PODVIŽNIK I LOPOV A-   A+  

 

o.Gavrilo
Bio jednom jedan starac, podvižnik i isposnik, koji je vodio isposnički život u jednoj pustinji oko 70 godina u postu, bdenju i molitvi. Iako je radio za Gospoda tako mnogo godina, nikad se nije smatrao dostojnim da doživi viziju od Boga ili otkrovenje. Razmišljajući o ovome i zadržavajući tu misao u sebi on pomisli: „Možda moj isposnički život iz nekog razloga nije Bogu ugodan, ne znam, a moj rad nije prihvatljiv, pa na osnovu toga nisam u stanju da doživim otkrovenje ili neko čudo.“

Razmišljajući o ovim stvarima starac je počeo da postavlja pitanja Bogu i da ga preklinje još snažnije, moleći se i govoreći: „Gospode, ako ti je moj isposnički život ugodan i ako prihvataš djela moja, ja – grešan i nedostojan – molim Te da mi dopustiš jednu kap od svojih darova, kako bih mogao naučiti pojavom čuda da si čuo moje molitve, i da tako ohrabren i prosvijetljen mogu nastaviti svoj podvižnički život.“ Kako se sveti starac molio i tražio ove stvari začuo je glas Božiji koji mu reče: „Ako tražiš da vidiš slavu Moju, idi u unutrašnjost pustinje i čudo će ti se otkriti.“

Čuvši to starac odmah napusti svoju keliju i uputi se daleko u pustinju. U putu, nasuprot njega, pojavi se lopov koji, vidjevši starca, divlje se zaleti na njega sa željom da ga ubije. Uhvativši ga reče mu: „Dobro je da sam naletio na tebe starče, kako bih mogao završiti svoj posao i spasiti se. Mi lopovi imamo ovaj običaj, zakon i vjerovanje da svaki onaj koji počini stotinu ubistava sigurno odlazi u raj. Tako ja, naporno radeći, počinio sam 99 ubistava i obzirom da mi samo jedno nedostaje silno sam se trudio da završim i stoto kako bih se spasio. Zaista ti dugujem i hvala ti starče zato što ću se danas obresti u raju zbog tebe.“

I kada je starac čuo šta mu je lopov rekao, bio je van sebe i uplaši se ovog iznenadnog i beznadežnog iskušenja. Usmjerivši svoje duhovne oči prema Gospodu i razmišljajući o onome što je čuo on reče: „Da li je ovo Tvoja slava, Gospode i Učitelju, koju Si obećao da ćeš pokazati sluzi Tvome? Kakav je ovo savjet koji si mi dao, da napustim svoju keliju i da naučim iz ovog zastrašujućeg čuda? Zar sa ovakvim darom Ti plaćaš moj podvižnički život koji sam radi Tebe živio? Sada istinski znam, Gospode, da je sav moj trud bio uzaludan, i da su sve moje molitve koje sam Ti uputio bile mrske i nečasne. Međutim, zahvaljujem Ti se na čovjekoljublju, Gospode, jer, Ti znajući najbolje, kaznio si moju nedostojnost, kao što je trebalo, zbog mojih nebrojenih grijeha i predao si me u ruke lopova i ubice.“

Govoreći ovo žalosni starac je jako ožednio i reče lopovu, „Dijete moje, pošto sam veliki grešnik Bog me predade tebi da me ubiješ i ispuniš svoj put, kako si poželio, a ja da budem lišen života kao loš čovjek kakav i jesam. Zbog toga molim te da mi učiniš uslugu – malu želju – i da mi daš malo vode da popijem, a zatim mi odsijeci glavu.“ Kada je lopov čuo starca, želeći da mu ispuni želju, odložio je svoj mač u korice, jer ga bješe prije toga izvadio. Zatim izvuče bocu iz njedara, i otiđe do rijeke, koja je tekla u blizini, kako bi je napunio i dao starcu da popije. I tamo, gdje je otišao da napuni bocu, on ispusti dušu i umre. Kada je prošlo malo vremena, a lopov se ne vraćaše, starac je razmišljao: „Možda je bio umoran pa je zaspao i zato se ne vraća, a ja ću se uspjeti vratiti u svoju keliju. Ali obzirom da sam star, bojim se, zato što nemam snage da trčim i slab sam, da ću se brzo umoriti i on će me uhvatiti. Time ću ga razljutiti i on će poželjeti da me muči bez sažaljenja, režući me na dijelove još dok sam živ. Bolje je da ostanem i da odem do rijeke da vidim šta on radi.“ Sa takvim mislima starac ode i pronađe lopova mrtvog, a vidjevši ga zadivi se i jako iznenadi. Podižući svoje ruke prema nebesima on reče: „Gospode, koji ljubiš čovječanstvo, neću spustiti svoje ruke dok mi ne otkriješ ovo čudo. Zato se sažali na mene i otkrij mi značenje ovoga.“

