MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

A+ A-

Blago coveku koji se koristi svojim stradanjem znajuci da je svako stradanje u ovom kratkom zivotu popusteno na ljude od Boga Covekoljupca, radi dobra i koristi ljudi! Po milosti Svojoj Bog popusta stradanje na ljude zbog grehova njihovih, po milosti a ne po pravdi. Jer kad bi bilo po pravdi, svaki greh doneo bi neizbeznu smrt, kao sto i govori apostol: “a greh ucinjen radja smrt” (Jak. 1, 15). 


Mesto smrti Bog salje lek kroz stradanje. Stradanje je metod Bozji, metod lecenja dusa od grehovne prokaze i smrti. 

Nerazuman samo misli da je stradanje zlo. Razuman pak zna da stradanje nije zlo, nego samo objava zla i lecenje od zla. Samo greh u coveku je pravo zlo, i izvan greha nema zla. Sve ostalo sto ljudi obicno nazivaju zlom nije zlo, nego gorko lekarstvo od zla. Sto god je tezi bolesnik, sve mu je gorciji lek sto mu lekar pruza. Cak se ponekad bolesniku ucini lek tezi i gorciji od same bolesti njegove. Tako se i gresniku ponekad ucini stradanje teze i gorcije od ucinjenog greha. No to je samo obmana, o kako teska obmana! Nema stradanja u svetu koje bi moglo biti i priblizno tako tesko kao sto je greh. Sva stradanja ljudi i naroda nisu nista drugo do obilna lekarstva, koja vecita Milost (Bog) nudi ljudima i narodima, da bi ih spasla vecne smrti. Svaki, i najmanji greh doneo bi neizbeznu smrt, da Milost ne popusti stradanje, radi otreznjenja ljudi od pijanstva grehovnog, radi lecenja, koje kroz stradanje svrsuje blagodatna sila Duha Svetog Zivotvornog. 

Ocigledno je, dakle, da stradanja treba podnositi sa strpljenjem i sa nadom u Boga; jos i vise: s blagodarnoscu Bogu i s radoscu, slicno caru Davidu koji govori: “Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, i opet me ostavio medju zivima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio! I ja te hvalim uz psaltir, Boze moj. Raduju se usta moja kad pevam tebi, i dusa moja, koju si izbavio” (Ps. 71, 20-23). 

Danasnje jevandjelje nam opisuje jedan primer dugotrajnog strpljenja u stradanju jednog raslabljenog coveka, koji je 38 godina patio od uzetosti. Ne jedan dan ili mesec ili godinu, vec punih 38 godina ovaj jadni raslabljeni covek je lezao na tremu Ovcije banje i cekao isceljenje svoga neduga. Poslusajmo Sveto Jevandjelje: “U ono vreme izidje Isus u Jerusalim. U Jerusalimu pak kod Ovcijeh vrata ima banja, koja se zove jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, u kojima lezase mnostvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji cekahu da se zaljulja voda”. 

Zaista je morao biti tuzan prizor ovih jadnih ljudi koji su sakupljeni lezali pokraj vode i cekali da se zatalasa voda, “jer andjeo Gospodnji silazase u odredjeno vreme u banju i mucase vodu; i koji najprije ulazase posto se zamuti voda, ozdravljase, makar kakva bolest da je na njemu”. Kako cudna i dramaticna scena! Pet tremova prepunih najvecih ocajnika i stradalnika iz celog jednog naroda! Pet stovarista ljudskoga bola i jada, suza i gnoja! Naokolo grad prepun ljudskih bica sto jure za slastima, sto grabe bogatstvo, sto se bore za cast i vlast, sto prave komediju i sa svojim telom i sa svojom dusom; a ovde predsmrtna agonija, lagano i bolno umiranje, i - jedna jedina tacka u koju su sve oci uprte - voda; jedno jedino iscekivanje - angela; jedna jedina zelja - zdravlje. O, kakva cudna i ziva slika, kakvo cudno i opipljivo predskazanje onoga stanja u kome se uskoro mogu naci i svi oni koji u gradu oko banje rasipaju svoj zivot i svoje zdravlje na kupovinu i gomilanje greha! 

