EFESCIMA POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA (5 -32,33) A-   A+  

Bog blagoslovio braćo i sestre! Tematsko pitanje za današnju tribinu:

"Tajna je ova velika... svaki (muž) da ljubi svoju ženu kao i sebi samoga; a žena da se boji svoga muža"
 
3 juni 2010 god.

NAPOMENA: Na ovom mestu je otvorena DUHOVNA TRIBINA, čiji je cilj vođenje diskusija o duhovnim temama iz Pravoslavlja. Teme će biti pažljivo birane i pre otvaranja diskusija postavljene na Tribini. Pozivam Vas da svakodnevno učestvujete u komentarima na zadatu temu i tako ulepšate diskusiju. Rasprave van zadate teme nisu dozvoljene. Svaki komentar, koji se ne bude odnosio na postavljenu temu, biće obrisan. Zato Vas molim da poštujete pravila.
Svaka tema na "Duhovnoj tribini" je trajno otvorena za vaše komentare. Ako neko nije stigao ranije ili ako ima potrebu da još nešto komentariše, može to učiniti bilo kada. 

Preporučljivo je da prilikom komentarisanja na Duhovnoj Tribini, pišete sa č,š,ć,đ,ž slovima, kao i da pišete malim štampanim slovima. Tako ćete pomoći konvertiranju teksta iz Latinice u Ćirilicu.

o.Gavrilo

Vladimir Srbljak Sveti Apostol Petar je pisao da nije uvek lako razumeti dubinu reči Svetog Apostola Pavla. A i sam Sveti Apostol Pavle govori da je ovo Tajna velika, predpostavljam da misli na Svetu Tajnu Braka u našoj Crkvi. Sveti Apostol Pavle ponavlja zapovest Gospoda našega Isusa Hrista o ljubavi prema bližnjima koju je verujem nemoguće ispuniti bez blagodati Božije jer bez blagodati čovek ne može ni sam sebe da voli niti zna šta je prava ljubav.

U pravoj ljubavi straha nema, jer je Bog Ljubav. Kao što ni strah Božiji nije strah po ljudskim merilima tako verujem de se ni ovde ne govori o strahu ljudskom. Uz Božiju pomoć muž treba da sledi Hristov primer i da ako treba da život svoj za ženu i porodicu kao što je Hristos dao za Crkvu. A žena da ispunjava zapovesti Crkvene i time pokaže strah Božiji jer je glava mužu Hristos po Svetom Pismu.

Sveti Serafim Sarovski je govorio da je cilj svakog Hrišćanina da zadobije blagodati Svetoga Duha i da se ispuni njome, samim tim i ljubav u braku bi trebala da bude usmerena ka tom cilju koji se verujem ne prekida u Carstvu Nebeskom. Iz toga proizilazi da se ni Sveta Tajna Braka nikada ne prekida već ima svoj početak u Hristu i Crkvi i večno uzrastanje ljubavi iz slave u slavu u Carstvu Nebeskom.

Ivana Jelisić ˝Tajna je ovo velika; a ja vam govorim za Hrista i Crkvu˝- Crkva se neraskidivo sjedinjuje sa Hristom kao tijelo sa glavom, tako da ni Hristos ne može biti bez Crkve, ni Crkva bez Hrista. Uisitinu je velika tajna supružništva, kada ono treba da bude veliko znamenje vječnog jedinstva Hrista i Crkve.

