Duhovni razgovor oca Gavrila sa sestrom NN A-   A+  


*** Pomaže Bog, dragi oče Gavrilo, blagoslovite! Morala sam da Vam se javim, jer se osećam jako loše. Kupila sam jednu knjigu u kojoj se kaže šta Sveti oci misle o depresiji. Ja sam očigledno u depresiji. Patim već nedeljama upravo od depresije, tuge i neraspoloženja. Ništa ne mogu da radim, idem po crkvama, ali, nema pomoći. Pomolite se, oče, za mene, ne mogu ništa da uradim sama, niti mogu bilo šta drugo da radim...

otac Gavrilo - Bog blagoslovio, sestro! Zaboravi na depresiju. To je nova i izmišljena bolest. U duhovnoj terminologiji to se zove uninije, a od te bolesti oboljevaju oni koji nisu um svoj zaposlili molitvom, nego su u svoje misli ubacili svakakva maštanja i kojekakve fantazije, i ne trude se da ih molitvom i postom odbace od sebe...

*** Oče, ja nikako ne mogu da se saberem i da se smirim...

otac Gavrilo - Sigurno da ne možeš da se sabereš zato što nisi um zaposlila na nešto korisno, koje će biti kako na spasenje duše, tako i za duhovno zdravlje.

*** Oče, ja postim, molim se, ali zaista ne mogu um da zaposlim. Moje telo nema mira, stalno bih išla negde, sve mi se čini da nema svrhe da nešto radim, da je to sve uzaludno...?

otac Gavrilo - Da, i tako se uvek vrtiš u istom krugu iz koga sama ne možeš da izadješ. Ti treba da nađeš duhovnika koga ćeš besprekorno da slušaš i da njegove savete primaš. A ovako, izgleda da si ti sama sebi duhovnik i tako sama izvršavaš svoju volju...

*** Oče, kako da nadjem duhovnika u mom kraju kad ima samo jedan jedini sveštenik, koji je 40 km udaljen od mene, a i ne mogu uvek da odem tamo? Uostalom, naš sveštenik, to što mu pričam, ne uzima za ozbiljno i ne veruje mi baš da se ja stvarno mnogo loše osećam. A po manastirima, u koje idem, su uglavnom monahinje i one prosto neće da me saslušaju, jednostavno kao da se sklanjaju od mojih priča...

otac Gavrilo - Bez poslušnosti duhovnom lekaru, znači duhovniku, stalno ćeš se vrteti u istom krugu i stalno ćeš ponavljati istu priču kako si neprekidno u nekoj duhovnoj krizi, a to je samo zato što ništa ne činiš da bi je savladala i iz nje izašla. To mnogo zavisi od tebe same. Duhovnici vide da se ti ni malo ne trudiš da iz toga izadješ, a i duhovnici su ljudi, pa takvim ponašanjem ti ponekad i njih smućujuš sa jednom te istom pričom.

Ti znaš da i kod lekara kad se ode i kada lekar utvrdi dijagnozu i odredi terapiju za bolest od koje pacijent boluje, i ako sam pacijent neće da poštuje i da ispuni propisanu terapiju, tada nema izlečenja, pa makar to bio i De Bejki. To bi se dogodilo i sa tobom, pa i kada bi imala najvećeg i najiskusnijeg duhovnika koji bi ti dao najbolje savete. Ako ti njega nećeš da poslušaš, tu uspeha neće biti. Nego, tu treba truda i samo truda i poslušanje...jer, i da ti duhovnik bude blizu samo jedan kilometar, i tada ćeš naći neki razlog kako si ipak ponovo u krizi i kako iz nje ne možeš da izadješ.

To, dakle, sve zavisi samo od tebe, koliko ćeš truda dati od sebe da ti bude bolje, da ti se um razbistri i da se taj tvoj oblak iskušenja otkloni, kako bi kroz taj oblak ugledala sunčane zrake i tako krenula pravom stazom spasenja.

*** Šta da Vam kažem, oče, znači da se svim silama trudim, ali nije mi lako, preosetljiva sam. Ostavio me otac u detinjstvu, ostavio me muž, sama se borim da svom sinu obezbedim egzistenciju, sama se borim sa „aždajama“. Na poslu radim, učim, idem na konferencije, pa ipak sam uvek sama. Nemam drugog oslonca do Gospoda Jedinoga. Niko me ne pita da li imam ili nemam, ali, svi koji moraju druge da poštuju i da im se dodvoravaju, jer im je do njih stalo, na meni iskaljuju svoje nezadovoljstvo. I zato sam stalno nesrećna.

 otac Gavrilo - Kakav drugi oslonac ti tražiš? Za pomoć se i treba obratiti samo Gospodu.