Nije li ova tamna istorija u vezi i sa nasim vremenom i sa nasim zivotom, braco i sestre? Razmislimo dobro i preispitajmo nije li i u nasih pet cula, kao u pet tremova, zgomilano celo stovariste bola i jada, suza i gnoja, greha i bezakonja, bolesnih misli, slepih zelja i strasti, hromih pokusaja, i suhih nadanja? Nismo li i mi iznutra slicni bolesnicima koji su lezali u tremovima Ovcije banje i cekali da angel Bozji zatalasa vodu? Ne mucimo li se i mi u raznim bolestima i neduzima i trazimo im leka? Razmislimo o ovome i priznajmo sebi istinu o nama samima. 

No vratimo se ponovo na jevandjelsku pricu: “A ondje bijase jedan covjek koji 38 godina bjese bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje lezi, i razumije da je vec odavno bolestan, rece mu: hoces li da budes zdrav? Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam covjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dodjem drugi sidje prije mene”. 

Bolest od 38 dana ucini se ljudima beskonacnom, a kako li tek bolest od 38 godina! Duzina vremena zavisi od naseg stanja i raspolozenja. Casovi srece su krilati, casovi muke bez krila, a cesto i bez nogu. Uzetome coveku i vreme izgleda uzeto; izgleda mu da je i vreme nepomicno kao i on sam. Ako ovo vreme od 38 godina bolovanja u najmanju ruku utrostrucimo, dobicemo priblizno pravu duzinu toga vremena za coveka zdrava, pokretna, zaposlena, radosna. Jedno celo stolece vremena zdravih ljudi proveo je, dakle, taj uzeti lezeci na svojoj postelji gurajuci vreme pred sobom mesto da njega gura vreme. Kakvo herojsko strpljenje kod toga coveka! Kakvi nadcovecanski napori da se dokotura do banje u casu kada angel Bozji ustalasa vodu! Kakva nesalomiva nada na ozdravljenje, i to iz dana u dan, iz godine u godinu, da - iz decenije u deceniju! “Hoces li da budes zdrav?”, upita ga jedini prijatelj koji se ikad nadneo nad njegovu postelju za 38 godina. “Da, Gospode, ali coveka nemam!” Slepi imaju vodje, hromi imaju srodnike, suhi imaju prijatelje, a ja nemam nigde nikoga u ovom prostranom svetu ko bi se smilovao i prineo me k vodi onda kad voda trenutno biva lekovita. Dok ja dogamizem do vode, dotle vec drugi biva spusten u nju i isceljen, i ja s mukom ponavljam isti napor dok dodjem natrag do svoje postelje. I tako, evo, 38 godina! 

“Rece mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. I odmah ozdravi covjek i uzevsi odar svoj hodjase”. Evo Gospoda, bolecivijeg od srodnika, milostivijeg od prijatelja, usluznijeg od sluge, koji jednom Svojom bozanskom zeljom preokrece tugu i stradanje u radost i izbavljenje. Rukovodeci se cistim milosrdjem prema jednom dugogodisnjem stradalniku, koji je tako mnogo stradao u jednoj nemilosrdnoj sredini, Gospod izoblicava nemilosrdje ne samo gradjana jerusalimskih, nego i svih ljudi sviju vremena koji gledaju svoga bliznjega u mukama i nece nijednim prstom da krenu da mu pomognu. Tesko je svakome koga su zadesile nevolje i iskusenja i koji sve to ne podnosi sa blagodarnoscu. Nevolja je Bozje lekarstvo koje Bog popusta na ljude da se vrate na uzak put jevandjelskih vrlina i tako grade spasenje dusa svojih. Ljudi cesto pune case sa gorcinom prestupa zapovesti Bozjih i kada dodje do vrha, misle da nepravedno trpe nevolje i iskusenja. Nevolja je upravo popustena zato da covek dodje do spoznaje prisustva Bozjeg u ovome svetu, da usmeri svoje nade i svoje zelje ka Darodavcu svih dobara i od Njega izmoli najpre oprostaj svojih prestupa i izbavljenje iz nevolja i stradanja. Kada ovo ljudi shvate, zasigurno ce cuti u dusi svojoj reci Spasiteljeve: “Eto si zdrav, vise ne gresi, da ti gore ne bude.” 