Kako se starac molio, anđeo Gospodnji mu dođe i reče: „Vidiš li ti, starče, ovog mrtvog čovjeka koji leži pred tobom? Radi tebe ga je snašla iznenadna smrt, kako bi ti mogao pobjeći i da te on ne ubije. Zato ga sahrani kao onaj koji je spašen. Poslušavši te i vrativši svoj mač u korice kako bi ti donio vodu da ugasi plamen tvoje žeđi, on je smirio gnjev Božiji i bi prihvaćen kao poslušnik. A njegovo priznanje 99 ubistava uračuna mu se kao ispovijest. Zato ga sahrani i smatraj da je među spasenima. Ovim spoznaj veličinu Božijeg čovjekoljublja i milosti. Sa radošću idi u svoju keliju i budi usrdan u molitvi, i ne osjećaj tugu govoreći kako si grešnik i lišen otkrovenja. Jer gle, Bog ti je otkrio čudo. Znaj i ovo, svaki tud tvog podvižništva Bogu je ugodan, jer ne postoji trud koji se zbog Boga čini a da ne dođe pred Njega.“ Čuvši ovo starac sahrani mrtvaca.

Iz rukopisa svetog manastira Filotej
Nenad Badovinac
Ovde doista ima mnogo pouka. Mnogo je ovde istina napisano, eto otkriveno nam da je iskrena ispovest lopova ubrojila ga medju spasene. Medjutim, lako nam se u mislima može pojaviti nečisti duh, koji nas navodi na greh i šapuće nam da će nam i taj greh Gospod oprostiti, ako se ispovedamo. Zato treba biti pažljiv, Gospod oprašta to je tačno, ali greh nas prije toga može ubiti. Jer greh je smrt.
NemanjaiDanijela Mladenovic
Zaista oče divna pouka. I sav naš trud, i sve naše molitve i suze, kada smo sami u svojoj keliji ili u kući- za nas imaju smisla. Ali, kad smo na pravom ispitu, van zidova kelije i kuće svoje, među ljudima gde i treba da pokažemo svoje smirenje, svoje trpljenje, skromnost, svoju hrišćansku ljubav- e, tu mnogi od nas padnu...Neka bi nas i Sveta Ana, čiji spomen danas slavimo, naučila da svoju veru uvek opravdavamo delima, koja su ugodna Bogu.
Vukasin Momcilovic
Mislim da je ovde caka u sledecem: Lopov kada je cinio grehe nije znao da je to greh i kao takav se ispovedao i gresi su mu oprosteni (oprosti im Boze jer ne znaju sta cine). Mnogo veca je je kazna za nas koji znamo da gresimo i to radimo jer mi znamo sta cinimo. Koliko god nelogicno bivalo, logika se sasvim jasna. Ako svesno srljamo u greh i pri tome znamo sta cinimo sa gordoscu u nama da ce Bog oprostiti... Neka nam je Bog svima u pomoci. Nije isto kajati se i pokajati se. Za pokajanje treba mnogo rada i smirenja.
Karolina Jovanoska
Cucmi se delata tvoi Gospodi+++
Branka Krneta
Ovo cu da citam vise puta, zaista je divna pouka. Hvala vam i svako dobro od Gospoda.
Saša Lazić
Poučno i vrlo dušekorisno....i srceganuće...
Jovana Čonjić
Eto,cio zivot prozivljen necasno pa ipak miloscu Bozijom lopov bi spasen na kraju..zato nista nije kao sto izgleda, niti covjek moze proniknuti u Boziju promisao..jos kad bi mogli da se ne pitamo previse..
Stana Meseldzija
Divna pouka za spasenje!Hvala o.Gavrilo za sve!
 
 
(ova tema ima 3141 posetu)

Pročitano: 4567 puta