MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČUDESNO ISCELJENJE ISPRED ČUDOTVORNE IKONE PESVETE BOGORODICE LEPAVINSKE





ZAPISANO:  17. aprila, 2008. god.

Poštovani Oče Gavrilo i ostala manastirska obitelji! Pre svega da se zahvalim Presvetoj Bogorodici i vama što ste mi pomogli u mojoj bolesti. Imala sam zloćudni rak na štitnjači, koji se u kratko vrijeme proširio i dostigao treći supanj..

Došla sam iz Austrije da se poklonim Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj, i da mi vi čitate molitve. Na žalost, nisam iz pobožne familije. Poklonila sam se pred Presvetom Bogorodicom i molila se koliko sam znala. Kada sam ustala gledala sam pravo u oči Majke Božije, iz njih su me gledale žive ljudske oči. Uplašila sam se i nisam sama sebi vjerovala, još jednom sam pogledala i uverila se da je to istina. Posle toga sam se vratila u Austriju. Doktori su mi izvadili krv i nisu verovali, u krvi se nije ništa poznavalo. Otišla sam u bolnicu na operaciju. Operacija je bila komplikovana i trajala je tri i pol sata, mjesto sat i pol. Izvađena mi je cijela štitnjača i linfne. Prilikom operacije su mi oštetili lijevu glasnicu i jako teško sam govorila, još sam jednom morala u bolnicu, na dodatne terapije. Posle tri dana došla sam u stan.

Morala sam posebno spavati tjedan dana zbog lječenja. Prvu noć dok sam spavala u svom krevetu, sanjala sam da je zid u kojeg gledam dok ležim sav prekriven šarenim liščem sa drveća. Na tom zidu se otvorio jedan mali prozorčić, iz njega se promolila ikona Presvete Bogorodice, nasmejala mi se i nestala. To sam sve ispričala mužu i ćerki. Kada mi je bilo malo bolje, opet me muž doveo u manastir. Svaki put dok sam se približavala manastiru meni je srce jako kucalo, a iz očiju su mi tekle suze, kao kiša. Ljudi u hramu su me čudno gledali, ali mene to nije ništa smetalo. Dva puta kada sam se vratila iz manastira, počelo me je nešto u vratu bockati kao igla, poslije toga sam u grlu osjećala kao da mi se kopče od operacije otvaraju. Tako sam kašljala da sam mislila da ću se ugušiti, poslije toga je moj glas bio sve bolji.

Sada znam, poštovani Oče Gavrilo, da sam u našem lepavinskom manastiru pred Presvetom Bogorodicom i uz vašu pomoć dobila isceljenje. Zahvaljujem se dragom Bogu, Presvetoj Lepavinskoj Bogorodici, i vama Oče Gavrilo i svoj manastiruskoj obitelji. Sada govorim kao i prije operacije i dobro se osećam.

Ljubica
image



SLEDEĆE SVEDOČANSTVO: 17. april, 2008. god.


Poštovani Oče Gavrilo, Ovo pismo pišem u ime moje ćerke Dušanke. Imala je jednog dečka 5 godina i rastavila se od njega. Poslije toga se jako razboljela. Rekla mi je da je sa tim dečkom išla kod hodže, da je bila mlada i da nije znala zbog čega je išla k njemu. Nije mogla spavati niti jesti. Rekla mi je da joj se mozak ne može smiriti i da ima osjećaj da će poluditi. Nisam znala šta da radim, sjetila sam se da Dušanka ima jedan prsten od svog bivšeg dečka koji je bio kod mene, uzela sam prsten i stavila ga na krst kojeg imaju u stanu. Tu noć je uspjela uz Božju pomoć malo da zaspe.

Točno u dvanaest sati u noći skočila je iz kreveta sva uplakana vičući, mama vodi me u crkvu. Hodža kod kojeg sam bila sa dečkom je umro i ja ću umrijeti. Uplašila sam se, pa se nisam odmah sjetila šta da radim, sjela sam sva uplakana jecajući, molima sam dragog Boga da nam pomogne, pomogao mi je.

Našla sam u jednoj knjizi iz manastira vaš broj telefona. Uzela sam telefonsku slušalicu i nazvala sam vas drhtajući, jer sam i sama bila bolesna od raka, jecajući sam na telefonsku sekretaricu rekla što se dešava. Poslije par dana moja je ćerka posjetila neurologa i sada pije tablete i bolje se osjeća. Prsten sam uzela sa krsta i ostavila ga u manastiru i nisam ga više nikad uzela. Od sveg srca vam se zahvaljujem, što ste spasili moju ćerku Dušanku i mene. Dolazit ću u manastir kad god budem mogla da se zahvalim vama i da se poklonim našoj Majci, Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj.

Ljubica i Dušanka.

Pročitano: 13359 puta