*** Ma, ne tražim ja drugi oslonac, ali, tražim da me niko ne omalovažava i da niko od ljudi, koji su duhovno propali, ne leče svoje komplekse na meni. To molim od Gospoda. Neka me zaštiti od takvih, zlih i poremećenih i neka ih skloni od mene, kad mi već nije namenio da budem nečija žena. To molim od Gospoda i danju i noću i u dobru i u zlu.

otac Gavrilo - Izgleda, kada si bila dete, da si bila malo razmažena, pa ti to sada nedostaje...?

*** Otac me ostavio još u detinjstvu i ja ga se i ne sećam. On je jurio druge žene, a mene ostavio majci i bakama, tako da se ja oca i ne sećam. Nikada nisam bila razmažena, već odgovorna i uvek najbolji djak. Medjutim, meni se čini da su onim devojkama, koje su bile razmažene, uvek cvetale ruže, tako da su imale i oca, koji im je ugadjao u svemu i svačemu, da bi im oca kasnije zamenio muž, koji ih je takodje od svega zaklanjao. A ja sam bila sama kao trn u pustom polju...

otac Gavrilo - Ipak izgleda da te neko razmazio, pa sad kada si porasla i kada te svi smatraju ozbiljnom, tebi ne priliči da konzumiraš tu dozu razmaženosti..., jer svako za sebe uvek smatra da je on najispravniji, a da su drugi drugačiji i da se ponašaju suprotno od onoga što se očekuje.

 *** Moguće je, oče, moguće je da želim malo više pažnje...
 
otac Gavrilo - Plašim se da kod tebe postoji kompleks visokumnosti, pa ti možda i to pomalo stvara iskušenja...

*** Ne, ja baš patim od kompleksa niže vrednosti, jer sam uvek bila odbacivana i kao dete a i kasnije. Zato je i došlo do svega ovoga. Ja se užasno plašim odbacivanja. Oče, to je strašno, jer u tom strahu od odbacivanja ja i sama izazovem odbacivanje, jer se loše ponašam, i ispadne da nemam dovoljno mudrosti i trpeljivosti i da ne umem da ćutim ako mi se nešto ne svidja. Iako znam da tada treba da ćutim i da se udaljim, ali, ja se onda ipak svadjam i tu pravim stalno istu grešku. I više ne znam kako da se izborim sa sobom? Odakle da počnem? Kako da se smirim? Eto, to je kod mene, oče, a to je strašno.

otac Gavrilo - Što se plašiš odbačenosti? Odrasla si, imaš fakultetsko obrazovanje, što se danas jako ceni u ovom sujetnom svetu. Samostalna si i ne zavisiš ni od koga. U svojoj struci komotno možeš da držiš dirigentsku palicu...

*** Nije ovde tako, oče. Ovde najgori komanduju, a ljudi, koji vredno rade, stoje u ćošku i ne dolaze do izražaja, nego ih još i maltretiraju. Ali, i to nije važno...Važno mi je upravo to da ja budem srećna i smirena iznutra, a kako je spolja, to je nevažno. Važna je duša, a moja duša pati, mnogo pati...

otac Gavrilo - Kuraži se i ti i nadvladaj tu nesigurnost. Budi i ti jaka i bez kapitulacije i predaje. Moraš da se boriš i da izdejstvuješ svoja prava za svoju ličnost i slobodu, ali za to je potrebno da pokažeš uspeh u svome radu da bi imala argumente za to pravo, kako bi te drugi cenili i uvažavali. Niko se ne ceni po neradu i lenstvovanju.

*** Oče, ja sam celog života mnogo radila, ali nikako da dodjem do izražaja. Samo me kradu i potiskuju, a ja ne umem da se borim.

 otac Gavrilo - Samo polako. Sve u svoje vreme... Samo da još do doktorata zagreješ stolicu. Nije to daleko, blizu je, na dohvat ruke.

*** Znam, oče, znam da je blizu..., i sad kad je blizu, ja sam posustala. A sve je to zbog toga što me jedan kolega izbacio iz ravnoteže. Taj kolega, koga sam poznavala 15 godina, za koga se činilo da je dobar i miran, ustvari ispade bezobrazan. Lažno se predstavio kao da se zaljubio u mene, a nisam znala da ima venčanu ženu sa kojom ne živi.On se meni udvarao i pravio se kao da me voli, a u stvari je nastran čovek. Nije on mene povredio i nismo zgrešili, ali ja ne razumem zašto ljudi lažu i pokušavaju da iskoriste druge ljude.

otac Gavrilo - Ništa bez laktanja, ali ne fizičkog, nego radom se moramo gurati kroz život. Niko nam ništa neće doneti gotovo na tanjiru, već je upravo potrebno snalaženje i veliki trud.

