Sveštenik je kao lekar. On dođe i odsluži Moleban, ali to nije dovoljno. On treba da provede bar pola sata do sat sa svojim parohijanima, da popije sa njima čaj, da razgovaraju. To je ono što im je potrebno. Postoje Sveta Bogosluženja, ali ne postoji dovoljno sveštenika, da omoguće jednostavan razgovor iz srca. Često, samo jedan takav razgovor je dovoljan da dovede čoveka u crkvu.
Takođe je dobro da imamo zajedništvo sa ljudima izvan crkvenih krugova. Lako je razgovarati sa ljudima koji su tek došli u crkvu, ali je mnogo teže razgovarati sa ljudima koji nisu u njoj. Međutim, to što oni nisu došli u crkvu ne znači da joj se suprotstavljaju. Sretnete se sa ljudima, sa njima porazgovarate, i malo kasnije oni upitaju: ”Kada služite? Možemo li da dođemo da Vas vidimo?” I u tom trenutku, veza je već uspostavljena.
Tako bi trebalo da bude. Vi jednostavno morate da se borite za ljudske duše – za svaku dušu. Ali, treba nam više sveštenika, kako bi oni slobodno mogli da imaju zajedništvo sa svojom pastvom. Mi trenutno imamo manjak sveštenstva, aktivnih mirjana i misionara, i mi osećamo taj deficit.
LINK TEKSTA- Tekst čitao Milan Ivetić