Duhovni razgovor o.Gavrila preko Facebook sa - sestra Ž.A. A-   A+  

*** Pomaže Bog oče Gavrilo! Blagoslovite.

o. Gavrilo - Bog blagoslovio sestro Ž.

*** Veoma mi je drago da ste mi se javili. Oče, pomoć mi je više nego potrebna. Ne umem sama da se izborim.

o. Gavrilo -  S kim se boriš i na kojoj borbenoj liniji? Evo link i malo jutarnje svežine: http://www.youtube.com/

*** Sa samom sobom se borim. Uplašila sam se od svoje pomisli pre 5 godina i to me ne napušta. Verovatno se umešao nečastivi, a moje molitve su nedovoljne.

o. Gavrilo - Kakve su to misli i sa koje strane su dolazile? Samo se ti moli bez kapitulacije. Molitva, post, ispovest i često pričešćivanje će pomoći. Videćeš kako će on polako spakovati svoje oružje, pa će se povući u svoju bazu dok ne bude dobio od vojne komande zadatak da ode na drugi front kod onih koji su se duhovno uspavali, pa da malo njih razdrma i probudi iz učmalosti.

*** Dok sam uspavljivala svoje dvoje dece, javila mi se pomisao da im se nešto ne desi, pa onda ne daj Bože da im ja šta učinim i tu sam se presekla. Inače idem u crkvu, koliko prilike dozvoljavaju. Imam svoga sveštenika parohijskog kod koga se ispovedam. On sve ovo zna i kaže isto ili slično otprilike kao i Vi, ali opet mene te pomisli toliko obuzmu da ja ne mogu da ih se oslobodim. Molim se koliko to umem.
Ponekad je molitva sa suzama (i sada plačem), a ponekad kao da sam kamen. Prosto ne mogu da verujem i molim se dragom Bogu da mi se povrati ljubav prema mojoj deci, jer mi je taj strah razorio srce.

o. Gavrilo - Čovek, kome ide sve dobro, ponekad zaboravlja da se zahvaljuje Bogu za  sva dobra, koja mu je dao i onda mu se dopusti malo iskušenje upravo toliko, koliko on može da nosi da bi se probudio iz sna zaborava za dobra koja mu je Bog dao. Iskušenjima se ne treba predati, već biti čvršći i jači  da bi se ona savladala.

*** Potpuno ste u pravu. To sam i sama zaključila. Gordost je lepljiva za nas nejake.

o. Gavrilo - Nasuprot gordosti, treba se naouružati smirenjem.

*** Treba, dragi oče. Neposredno pre nego što mi se ovo desilo, ja sam bila u nekom takvom stanju kao da letim od sreće, prosto ne mogu to da opišem.

o. Gavrilo - Ponekad su i iskušenja lekovita da ne bi čovek pao u visokoumlje i da za sebe misli da je on nešto viši od drugih ljudi i još ako je postigao viši položaj da drugima vlada kao što recimo misle pojedini političari, ili neki koji misle za sebe da su besmrtni na ovoj zemlji prolaznoj.

*** To je živa istina. Ja sam kod sebe osetila takvu vrstu gordosti, ali pokušavam da je odbacim. Sad, kada mi nije dobro, to mi ne pada napamet. Bez nevolje, nema bogomolje. Uvek sam videla tuđe greške, a svoje preskakala. Još da Vam kažem nešto, što me tišti. Imam bolesnog brata, koji se razboleo kao dečak još kada je imao dve i po godine. Imao je dečije frasove i to ga je mentalno uništilo. Sada je smešten u jedan dom za mentalno ometene u razvoju. Mnogo ga volim i sve sam to teško preživela, pogotovo njegovo smeštanje u dom, ali drugačije se nije moglo. Majka je već stara i ne može da se brine o njemu, a sestra i ja smo daleko sa svojim porodicama. Molim Vas oče, pomenite nas u molitvi. Oprostite mi , što pričam nepovezano, jer sam uzbuđena što sa Vama komuniciram i što znam da je velika svetinja u Vašem manastiru.

o. Gavrilo - Dosta smo razgovarali. Dobro je uvek pomalo pričati da bi moglo posle da se sve to zapamti i da se razmišlja o onome o čemu se razgovara. Sad ćemo da privedemo kraju ovaj naš današnji duhovni razgovor.

*** Hvala, dragi oče Gavrilo. Želim Vam svako dobro i Bog da Vas čuva.

o. Gavrilo - Bog blagoslovio. Amin.




11. novembar 2009. god.