Otac Aleksandar nas je tešio: «Koliko imate godina – potrpite i – daće vam se». Trpeli smo i molili se. Ali s godinama je raslo uninije i sve manje želje za takvim životom. Ja nisam imala snage da odlazim u crkvu i gledam srećna lica trudnih majki i majki sa mnogo dece koje su se pričešćivale, kao ni da bez suza gledam na decu. Otac Aleksandar je onda jednom rekao: «Pa možda je Božija volja da nemate dece». I ja više nisam odlazila u crkvu.
LINK TEKSTA – Tekst čitala Aleksandra Popović