 *** Da, što Vi kažete, oče, potrebno je snalaženje, ali, kod mene ima truda, ali nisam snalažljiva. To je osnovni problem kod mene. I, eto, taj kolega je bio mnogo bezobrazan prema meni, a kad je video da sam ga ja pročitala i rekla mu da ne dozvoljavam da se tako ponaša, on me gurnuo, fizički me gurnuo...I, eto, on, za koga sam mislila da je ispravan čovek i dobar prijatelj, za koga sam se molila jer mu je umrla majka, a i dete mu je nešto bolesno, povredio me bezobzirno.

otac Gavrilo - Ne verujem da i ti njemu nisi nešto odgovorila što mu nije bilo po volji...?

*** Pa, on je hteo da mu budem ljubavnica, a ja sam ga izgrdila i izvredjala, jer, šta on ima da traži od mene kad nije zvanično razveden? Sram ga bilo! Pravi se da je bolestan da bi ga svi sažaljevali i samo izmišlja bolesti, a nije bolesniji od drugih, pri tome je i ljubomoran na druge i želi svakoga da iskoristi, samo što se to ne vidi dok se bolje ne upozna. Ja sam, oče, sada mnogo povredjena, jer me i fizički gurnuo, a ja sam ga sažaljevala i mislila da je dobar čovek. Oče, pa ko je onda dobar, ako nije neko za koga sam smela ruku u vatru da stavim da je pošten i dobar?

otac Gavrilo - A šta je hteo, da mu ti u pažnji zameniš majku i da mu sina vaspitaš? Pa, ti imaš svog sina, kome treba da posvetiš pažnju kao majka, a ne da se još više zapetljavaš u mreže nepotrebne...

*** Želela sam da i ja budem udata žena, jer mi je dosadilo da budem raspuštenica. To je tako ružna reč. A s druge strane, mislila sam da je on razveden, a on je lagao, sramota jedna. A samo da znate koliko me puta zvao, dosadjivao, razgovarao po 3-4 sata telefonom, žalio se na težak život, pa, kao nema šta da jede jer ne zna da kuva, pa treba mu žena, i sve tako...A, u stvari, veliki je lažov i kad sam to sve saznala, ja sam mu rekla sve najgore...

otac Gavrilo - Zato što nikoga tada nisi videla oko sebe osim njega, pa čak i sebe nisi videla. Zaboravila si da spremaš ispite za dalji naučni rad, da si intelektualka, majka...

*** Jeste, oče, nije ni trebalo da ga gledam. I on je doktor nauka, ali je stvarno malo lud i mnogo pokvaren...

otac Gavrilo - Nije on ništa kriv, i nije ni lud, nego pametan i snalažljiv u svetovnom životu...

 *** Jeste, oče, on se samo pravi naivan. To sam tek posle shvatila, ali to znači da sam ja mnogo glupa, jer ne umem da pročitam ko je kakav...

otac Gavrilo - Pa, ne znam...? „Ti kaza...“

*** Pa, jeste, glupa sam, samo umem da računam i ne umem da prigušim srce, nego se na svakog sažalim..

otac Gavrilo - Znači da poseduješ vrlinu milostivosti...?

*** Čak sam mislila da je stvarno bolestan, jer on mnogo laže, pa sad ga boli srce, pa bubrezi, pa bruh, pa astma i meni ga stvarno bilo žao, a još mu i majka umrla i on samo kuka kako je sam, a u stvari svi pobegli od njega, jer ne može niko da ga sluša...

otac Gavrilo - Verovatno da je pustio i po koju suzicu niz obraze...?
 
*** Pa, može taj da plače i za pare. To sam tek posle videla. Ali, kako da unapred znam ko je lažov? On me zvao telefonom svake večeri i samo je pričao kako mu treba žena da živi kako je Bogu ugodno i sve je crkvene praznike znao kad je koji, i, ja sam stvarno mislila kako je on dobar hrišćanin...Kad ono, a on dobar lažov!

 otac Gavrilo - A, znači ima „dar“ suza, što je retkost kod muškaraca, jer muškarci su malo tvrda srca, a takođe i na suze...

*** U stvari on je svoj život ceo uništio, samo mu je nauka ostala, a meni je rekao da sam monstrum, koji se krije iza andjeoskog lica i samo kuka, a ja ne kukam nego se svadjam i govorim u inat, to iritira ljude pa me kažnjavaju. Ja nisam ljubazna, a ljudi vole kad je neko ljubazan, a ja nemam strpljenja da glumim i da kukam i da plačem...

otac Gavrilo - Pa, žensko baš i nije teško naterati na suze i potaknuti na plač. To je ženama k’o dobro jutro...

