“U ovom slučaju ja ću samo ponoviti reči mog učitelja, Optinskog starca, koji je jednom mudro odgovorio na slično pitanje. U ovom životu, čovek mora da se rukovodi zdravim razumom i po zapovestima Gospodnjim…Ali u isto vreme mora da zna da su vrline izuzetno potrebne onima koji traže Boga. Znamo da su mnogi iscrpljivali svoje telo, odlazili u pustinju, bili revnosni u trudu i ljubili siromaštvo, ali i pored svega, pali su, predajući se zlu. Znači da nisu stekli vrlinu razboritosti i rasuđivanja, jer ova vrlina usmerava čoveka na pravi put i čuva ga od odstupanja. Rasuđivanje je oko duše i njena svetiljka…Rasuđivanje je glavna vrlina duše, po učenju sv. Antonija Velikog. Čovek mora da se rukovodi zdravim rasuđuvanjem, koje se zasniva na zapovestima Gospodnjim i ljubavi prema bližnjem svom…Povlačeći se iz sveta i napuštajući svoju porodicu, čovek ne pronalazi uvek mir za svoju dušu. Podvig siromaštva i odricanja može ga samo udaljiti od Boga…Budite revnosni u pomaganju siromašnima, prateći zakone Svete Crkve; dobićete mir u dušama koji tražite i živećete na slavu Božiju.”
LINK TEKSTA- Tekst čitala Đurđina Tairović