POUČNE PRIČE A-   A+  

 

o.Gavrilo
Bio jednom jedan učenik kojem je učitelj, poznati grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovijedio mu je da da novac svakome ko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvetljenjem, učenik je činio tačno onako kako mu učitelj zapovijedi.
Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: “Sada možeš ići u Atinu jer si spreman učiti mudrost.”
Sav ponosan, učenik se uputi prema Atini. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vređajući svakoga ko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. “Hej”, vikao je na učenika. “Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da neko izgleda tako blesavo.”
Ali umesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. “Zašto se smiješ kad te vrijeđam?” upita mudrac.
“Zato”, reče učenik, “jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!”
“Uđi u grad,” reče mu mudrac. “Tvoj je!”
NE KOSTA NISTA
povremeno biti ljubazan-HA!–ne kosta nista
rekla sam svom muzu da ga volim-ne kosta nista
kada sam sinu pakovala uzinu,napisala sam mu ceduljicu na kojoj pise koliko je poseban-ne kosta nista
pustila sam trudnicu u samoposluzi da ide preko reda-ne kosta nista,
pozvala sam sestru da joj kazem da sam je pozeljela–i ona se mene pozeljela
skuvala sam pilecu corbicu bolesnoj baki preko puta mene-ne kosta nista
igrala sam sa mojom cerkom jamba-bilo je zabavno
dala sam prilog siromahu koji je molio za neki dinar
-kostalo je samo malo
zahvalila sam se postaru koji mi je na vrata donio o pismo,ponudila ga jabukom-lice mu se ozarilo
povremeno biti ljubazan–hmmmmmmmm——NE KOSTA NISTA
da LI STE NEKADA RAZMISLJALI NA OVAJ NACIN ILI OVO VRIJEME TO NE DOZVOLJAVA?

Mali ljudi
Mali ljudi, koje mi zovemo ‘djeca’, imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u djetinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dolje, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost…Ivo Andric “Djeca”Krompiri
Jednu malu djevojčicu često su slali u podrum po krompir koji je trebalo pripremiti za večeru.
Jednog dana dok je birala krompir, sišao je i njen otac u podrum
“šta to radiš?” – upitao je.
“Pokušavam da nadjem najsitnije krompire koje ćemo iskoristiti za večeras. Krupnije i bolje krompire iskoristićemo kasnije.”
Otac se smješio dok je iz njene ruke uzimao sud i sitan krompir izručio nartag na gomilu.
“Ako tako postupaš, uvek ćemo jesti samo sitan krompir. Izaberi najveći, najbolji krompir za danas, pa ćemo uvijek jesti najbolji krompir!”
Ono šta najbolje možemo da učinimo svojim bližnjima ne treba da čuvamo za neko buduće vrijeme. Ta buduća prilika možda nikada neće doći.
Ako se trudimo da sada živimo najboljim životom, i sada budemo ljudi dobre volje, onda nije potrebno da brinemo o tome da li ćemo biti takvi i u budućnosti.
Izaberite sada samo ono što je najbolje i uvijek najbolje.
Kako nastaju ratovi
“Tata – upita diječak – kako, zapravo, nastaju ratovi? “
“Da, momče moje, stvar ti je ovakva! Uzmimo, primjerice, Engleska se svađa s Amerikom oko nečega…”
Majka prekine:
“Ne govori gluposti, Engleska i Amerika se neće nikada svađati.”
“To uopšte ne tvrdim! Hoću samo navesti primjer.”
“S takvim besmislicama napravit ćeš samo djetetu zbrku u glavi.2
“Štooo? Ja da mu napravim zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavu ništa ni ušlo!”
“Što govoriš? Znaš, zabranjujem ti da ti …”
Tada poviče dječak:
“Hvala ti oče, sada već znam kako nastaju ratovi. “
Vodonošina priča
Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode. Put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom vrču donosio samo polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije godine, iz dana u dan.
Naravno, cijeli vrč je bio ponosan na sebe što do kraja uspješno ispunjava obveze. Siroti napukli vrč se stidio, osjećao poniženo i potišteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obaveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
“Sram me, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.”
Vodonoša mu je odgovorio:
“Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i na strani drugog vrča? To je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj put.”
Ignjat Stanojevic
Oce Gavrilo mozeli neko ucenje o hrabrosti? jer tako mi se cini mnogi nisu shavatili sta je to ili su pogresno shvatili. hvala.
Saša Lazić
Puno pouka životnih se može naučiti iz ovakvih priča...
Nenad Badovinac
Jedna od pouka je i čitanje očevih objava..
Natasa Ilic Milovac
Jako volim kada postavljate postove sa poucnim pricama, ali moram priznati da mi je omiljena prica o malom Lazaru. Hvala Oce.



(ova tema ima 4144 poseta)  

Pročitano: 3385 puta