MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Nedelja 36. po Duhovima: Jevanđelje o istrajnosti u veri i molitvi



Nas svakidasnji zivot prepun je pouke o istrajnosti, koja predstavlja sliku one duhovne istrajnosti koju mi treba da imamo u glacanju i kultivisanju nasega srca, u ishrani i bogacenju nase duse, naseg unutrasnjeg nepropadljivog i besmrtnog bica. “Dusa je preteznija od jela i telo od odela” (Lk. 12, 23), porucuje nam Spasitelj nas Gospod Isus Hristos.

Zato je potrebno da svu svoju brigu usmerimo na dusu svoju, a preko ove i na telo svoje. Jer telo je, po recima apostola Pavla, "crkva svetoga Duha, koji zivi u njemu, kojega ima od Boga" (up. 2. Kor. 6, 19).

Danasnje Jevandjelje govori o prekrasnom primeru istrajnosti u veri i molitvi jedne obicne zene; i to jedne neznaboske. Neka taj primer posluzi kao iskra za razvoj zive vere i u nasim dusama, braco i sestre.

Gospod i Spasitelj nas Isus Hristos, otisavsi iz Galileje, dodje u krajeve Tirske i Sidonske. Tu ga susrece jedna zena Hananejka i "povika k njemu govoreci: smiluj se na mene Gospode sine Davidov! Moju kcer muci djavo".

Velika je nevolja zadesila kcer ove jadne zene, a preko nje i citav dom u kome se nalazila. Majka, trazeci pomoc za svoju cerku, slusala je od drugih o cudesnim delima koja cini Isus iz Nazareta i ceznula da ga susretne i pozali mu se. To se i dogodilo. Saznavsi da je Isus dosao u njen kraj, ona pohita k Njemu i povika: "Smiluj se na mene Gospode, sine Davidov!"

Pogledajmo, braco i sestre, kolika je vera ove zene neznaboske! Cuvsi istinita svedocanstva o cudima Hristovim, koja su se raznela po okolnim narodima, ona snagom svoje vere dozna o dolasku Hrista u njen kraj, pronalazi Ga, i moli milost od Njega oslovljavajuci Ga Gospodom i sinom Davidovim. Koliko ima nas nazovi-hriscana koji ni ne znamo za veru u njenom duhovnom znacenju, u njenoj svemoci koju Bog daje svima onima koji razviju veru u dusi svojoj. Mnogi od nas imaju samo veru kao sredstvo za raspoznavanje, kao nesto po cemu se razlikuju od ostalih. Medjutim, vera je nesto drugo; o toj veri se govori u danasnjem jevandjelju.

Gospod je zeleo da ova zena posluzi kao primer svim buducim generacijama hriscana kako treba da verujemo u Boga i Njegovu svemoc, kako treba da se nadamo u milost Njegovu, i kako da smireno primamo ponizenja koja mozemo da dozivimo u raznim zivotnim prilikama i situacijama. Iz ovih razloga Gospod ne odgovara na molbu zene Hananejke sto izaziva kod njegovih ucenika sazaljenje prema zeni te mole Ucitelja "da je otpusti kako ne bi vikala za njima".

Medjutim, Gospod zeli da potpuno otkrije velicinu zenine vere i zabludu skucenih pojmova jevrejskih, te odgovara svojim ucenicima: "Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izrailjeva". Ovim odgovorom ucenicima Gospod daje odgovor citavom jevrejskom narodu da Bog ne vodi brigu samo o Jevrejima, vec i o svakom stvorenju Svome u kome obitava "dusa ziva". Gospod zeli da ucenici uvide da je shvatanje njihovog naroda utoliko pogresno ukoliko se njihov narod izmetnuo i od Boga odmetnuo te Hrista Gospoda odgurnuo i prezreo. Sa druge strane, odgovor Gospoda ucenicima daje povod zeni Hananejki da klekne pred Njega i moli Ga za pomoc. Ona cvrsto veruje da Gospod moze isceliti njenu bolesnu kcer i cini sve da telesnim radnjama pokaze svoje dusevno stanje. Ona je nesumnjivo obisla sve lekare, vracare i gatare u svome narodu, no bez uspeha. Besomucna kcer je ostala besomucna.

