Duhovni razgovor oca Gavrila sa bratom Z... A-   A+  

*** Pomaže Bog, oče Gavrilo, blagoslovite? Želeo bih da porazgovaramo o činjenici da počinjem da vjerujem pomislima demonskim, koje su se ugnijezdile u mojoj u glavi, i prihvatam ih kao svoje, pa ne znam kako da ih otjeram, jer me pritiskaju i prave me ludim?


otac Gavrilo - Brate, hajde da se ne vrtimo stalno u krug! Ostavi te demončiće, jer oni baš vole da mi o njima stalno pričamo, a onda se usele u misli i okruže čoveka. I tek što se oni malo nekuda izgube, ti ih, brate, za čas ponovo pozoveš i zato se oni i žeste i više napadaju, a onda smisle novu strategiju za napad, jer su ljuti. A ti, brate, više se pozabavi sobom i zaposli um molitvom, a njih pusti da se udalje i da odu u kamenita i pusta mesta, gde niko ne boravi. Pusti ih da se malo odmaraju...!


*** Da, oče, ali oni su mi zaposjeli razum i ne znam kako da ih otjeram? Oni vrše teror nada mnom, prave mi konfuziju i zbunjenost...

otac Gavrilo - Znači, postali su teroristi...! I ti moraš da se suprostaviš njihovom terorizmu. Moraš i ti da osmisliš odbranu, suprotno njihovom teroru... Ja mislim da ti nisi dovoljno zaposlen ni fizički, ni duhovno, pa zato oni imaju mesta za tebe, i onda dođu i kad sam ničim nisi zaposlen, oni te zapošljavaju...


*** Oče, čime treba da se zaposlim? Možda su oni prisutni zato što hoću analizom da ih odstranim od sebe. Ali, istina je da imaju jako uporište u mojoj glavi. Pisala mi je jedna sestra da im ne treba vjerovati, ali, kako kad me terorišu? A ja sam fizički verovatno lijen pa ne radim aktivno, a duhovno im otvaram rat, pa me poraze...

otac Gavrilo - O tome smo mnogo pričali i sve rekli u prethodnim razgovorima, ali ti opet sve isto. Kako, kako, pa opet, kako, kako? Ne možemo tapkati u mestu i trošiti vreme i samo pitati jedno te isto! Mora se delati!


*** A, na čemu da delam, oče? Djavo mi upravo i ne da da zapamtim ono najbitnije, pa me tjera da Vas sve ponovo pitam.


otac Gavrilo - Pročitaj ranije ragovore, jer tamo je pisano na čemu da se dela da bi ishod bio uspešan i za dušu koristan i spasonosan. Razmisli malo kako je kad se neko prejeda? Njegov želudac ne može da prima sve i onda nastaje mučnina. Onda polako počinje telo da bude bolesno, jer organizam ne funkcioniše kako treba. Tako je i u duhovnom životu. Ne sme se um preopterećivati raznim maštarijama, koje ne daju mira. Znači, potreban je napredak u duhovnom životu!

*** Oče, znači da je najbitnije imati osjećanje mjere u svemu. To je dosta teško, jer narod nema vjeru, a narodna poslovica kaže „ Ko ima vjeru, ima i mjeru". Laku noć, oče, blagoslovite!

otac Gavrilo - Bog te blagoslovio, brate! AMIN!

Na dan svetog Sofronija Jerusalimskog 2009. god.

Pregleda: 4204