve Spasitelja.

Kako se peva u Evharističnoj molitvi liturgije Jovana Zlatoustog: «Ibo Mir Tvoj tak vozljubil jesi, jakože Sina svojego jedinorodnogo dati, da svak verujući u Njega ne pogine, no ima život večni ».Avram prinosi na žrtvu svog jedinorodnog sina I Bog ispitujući njegovu vernost I ljubav, ne prima žrtvu,već kao odgovor na tu vernost I žrtvu daje Sina Svog Jedinorodnog na žrtvu za svakog od nas. I zato je svako naše iskušenje od Boga – ispit naše vernosti I ljubavi.

autor: protojerej Aleksej Ulminski

Sa http://www.pravmir.ru/article_2699.html

Prevela mr. Ž. Mančić

Pročitano: 7137 puta