Formalno vršenje bogosluženja bez osećaja za svetost istog, uz mnoga skraćivanja i preskakanja molitvi, nas sveštenike sa vernim narodom umesto da uzvodi ka molitvenom saživljenju sa Hristom i svima svetima nizvodi ustvari u prelest, u kojoj se takvo nazovi bogosluženje pretvara u demonosluženje. To je otuda jer nema osećaja, a ponekada, bojim se, i vere da je Hristos tu sa nama i u nama. Neretko se trebe za potrebe vernih poput krštenja, venčanja, opela i dr. od strane sveštenstva obavljaju i doživljavaju kao magijski čin kojim se ispunjava forma neophodna za automatsko delovanje blagodati na čoveku, a sveštenik za to dobija materijalnu nadoknadu.
LINK TEKSTA – Tekst čitala Aleksandra Popović