Bojana Srbljak Kolika je važnost braka potvrdjuje i sam Gospod Isus Hristos, koji je jedno od svojih prvih čuda učinio na svadbi u Kani Galilejskoj, pretvorivši vodu u vino.
Sveta tajna braka nije neki pravni ugovor koji se razmenom zaveta i obećanjem sklapa izmedju muškrca i žene.…umesto toga, ulaskom u brak dvoje supružnika osnivaju porodičnu crkvu, gde u poštovanju i ljubavi slave Gospoda i trude se za spasenje ne samo svojih duša, već i duša svoje dece. Ta porodična crkva mora i treba da bude u poslušnosti Hristovoj Crkvi, a ta poslušnost se ogleda u poštovanju zakona Božijih i poretka u porodici koji je ustanovljen od samoga Gospoda.
Po Svetom Jevandjelju, ”… muž je glava ženi….”, to jest muž je glava porodice. Ako je taj porodični poredak zasnovan na ljubavi, tu nema diktatorske, tiranske, apsolutne vlasti nad porodicom. Baš kao što je sveštenik duhovni rukovoditelj parohije i odgovaran je pred Bogom za sve svoje parohijane, tako je muž i otac odgovoran pred Bogom za svoju ženu i decu, kao duhovni stub porodice.
U ovoj diskusiji, tj. u navedenim rečima iz Poslanice Sv. Apostola Pavla Efescima, kaže se: “Svaki muž da ljubi svoju ženu…” Tu se naravno ne misli na neku sentimentalnu, romantičnu ljubav. Takva ljubav nema veze sa hrišćanskim konceptom ljubavi. Hrišćanska ljubav znači žrtva i samoodricanje, zaštita, razumevanje, strpljenje….to su sve one odlike koje bi trebalo da poseduje jedan balgočestivi suprug i otac.
Medjutim, često se uloge muškarca i žene u porodici svesno ili nesvesno zamenjuju.Neki psiholozi potvrdjuju da je bes i agresivnost kod žene kojoj je muž dozvolio da preuzme ulogu glave porodice veoma izražena. U mnogim slučajevima kada su i deca agresivna, kada su delikventi, pa čak i duševno oboleli, otac je prestao da bude glava porodice– otac je prestao da bude izvor saosećanja, ljubavi i zaštite.
Današnje društvo, pogotovo ovde u Americi, prezire duh poslušnosti. Na svakom koraku kroz televiziju, časopise, knjige, kroz obrazovanje u školama i na fakultetima, deca i odrasli uče se da se ne treba nikome pokoravati. Mislim da je i kod nas odavno zavladao taj duh. Kada se govori o strahu žene u odnosu na muža, ja to više razumem i doživljavam ne kao strah, već kao poslušanje i poštovanje žene prema mužu. Neko bi se zapitao kakve su to emocionalne razlike u braku postavljene od Gospoda – muž da voli, a žena da poštuje. Medjutim, Gospod je, kao i uvek, savršen u delima svojim…Ova dva osećanja se po meni dopunjuju: ljubavlju se ispoljava poštovanje, a poštovanjem se dokazuje ljubav.
Na kraju valja napomenuti da i srećni brakovi nisu poštedjeni iskušenja…neminovne su situacije kada će se reći ili uraditi nešto što može povrediti osećanja drugog. Svi smo mi grešni ljudi. Ali u braku je potrebno znati i oćutati,… ponekad i zažmuriti… Po meni uspešan brak i srećnu porodicu grade samo ono dvoje supružnika koji su spremni da oproste I to zaista od srca čine. Ta uvekpraštajuća bezuslovna supružnička ljubav u Bogu, razumevanje, i požrtvovanje, otvaraju mala vrata uskog puta ka Carstvu Nebeskom…a gore niti će se više ženiti niti udavati , već će svi biti kao Andjeli na nebesima.

Radomir Grešni Nije dorbo da je čovek sam , kaže Sveto Pismo , i zato Bog stvori čoveku "čovječicu" ili ti ženu . Da postanu jedno telo. I čak , kaže se , zato će čovek ostaviti svoje roditelje i prilepiti se svojoj ženi. Sad , sve to malo čudno zvuči kad se uzme u obzir monaštvo i izjava svetih otaca da čovek mora da "mrzi" i ženu i decu u smislu da više voli Boga od njih, pa se često navodi primer Jova i Avraama koji je hteo i sina da pogubi kako bi dokazao ljubav prema Bogu , što je ipak za mene ne shvatljivo i ne prihvatljivo.
Molio bi Oca Gacrila da odgovori na ove moje nedoumice u tumačenju ovog što sam naveo i šta pokušavaju sveti oci da kažu kada govore da je jedini put spasenja da se zamrzi svet a tu misle i na ženu decu i roditelje ,što na prvi pogled zvuči van pameti, kao i kada kažu da je jedini način da se čovek spase da proda sve što ima i da ode u pustinju - tako pišu oci kao što je sv.Makarije i sv.Antonije veliki i ostali u npr. knjizi Dobrotoljublje.
MOLIM OCA GAVRILA DA MI OVO DETALjNO RASTUMAČI JER NE RAZUMEM.