Zastanimo malo na ovom delu price i pogledajmo svoj zivot, da nismo mozda i mi kao ova jadna zena? Da nismo i mi trazili, kao i ona, pomoc tamo gde je ne mozemo naci, nego mozemo jos vece zlo navuci na sebe i na svoje porodice. Da i mi mozda nismo obilazili razne samozvane iscelitelje, gatare i vracare i kod njih trazili pomoci, i ne nalazili je, nego nam je bivalo sve gore? Setimo se ako je toga bilo i u nasem zivotu, pokajmo se za to i pridjimo Hristu, kod koga je izobilje svega sto nama treba, kako u ovom nasem gresnom zemaljskom zivotu, tako i u onom vecnom, koji i jeste zivot u svoj punoti te reci.

Na taj vecni zivot uvek trebamo da mislimo i ulazemo mnogo truda i zrtve da ga svojim ovozemaljskim delima zasluzimo, nadajuci se na milost i pomoc Bozju.

Vratimo se ponovo na jevandjelsku pricu i cujmo sto Gospod odgovara zeni Hananejki: "A On odgovori i rece: nije dobro uzeti od dece hleb i baciti psima".

Ovim odgovorom Gospod zeli da obelodani mane naroda kojima su pripadali njegovi ucenici i zena Hananejka. Naime, Jevreji su smatrali samo sebe decom Bozjom, a sve ostale narode "psima", a neznabosci su sluzili demonima kroz kipove i druge mrtve stvari, kroz razne gatarije i neciste zrtve. Gospod zeli da revoltira ucenike Svoje protiv jevrejske zlobne iskljucivosti, a zenu Hananejku da odvrati od sluzbe djavolima od kojih je i dosla bolest njenoj kceri.

Tada ova izuzetna zena - veca po veri i od izabranih Jevreja i od prezrenih neznabozaca - odgovara Gospodu: "Da Gospode! Ali i psi jedu od mrva sto padaju s trpeze njihovih gospodara".

Vidimo kolika je krotost ove smirene zene pred Gospodom i kolika je ljubav njena prema svojoj bolnoj kceri. Nju ne vredja ni nazvanje psetom, niti se ona - mada bolja od Jevreja - libi da nazove Jevreje gospodarima. Njena vera joj omogucava da brzo shvati slikovite i prenesene reci Spasiteljeve, njena vera je umudruje i omogucava da izgovara pogodne reci. Da je ova zena bila rodjena kci Avramova, ona ne bi mogla jasnije pokazati svoju veru nego sto je pokazala. To potvrdjuju reci Spasiteljeve u nastavku price: "O, zeno! Velika je vera tvoja; neka ti bude kako zelis. I ozdravi kci njezina onoga casa".

Vera potvrdjena krotoscu i smirenjem ucini da ozdravi kcerka zene Hananejke, vera koja vidi ispred sebe Gospoda koji cini cuda moze sve i ne poznaje nikakve prepreke. Ucimo se i mi da probudimo takvu veru u dusama svojim kakvu je imala zena Hananejka. Nemojmo cekati da nas zadese nevolje pa da pocnemo verovati, nego pohitajmo da cistimo duse svoje od grehovne prljavstine molitvom i postom, hriscanskim delima ljubavi prema Bogu i bliznjima svojima. Prilazimo Bogu preko dela svojih koja cinimo iz ljubavi i negujmo istinsku veru, smirenje i krotost. Ispovedajmo grehe svoje i kajmo se za njih, oprastajmo drugima sagresenja njihova prema nama da bi i Bog oprostio sagresenja nasa prema Njemu i zakonu Njegovome.

Negujmo veru u dusama svojim i uznosimo hvalu Bogu, Trojici jednobitnoj i nerazdeljnoj, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, za sve i za sva vavek. AMIN.


Nedelja 36. po Duhovima: Jevandjelje o istrajnosti

u veri i molitvi

Zacalo: 62, Matej (15, 21 - 28)


U ono vrijeme kad dodje Isus u krajeve Tirske i Sidonske, gle jedna zena Hananejka izidje iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreci: pomiluj me Gospode sine Davdov! moju kcer vrlo muci djavo. A on joj ne odgovori ni rijeci. I pristupivsi ucenici njegovi moljahu ga govoreci, otpusti je, kako vice za nama. A on odgovarajuci rece: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. A ona rece: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva sto padaju s trpeze njihovih gospodara. Tada odgovori Isus, i rece joj: o zeno! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoces. I ozdravi kci njezina od onoga casa.

Pročitano: 3446 puta