Starac i poslušnik su zajedno jeli čorbu. Poslušnik uze so i malo sebi doda u čorbu. Onda razmisli, i doda soli u tanjir i svom Starcu. Posle toga poslušnik upita:
- „Oče, da li da i Tebi dodam soli u čorbu?“
- „Nije potrebno, sine! Dovoljno mi je slano, hvala ti!“, - odgovori Starac.
- „A ja sam ti već sipao soli, Oče, oprosti!“, - odgovori poslušnik.
- „Zašto me onda pitaš, sine?“
- „Ali, Ti mi uvek kažeš, Oče, da Te pitam!“, - odgovori poslušnik Starcu.
Stari monah reče: „Uči se istinskom poslušanju u duhu, a ne bukvalno“.
Thöni Vinka Hvala o.Gavrilo ,super pouka i nasmejali ste me.Hvala vam ,svaki dan me odusevite.
Miša Milutinović Poslušnik nije dobro shvatio savet starog monaha,možda su mu misli odlutale kada je sipao so.ali poučno i za svaku pohvalu,slava Bogu i hvala mu za sve dobro što učinih danas
Al Kapone Familije mi,najjači su ovi što pišu amin
Tankosava Damjanovic Poslušnik je iz velikog poštovanja prema svom duhovniku, dodao soli i u njegov tanjir, ali, kada mu starac ništa na to ne reče, njega poče da muči pomisao da li je trebalo bez pitanja da to učini. Starac je, naravno, znao koliku ljubav poslušnik gaji prema njemu, ali mu je i ovo poslužilo upravo da ponovo uputi spasonosnu pouku mladom poslušniku. Dakle, poslušanje - da, ali razumno i u duhu, jer je samo to istinsko poslušanje.
30752 ljudi je vidjelo ovu objavu