Barbara Milojkovic Stevic Ko nije sjedinjen uzama braka, kaze Sv.Jovan Zlatousti, sobom ne predstavlja celog coveka, vec je lisen polovine.U braku ljubav Hristova je veca medju supruznicima da bi njihova ljubav bila vecna.Brak podrazumeva zrtvu, a ljubav u braku strahopostovanje-a ako njega nema sve prelazi u drskost.Sabrazno cudu koje je Gospod ucinio pretvorivsi vodu u vino, supruznici treba da svoj brak preobraze u ikonu Carstva Bozijeg.

Jovana Čonjić Ja još nisam udata pa ne znam da li sam kompetentna da govorim o ovoj temi,ali evo mogu onako sa strane..kao neko ko se nada da će jednog dana stupiti u brak.Ova rečenica je ideal skladnog hrišćanskog braka "da muž ljubi ženu kao samog sebe,a ona da ga se boji"( mada bi meni bolje zvučalo da ga sluša)..i čini mi se da danas više nego ikad i ostaje u domenu ideala jer mislim da danak savremenog društva i načina života uzima svoje.Danas se samo priča o razvodima,prevarama,brakovima između osoba istog pola i sličnim degeneracijama..Brak se smatra prevaziđenom institucijom nekog tamo 18.vijeka, danas ljudi mogu i bez tog "papira",žele da budu "slobodni" i nije rijedak slučaj "neformalnih brakova" šta god to značilo.Kao da niko nije voljan da se obaveže nekome do kraja svoga života i da malo i pretrpi..a i mi koji jesmo,imamo već u startu usađen strah-mogu li ja cio život sa jednom osobom.Čini mi se skoro kao rijetkost da će ljudi voljeti nekoga više nego samog sebe,tako je postalo da je JA na prvom mjestu..sve je podređeno toj kulturi zvanoj JA koja između ostalog propagira" nemojte nikome polagati račune","slobodni ste da radite šta god hoćete", "udovoljavajte sebi maximalno"., "učinite nešto i za sebe" i slične krilatice koje mogu se čuti sa svakog ćoška..A pod broj 2 teško je slušati bilo koga, jer ljudi ne slušaju ni Boga,pa čemu onda da se neki tamo muž (ili žena ) nada :).. malo ovo sad sve zvuči crno,da je teško jeste,a da nije nemoguće,ja vjerujem da nije..samo mi se iz ove perspektive čini ponekad pretežak taj krst..a možda sam samo jedna u nizu razmaženih.

Dragica Mamić Ko istinski želi da živi u Pravoslavlju,što više traži više i nalazi.Što se više trudi da razumije zakone Božije, više ostaje zatečen savršenstvom tih zakona.Što više uzrasta u vjeri, sve manje ga zbunjuju Tajne Božije.Na nama je da uz Božiju promisao odlučimo kako ćemo živjeti,koliko ćemo biti bliži Gospodu.Pravoslavlje ne poznaje strah i odricanje kao pojmove koje mi tumačimo kao negativne.
Prihvatajući porodicu kao ogledalo jedinstva Hrista i Crkve,živeći po zakonima koji su nam dati da ih poštujemo, sve manje ćemo biti zbunjeni i sobom i svijetom koji nas okružuje.
Živimo u vremenu kada su odnosi u većini porodica poremećeni do te mjere da porodica sve manje postaje sigurno utočište za sve njene članove.Prošlo vrijeme je dovelo do ubrzane emancipacije žene.Ta emancipacija joj je donijela samo nove obaveze(posao i karijeru),ali je istovremeno zadržala i stare(brigu o mužu,djeci i porodici).Iz želje i ljubavi da odgovori svim tim potrebama ona se gubi u moru obaveza udaljava se od svoje uloge u porodici i sve više liči na muškarca.Sve više se luti na njega i sve više pati.Istovremeno muškarac se sve više osjeća nepotrebnim,gubi svoje dostojanstvo, sve više se ljuti na ženu, i sve više pati.Posledica svega su nezadovoljna djeca,koje utočište traže van porodice.
Kako smo samo zalutali u svijetu ovom punom stramputica.......
Molimo Boga da nam prosvijetli put i vjerujmo u NJega jer ljubav je NJegova bezgranična,

