Samo se zaustavite i pogledajte! Nebo, daleko i istovremeno blisko, vrući čaj i poziv nekome s kim već dugo niste razgovarali i dugo ga niste vidjeli, malu radost zbog nezaboravljenog kišobrana, ptice i lišće, djecu s kojima ste uspjeli izaći u šumu na sat vremena, čistoću i vedrinu jesenskog jutra, riječ izrečenu u pravo vrijeme i na pravom mjestu. U jednom danu, kao u cijelom životu, ima toliko mnogo onoga što nas ne čini slučajnima na ovom svijetu.
LINK TEKSTA – Tekst čitala Aleksandra Popović