Duhovni razgovor o. Gavrila sa sestrom J.J. A-   A+  

***  Oče, blagoslovite.

o. Gavrilo: - Bog blagoslovio, sestro J.

***  Hvala, oče, slušam Vas.

o. Gavrilo - Kad završiš sa slušanjem, pogledaj filmić.

***  Ovi mali neće da se otvore, dugo im treba, iako mi je brz internet. Pogledala sam ovaj zadnji. Ne znam, meni je to nekako strano. Da li smijem da pitam nešto? Mislim, kad Vi ne biste rekli da je sve to istinito, ja bih pomislila da su ti ljudi možda psihički bolesni.

o. Gavrilo - Kako je to tebi strano? Oni nisu psihički bolesnici, nego đavoimani.

***  Koja je razlika između psihički bolesnog čovjeka i onog koji je đavoiman?

o. Gavrilo - Zar ti ništa ne razumeš od onog što se čita?

***  Pa, uđe đavo u čovjeka, ali u kojeg čovjeka ulazi? Je li može u svakog ili samo u one koji su daleko od Crkve i Boga?

o. Gavrilo -  Slušaj pažljivo, pa ćeš sve razumeti.

***  Možda ste to čitali kasnije, ja zaostajem par dana. Sad slušam ono što ste čitali prije četiri dana. Možda ste Vi već to objasnili, ali ja nisam sve preslušala.

o. Gavrilo - Ne bih ja sada hteo da ti ponavljam sve što je kazano iz ove knjige koju čitam svako veče na Radio Blagovesti.

- Da, razumjela sam, slušaću.

o. Gavrilo - Sve ima u arhivi, od početka knjige, i još ima da se čita, tek je na pola. I u onim filmovima stručna lica daju objašnjenje o đavoimanima, samo što je to na ruskom.

- Pročitala sam u Vašem jutrošnjem razgovoru da su takvi dolazili i kod Vas u Lepavinu. Pretpostavljam da ste u svom 50-godišnjem monaškom stažu to sretali. Da li njima bilo ko, i monah i sveštenik,  može čitati te molitve, ili samo onaj ko se time bavi?

o. Gavrilo - mao sam dosta takvih slučajeva, i to je strašno.

- Ja sam na početku rekla da mi je to strano, jer nikad to nisam vidjela u životu, kao ni većina vjerovatno. Kako je to strašno, u smislu da Vas plaši ili da Vam je žao tih ljudi?

o. Gavrilo - Tu se ništa ne može lekovima postići, osim molitvom za izgon zlih duhova iz čoveka. A isto se može dogoditi i sa životinjama, i takve sam slučajeve imao. Nemam ja nikakvog straha od toga, to je za mene normalno. Kao svaki drugi bolesnik, ma od koje bolesti da je bolestan.

- Negdje sam pročitala da ne mogu svi te molitve da čitaju, zato što se ponekad desi da polude i sami oni koji ih čitaju.

o. Gavrilo -  Samo, čini mi se da duhovnici na ovim filmovima, kad im dolaze bolesnici da im se čitaju molitve, pomalo teatrališu da bi to bilo interesantnije.

- Ne znam, meni to izgleda strašno. Vjerujem da mi ne bi bilo svejedno kad bih sve to uživo vidjela, vjerovatno bih poslije navukla neki strah. I ovako sam ih puna i bez toga.

o. Gavrilo - Stane se pred ikonu i čita se molitva, a oni koji su doveli bolesnika drže ga i stoje,  a ne udaranje krstom i knjigom po leđima da bi se isteralo đavola. Tako ja nikad nisam radio, već sam samo pročitao određene molitve koja je Crkva propisala za isceljenje đavoimanih.

- Da li se to radi dok je crkva prazna, dok nema naroda, da se ostali ne bi sablažnjavali, ili je svejedno?

o. Gavrilo -  Svejedno je to.

- A koliko puta se čitaju molitve tim ljudima? Moraju li dolaziti često, tj. koliko traje dok sasvim ne ozdrave?

o. Gavrilo -  Treba stalno ići u crkvu. Da su išli redovno i bili pravi vernici, sigurno do toga ne bi došlo.

- Da li smijem još malo da Vas pitam, ako imate vremena?

o. Gavrilo -  Sve se može saznati iz onoga što čitam svako veče iz knjige.

- Dobro, onda neću više.

o. Gavrilo - Do svega toga dolazi kod onih koji žive u grehu, a ne ispovedaju svoja sagrašenja.

- Pa takvih ima koliko hoćete! Imam ih i ja u kući, a i sama bih se mogla češće ispovijedati.

o. Gavrilo - Eto, zato su i psihijatrije pune, tako da ne mogu sve đavoimane pacijente primiti. Svaka histerija je od nečastivog. Ženski svet je podložniji histeriji, a muški agresivnosti, što je takođe od nečastivog.

- Prepoznajem se, iako sam ja vjerom uspjela dosta suzbiti tu moju ciku kojom sam sve oko sebe nervirala. Još samo da drskost i jezičinu skratim, i biću koliko-toliko fina.

o. Gavrilo - 
Vidiš da i u ovim filmovima više ima žena nego muškaraca.

- Tačno, nisam to zapazila, u pravu ste. Znači, već spadam u rizičnu kategoriju.

o. Gavrilo - Polako, tek si počela s veronaukom. I još ti nisi krenula dobrim putem. Čuvaj se svakog greha, pogotovo greha mladosti, tu đavo vreba mlade da ih ulovi u svoje mreže.

- Neki se grijehovi jednostavno provlače, a ja sam im ne znajući dozvolila da zacare. Sad kad sam saznala, ne znam kako da ih presiječem.

o. Gavrilo - Moraćeš ih nekako suzbiti, inače je opasno po dušu i telo. Tu nema hoću-neću, nego odlučno presecati strasti, živeti pobožno i blagočestivo, i onda ćeš zadobiti mir i spokojstvo,  u sebi i oko sebe. Gde god da jesi, u kući ili na radnom mestu, taj mir će se osetiti. Onda više neće biti ni histerije ni depresije, tih bolesti koje su od nepomjanika, iz njegove torbice.

- Šta bismo mi bez Vas, oče? Vama je stalo da se svi spasemo, Vi ste milosrdni, jer duhovno hranite nas siromašne ovce bez stada, a to je pretežnije nego biti milostiv prema nekom siromašnom na ulici. Da nije Vas, ja ne bih ni znala šta je to duhovna milostivost.

o. Gavrilo - Svi da se trudimo na putu spasenja duše i za zadobijanje Carstva Nebeskog. Da svi stignemo do Gospoda...

- Daj, Bože, da stignemo i da se svi zajedno u vječnosti veselimo.

o. Gavrilo - Amin, Bože daj.


(Na dan prep. Pelagije i prep. Taise 2009.)

Pregleda: 6341