Duhovni razgovor oca Gavrila sa sestrom AleksandromA-A+
- Pomaže Bog o.Gavrilo, blagoslovite!
otac Gavrilo - Bog blagoslovio!
- Hvala Oče, rado bih sa Vama učestovala u duhovnom razgovoru. Oče, ja sam vaše čedo, ali sam klinički psiholog i volim analizirati ljude, posebno one koji su za uzor drugima.
otac Gavrilo - Ali i od jednog i od drugog može da se pojavi gordost, djavo samo čeka iz zasede sa svojim zamkama s koje strane da „ulovi“ monaha.
- Ako smo budni u umu, držimo razum i uz nas molitva onda smo sigurni.
otac Gavrilo - Može i u smirenju da „leži“ gordost.
- Da li se slažete Oče , da je pitanje uma i razuma veliko iskustvo za pojedinca.
otac Gavrilo - Sve zavisi kako kod koga, u kakvom je stanju čovek, od kakve bolesti boluje? Kod paranoičnih teško je to odrediti a i oni da prihvate ma koju vest o bolesti pogotovo oni koji su psihički poremećeni.
- Da, psihička regulativa kod individue zavisi od postavke samoga o stavu prema životu. Kako Vi to gledate?
otac Gavrilo - A, danas kod većine ljudi se primećuje psihički problem više nego telesni.
- U pravu ste, jer ljudi uglavnom ne hrane svoju dušu.
otac Gavrilo - Manjina ovlada većinom pa tako je i kod poremećenosti, kao npr. stavite jednu kvarnu jabuku u punu korpu zdravih jabuka, ubrzo će se sve pokvariti.
- Da, Oče, to je patološka psihologija mase koja je veoma pogubna za labilnu ličnost, još ako je bez Boga, teško mu je. Koliko su divne zdrave jabuke , podseća me na djete koj je neiskvareno, tek rodjeno.
otac Gavrilo - Ma ko nije labilan danas?
- Niste Vi , Oče, jer ste se naučili smirenju daleko od ovih krajeva na Svetoj Gori.
otac Gavrilo - Da, ali sve zavisi da li su roditelji zdravi ili bolesni, takvo će i dete biti u periodu razvoja i rastenja. Što kaže ona narodan „neće iver dalje od panja“.
- Da Oče, ali psiho- ravnoteža se stiče.
otac Gavrilo - A šta ćemo sa genima, koji se naslede od roditelja, od jednog ili obadva?
- Mislim da je genetska predispozicija mala u odnosu na KOD pod kojim nas Bog „zapiše“. Znate nas su učili o psihopatologiji i onoj zdravoj.Svaki roditelj djetetu misli najbolje, ali zbog neznanja i promašenih ambicija čini velike greške u statusu odrastanja istog. Da li Vam se čini naš prof. akademik Jerotić malo nejasan u pogledu pravoslavne psihologije?
otac Gavrilo - Opet kažem, da li su roditelji zdravi ili ne, takva će im i deca biti.
- Da Oče, zdravi celeokupno od začeća do adolescencije.
otac Gavrilo - Bez velike nauke prirodno se to da videti, nema tu mudrovanja.
- Da Oče, priroda je majka svima, lice i naličije.
otac Gavrilo - Čini mi se da prevaga ona lošija pa makar ona bila prikrivena u ma kom obliku, uvek viri iz pritaje.
- Da Oče, to je aluzija na nečastivog, koji „besposlene“ odmah zaposli.
otac Gavrilo - Da, u „praznu kantu“ svašta se stavlja.
- Tako je Oče, lutanje razuma u beskraj bez kontrole, je čist gubitak.
otac Gavrilo - Gubljenje vremena u praznom prostoru.
- A na to „kantu praznu“...naš nam je prof. Jerotić govorio da je psiholog bez iskustva kao „prazna kanta“.
otac Gavrilo - Nisam znao za taj njegov izraz.
- Šta mislite, da li je pojam vremena isti; danas, juće i u buduće?
otac Gavrilo - U prošlom,sada i u budućem dok ne predjemo u večnost.
- A šta će oni Oče, što ne vjeruju u vječni život, a puno ih je, stalno su u nedoumici kada će umrijeti. Zapravo oni su opterećeni, to je za njih kraj.
otac Gavrilo - Ma kod svakog čoveka ima plemenitosti i dobrote, svaki ima potrebu da voli i da bude voljen, da poštuje drugog i da bude poštovan, svako teži toj harmoniji. . . BOG JE LJUBAV. Malo je teže to reći da je nekome kraj, da je život samo dok smo na ovoj planeti koja se zove Zemlja jer je čovjek jedna tajna. Može on celog života da ne veruje u večnost ali se dogodi da na času smrti ili pred smrt poveruje da večnost postoji te poziva sveštenika da se pokaje, ispoveda se , pričešćuje i ode u Raj duhovno okupan od svake grehovne prljavštine koje je učinio za vreme svoga života. Gospod je došao radi grešnika a ne radi pravednika.
- Kako ste to divno rekli, rečenice prosto lelujaju. Divno je biti pored jednog samrtnika (u smislu obitavanja sa njegovom dušom) imala sam to iskustvo, kao i Vi, zar ne?
Da Oče, moja omiljena tema je LJUBAV ZA BLIŽNJE, jer čovjek koji je voljen on je i sretan, mada pojam sreće nema u Svetom Pismu. Zaista danas smo dotakli; gordost, genetiku i ljubav koja sve pobjedjuje. Da li je to bio Vaš cilj? Oprostite meni grešnoj, da li smijem da primjetim da svaki Vaš razgovor vodi ka zaključku.
otac Gavrilo - Da ide to tako, kad postoji harmonija u konverzaciji.
- Dragi Oče, oslobodite me gorodosti da ne uništi moj put ka monaštvu.
otac Gavrilo - Treba želeti, truditi se i uspeh je tu uz Božiju pomoć.
- Oče, želja upletena sa trudom je zalivena Svetim Duhom i rezultat je Božija blagodat za sve što želimo.
otac Gavrilo - Da privodimo polako kraju ovaj naš duhovni razgovor za danas.
- Hvala na saradnji i odvojenom vremenu, mnogo Vas volim i puno sam naučila. Ugodan odmor.
otac Gavrilo - Hvala i Vama na odličnim pitanjima, na koje sam imao čast da vam odgovaram.
- Uvijek sam spremna, jer ste Vi posebni i mnogo Vas volim i cijenim.
otac Gavrilo - Imaćemo priliku da nastavimo na temu
DUHOVNOST I PSIHOLOGIJA
- Samo recite Oče, ja uživam jer je to moja „hrana“.
otac Gavrilo - Kao i moja DUHOVNOST, raditi sa ljudima na spasenju duša i izvesti ih sa puta mraka ka svetlosti. Moramo umnožiti talante od Gospoda nam date.
- Da Oče, ja u svojim terapijama uvijek kažem da je u svakom čovjeku Bog, da vjeruje u sebe i onda će uspjeti. Jer talante od Gospoda ili umnožimo ili zakopamo, ili živimo ili nismo živi. Kako voditi ljude ako oni to ne žele nesvjesno?
otac Gavrilo - Ljubavlju i pažnjom, što želite da ljudi vama čine činite i vi njima.
- Da Oče, to je istina, AMIN Bože daj nam ovakvih susreta.