Dragica Mamić "Kad bi žena u sebi podizala ono što je majčinsko, ono što je ženstveno,što je zaista dato ženi - nebi joj se mogao svet odupreti.A ovako često izgleda da je traženje emancipacije žene, u stvari emancipacija ne ličnosti u njoj, već bludnice." - NJ.S.Patrijarh Pavle

Dragan Mitric Ovo je obrazac kojem treba teziti. Sto smo mu blize to smo srecniji i blizi Bogu. Sto rece svestenik na mom vjencanju: Zivot u braku vam moze biti i raj i pakao a sta ce biti od vas zavisi! Ili sto je cesto govorio moj tast: Ako je za srecu i citav zivot malo je a ako je za nesrecu i jedan dan puno je!

Milena Madzar U braku treba jako puno odricanja,raumijevanja,postovanja i kada se to postigne a nemoze preko noci' onda je sve prepreke lako savladati i sto je posebno bitno da bude sa obe strane, a ne sa jedne a ovo drugo da pati,a slozila bi se sa predhodnicima da se zena kroz emancipaciju pocela gubiti zenstvenost i sto bi se reklo nema vise one srpske zene,a kroz sve to i muskarci se gube,i vrijeme u kojem zivimo se jako promijenilo i sve gore je,pa se pitam kakva ce tek biti nasa djeca?nema druge nego se Bogu moliti,pa kako nam Bog da,tema je jako dobra i imalo bi se svasta reci,ali jako malo brakova se sklapaju iz stvarne ljubavi,nece ljudi vise da se vezuju sto je tuzno nego se uzimaju iz ko zna kojeg razloga a sto mi najgore pate jadna djeca ni kriva ni duzna,ali ima nas svakakvih u Bozijoj basti,Bog nam pomogao'Blagoslovite Oce.

Barbara Milojkovic Stevic Sestro Milena, potpuno se slazem sa tobom, brak zaista ''zahteva'' podosta uzajamnog odricanja, truda,postovanja i nadasve odricanja.Ponekad nam se ucini da bi mozda bilo lakse da se nismo upustali u zajednicki zivot, da bi mozda breme bilo lakse...Ali, niko i nije rekao da ce biti lako..Zajednicki trud na tom polju je svakako najbitniji, jer doslo je vreme da se neke prave vrednosti vise i necene,ali naravno to nam nesme biti opravdanje.Ipak, covek je stvoren da zivi u zajednici, po slici onoga koji ga je stvorio, a koji je vecna zajednica Tri Bozanske licnosti,Oca, Sina i Sv.Duha.

Saša Lazić Kada sam nedavno čitao zapise svetih na temu Svete Tajne Braka,pošto sam u tu svetu tajnu i sam ulazio,na nekoliko mjesta je rečeno: ili u monaštvo ili u svetu tajnu braka,ako ne ni jedno ni drugo,dobro zapni da budeš Bogu od koristi,teško je tad ispunit sasud...!! Ako se sjetimo zavjeta danih u crkvi Bogu,ljubav je nezaobilazni dio...ako mi Gospodu tad postajemo jedno,kako ne ljubit ženu kad je dio tebe,tad ni sam sebe znači ne ljubiš... Danas,nažalost sve se izopačava pa tako i to,moderno je sve,pa da se i muškarci udaju za žene i uzmu njihovo prezime,a o vjenčanju u crkvi ni ne misle...dali uopće još postoji koja SVETA TAJNA ili zapovjed a da je nismo izopačili...!!?

Snezana Bosnjakovic Sveta tajna braka ,tako uzviseno ,velicanstveno i tajanstveno ,a samo ljubav je potrebna .
Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim,svom dusom svojom i svom snagom svojom.
Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe .
Dve najvece zapovesti Gospodje .Dao Bog da ih uvek imamo u srcu i dusi da ih mozemo ispunjavati uvek u svakom trenutku.