Ovom recenicom Gospod je otkrio tajnu radi koje se strada u ovome svetu. Svaki greh znaci uvredu Boga i odstupanje od Njega i ako se ne ispovedi i okaje pre ili posle mora doneti stradanje i muku. To je i divna i strasna opomena svima nama da kad jednom osetimo milost Bozju na sebi vise ne gresimo, das nas ne bi snasla gora muka od one od koje smo pomilovani. Trebamo se truditi da cistimo svog unutrasnjeg coveka od greha preko ispovesti i pokajanja, da obuzdavamo svoje telo postom i umerenoscu, da molitvom unosimo u duse svoje blagodatnu silu Bozju, koja isceljuje i obnavlja u nama prvosazdani lik Bozji. Jednom recju, trebamo se svim silama i duse i tela truditi da ispunimo dve zapovesti Bozje, o ljubavi prema Bogu i bliznjemu svome, i tada ce i nama kao i raslabljenom coveku doci radost i izbavljenje od neduga i muka koje su nas snasle. 

To je Spasitelj zeleo da nam kaze ovim cudom u Ovcjijoj banji: da ljubimo bliznjega svoga i cinimo bogougodna dela hriscanskog milosrdja, ne radi slave i sujete ljudske, vec radi slave Bozje i spasenja dusa svojih. Budimo mudri, braco i sestre, i dopustimo da poruke danasnje jevandjelske price padnu u nase duse kao seme na plodno tlo, izrastu i obilan plod donesu. 

Nemojmo dopustiti da kao Jevreji u Hristovo vreme izopacujemo zapovesti Bozje prilagodjavajuci ih nasim porocima i laznim zadovoljstvima, predstavljajuci tako laz kao istinu i greh kao vrlinu. Zakon Bozji se ne moze menjati prema ljudskim merilima, vec ga ljudi trebaju pravilno ispunjavati. Samo na takav nacin mi cemo izbeci razne muke i iskusenja i biti na putu Bozjem koji se nastavlja u vecnost. 

Neka nam svemoguci Bog, Presveta Bogorodica i svi Sveti budu na pomoci u sve dane zivota nasega. Njemu Bogu trojedinom, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, neka je slava vavek. Amin. 

Nedelja �?etvrta Po Vaskrsu - Raslabljenog 


Jevandjelje o cudu u Vitezdi 

Zacalo: 14, 

Jovan (5, 1-15) 


U ono vrijeme izidje Isus u Jerusalim. U Jerusalimu pak kod Ovcijeh vrata ima banja, koja se zove jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, u kojima lezase mnostvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji cekahu da se zaljulja voda; jer andjeo Gospodnji silazase u odredjeno vrijeme u banju i mucase vodu; i koji najprije ulazase posto se zamuti voda, ozdravljase, makar kakva bolest da je na njemu. A ondje bijase jedan covjek koji trideset i osam godina bjese bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje lezi, i razumije da je vec odavno bolestan, rece mu: hoces li da budes zdrav? Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam covjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dodjem drugi sidje prije mene. Rece mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. I odmah ozdravi covjek, i uzevsi odar svoj hodjase. A taj dan bjese subota. Tada govorahu Jevreji onome sto ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. A on im odgovori: koji me iscjeli on mi rece: uzmi odar svoj i hodi. A oni ga zapitase: ko je taj covjek koji ti rece: uzmi odar svoj i hodi? A iscjeljeni ne znadijase ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bjese na mjestu. A potom ga nadje Isus u crkvi i rece mu: eto si zdrav, vise ne grijesi, da ti ne bude gore. A covjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscjeli. I zato gonjahu Jevreji Isusa i gledahu da ga ubiju, jer cinjase to u subotu.

A+ A-