*** Oče, eto, mene je lakše naterati na svadju, nažalost, i tu grešim...

 otac Gavrilo - Sestro, nemoj još i nerve da uništiš, to ti ništa ne vredi. Eto, u depresiji si, pa još i nervi da ti propadnu? A imaš sina kome moraš da se posvetiš.

*** Da, da, zato sam osetila da moram da se sredim! Inače ode sve...!

 otac Gavrilo - Samo ti zagrej stolicu i knjigu u šake...Završi to što si počela i čuvaj svoje dete.

*** Da, oče, ja sam potrebna detetu. Evo, moj sin sada ima završne ispite u obe škole i mnogo je opterećen. Pomenite ga, oče, da sve izdrži, ipak su to dve škole! A ja ću Vas u svemu poslušati i više neću misliti na bilo šta drugo, osim deteta i rada! Moram, shvatila sam to, oče! Ma, pokušavala sam da se sredim i smirim, ali nije mi pomagalo. I, to ne smem više da radim, više ne smem da se sekiram zbog nevažnih ljudi u mom životu, jer se ni oni za mene ne sekiraju...

 otac Gavrilo - Sestro, vreme je da završimo ovaj duhovni razgovor ili bi se najpre moglo reći da je to bila jedna duhovna terapija za razbistravanje uma i dobijanje volje za rad i korak po korak izlaska iz stanja depresije, odnosno čamotinje.

*** Hvala Vam mnogo, oče, slažem se, oprostite, oduzela sam Vam mnogo dragocenog vremena. Ostajte mi s Bogom, pomenite mene i sina u molitvama Vašim, a ja ću se boriti sa sobom da postanem jača i da uspešno odolevam nedaćama. Shvatila sam da moram... jer, ovako idem samo u propast, a nisam ja baš tako slaba da bih tako lako propala. Svašta sam preživela...Neka bude Božija volja, ko zna zašto je ovo bilo dobro?
Živi bili i do sledećeg razgovora Vas pozdravljam!

otac Gavrilo - Ma, dobro je kada konverzacija ide u ispravnom pravcu, onda i ima uspeha..., a dobro je da uz doktorat da stekneš i ove vreste iskustvo, kroz razna iskušenja, pa da bi i druge mogla da shvatiš, koji će možda biti u istim ili sličnim iskušenjima. Pa, eto, kada i ti budeš univerzitetski profesor, moraćeš da svhatiš mlade i njihove probleme, da ne budeš stroga prema svojim studentima. Mladost je mladost, a kako kaže ona narodna "mladost je ludost", ali i to ne kod svih. Sve zavisi ko je kako i u kojoj sredini odrastao i kakvo je vaspitanje od roditelja dobio.

*** Da, oče, zaista, eto to je zapravo na moju dobrobit, jer ja nekako ne mogu da procenim ljude dobro i zato i patim.

otac Gavrilo - I to ti je škola života, koja ti je potrebna za tvoje buduće zvanje...

*** Da, da, zato se molim Bogu da me zakloni od takvih ljudi, jer,ovo nije mlad čovek, a mladosti se lakše oprašta zbog neiskustva, a ovo je bezobrazan i nepošten čovek. I, eto, ja opet osudjujem, a to je greh...

 otac Gavrilo - Sestro, mani se tog čoveka. Što si se okomila na njega? Imaš ti preča posla i obaveze. A ovako, stalno se vrtiš u jednom krugu. To zaboravi i ni u snu da ga ne sanjaš. To će značiti da si ga zaboravila i lati se ozbiljnog posla.

*** U pravu ste, oče, više ni reči o njemu! Hvala Vam na ukoru, to mi je i bilo potrebno. Eto, ja ne umem da se fokusiram na jednu stvar i da samo to i gledam, a za ostalo da me ništa ne interesuje. Ali, krajnje je vreme da se promenim! Pozdravljam Vas, mnogo ste mi pomogli!

 otac Gavrilo - Krajnje je vreme da se uozbiljiš i da misliš na svoje obaveze. I da brineš za svoje dete, da sutra ne kaže sin kako mu majka svašta fantazira.

*** Tačno, oče, potpuno ste u pravu! Blagoslovite, oče!

otac Gavrilo - Bog blagoslovio! AMIN!  

Na dan sv. Epifanija i Germana Carigradskog, 2009. god.
 

Pregleda: 7687