Milica Bacic Ljubiti je kao i samoga sebe rijecima podrske, ljubiti je savjetima, pažnjom, ljubiti je ohrabrivanjem, ljubiti je da se osjeća zaštićena, ljubite je da se budi vedra, ljubiti je da se ne boji zaspati, ljubiti je bez straha, ljubiti je bezuslovno, ljubiti je strpljivo, ljubiti je razumjevanjem, ljubiti je nadom, ljubiti je vidjevši se u njoj… Bojati se da ga ne razočara, ne povrijedi, ne uznemiri, ne zabrine, bojati se da ga ne prepadne, bojati se da ga zapostavi, bojati se da ga ne uvrijedi, bojati se da mu ne ponudi sve što bi mu olakšalo dan, bojati se da mu ne uznemiri snove, bojati se da je gladan i žedan njihove ljubavi…
Ona da ga ljubi, bojeći se, da se on boji da je ne ljubi kao samoga sebe. Oboje da se trude da ljube jedno drugo i time smire strah, da ih smrt ne iznenadi već da se u vječnosti spase.

Milena Madzar Bravo MILICE''''''



Milica Stević Hvala Milice za ovo predivno je dugo razmisljam da li da diskutujem ili ne ali opet cu nesto reci iako mislim da nisam za ovu diskusiju jer sam se rasttala pre skoro 4-godine ali opet mogu reci jedno.
Nisam izgubila niti vjeru ni nadu da ljubavi ima u braku brak je nesto jako ljepo i sveto,bracna zajednica daje snagu,uociste i ljubav ali samo ako se i muz i zena bore za to dovoljno je jedno da stane i sve propda:Samo jedno se ne moze boriti i uspjeti.I dalje se slazem da je muz glava porodice nazalost danas je sve vise muzeva koji nece da se bore za svoju porodicu koji ce zenu zaduziti za sve,nasilja je sve vise alkohola i svega ostalog brak je nesto zadnje sto se mora jedino kada djevojka odtane trudna mada i to vise nije obavezno radije ce sama roditi i odgajati djete nego da se uda za nekog reda radi.Otisla sam predaleko od teme htjela sam samo da kazem da je brak nesto predivno ali nesto za sta treba dvoje (muz i zena) koji ce da se vole postuju i dogovaraju o svemu .

Milica Bacic Draga Milena i Milice, radosna sam da možemo podjeliti misli i osjećam da i ja trebam nešto sad da dodam. Recimo da vidim da ka tome što sam napisala treba da težimo. ‘Muškarac je glava porodice, a žena vrat’, što će šaljivo reći da su oboje odgovorni za porodicu na svoj način. Ni jedno ne treba da sputava drugo već da se obogaćuju svojim vrlinama, jedno drugo da čine boljim ljudima (hrišćanima), i ako Bog da, roditeljima. Oboje su tu da jedno drugom olakšaju (ali se na žalost desi i da nekad otežaju). Ono što često zaboravljamo je da rastemo (mjenjamo se) i nije ni malo lako prilagoditi se, odnosno stalno se prilagodjavati jedno drugome, životnim promjenama (a ljudi najmanje vole promjene). Tu se možda i krije želja za dogovorom, slaganjem, ali svakako i trpljenjem. Nekako se isprepletu putevi i oslanjajući se jedni na druge, živimo jedan život – naš. Zajedno ga gradimo ali time i skupljamo oružije da srušimo sve do temelja. U nadi da je ‘mi’ važnije od ‘ja’ za oboje, ljubavlju dvoje guše gordost, tope naoružanje. Nekada jednostavno njegova/njena bol prerasta svaku želju za momentalnom ‘pobjedom’ neke prolazne diskusije/potrebe. Velika su to iskušenja. Naravno, jako je bitno imati uporedive (slične ako ne iste) moralne stavove. Prihvatajući voljeno biće prihvatamo i sve njene/njegove ‘poljupce’ i ‘strahove’. Mislim da je jako bitno sjetiti se da smo svi mi ranjivi, opraštati i voljeti što bolje možemo, pa ako Bog da da lakše podnesemo i bolne trenutke. Osim što oboje trebaju da se ‘bore’, oboje moraju naučiti i reći ‘izvini’. Čitala sam u jednom od tekstova da kad je stoljnjak čist na njemu se lako vidi mrlja, a kad je crn onda ne. Obećanje jedno drugom je da se nećemo prljati i da ćemo činiti sve da budemo svijetli (vedri, čisti, neiskvareni). Nikome nije obećana bajka, ali svakako da brak obećava mogućnost da jedno s drugim dijelimo snove.