Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Bojanom A-   A+  

*** Pomaže Bog, oče, blagoslovite! Ja povremeno dođem na skype da utvrdim duhovne lekcije...kad ono, i Vi ste tu. Ponoć je ovde u Americi već prošla, a znam da je sada kod Vas oko 6 sati ujutro, a Vi, oče, već revnujete...? Ja sam svoj prevod  Duhovnih razgovora na engleski jezik, kao poslušanje od Vas, poslala sestri  Radmili za postavljanje na Vaš sajt  i ne bih Vas više zadržavala, jer znam da se spremate za Svetu Liturgiju. Blagoslovite i pomjanite!

 

o.Gavrilo - Bog pomogao! Bog blagoslovio! Evo, ovih dana  je sestra Radmila iz Londona prevela tekst o surovom podvižnčikom mestu Karulji na Svetoj Gori Atonskoj i o podvižnicima koji su živeli i podvizavali se na tom svetom mestu. Među njima je 40 godina živeo i podvizavao se naš otac Stefan Srbin, koji se upokojio 2001. godine  4. decembra u noći na dan praznika Vavedenja Presvete Bogorodice. Upokojio se ovaj veliki podvižnik u manastiru Slanci kod Beograda i tu je i sahranjen. Evo, mnogo toga možemo da vidimo i shvatimo čitajući sa ovog linka:

http://manastir-lepavina.org/novosti/index.php/weblog/detaljnije/ta_je_to_karulja/

, pri čemu je autor ovog teksta iskoristio već poznate podatke i uspeo da u pravoslavnim novinama objavi sledeći kratak nekrolog o našem ocu Stefanu gde smatra da ove podatke treba smatrati najverodostojnijima:

 

"Upokojio se u Gospodu svetogorski podvižnik shiarhimandrit Stefan Karuljski. Čitav život svetogorskog starca bio je tesno povezan sa bratskim ruskim narodom. Otac Stefan (Milković) je rodjen 1922. godine. Učio je na poljoprivrednom institutu. Znanja koja je tamo dobio koristila su mu kasnije kada je postao svetogorski monah. Još pre II svetskog rata otac Stefan je stupio kao poslušnik u manastir Tuman u Srbiji, gde se u to vreme podvizavalo rusko bratstvo. U vreme rata je bio u manastiru Studenica. Prema rečima oca Stefana jednom su komunisti hteli da ga streljaju, ali je uspeo da pobegne. Ovaj podatak je potvrđen u sećanjima o manastiru tih godina arhimandrita Jovana (Radosavljevića). U to vreme je oca Stefana vladika Nikolaj (Velimirović) rukopoložio u djakona. Na Svetu Goru je, prema sopstvenim rečima oca Stefana, došao iz Srbije peške, početkom pedesetih godina. Najpre je stupio u srpski manastir Hilandar, u kome je bio kratko. Živeo je sa ruskim monasima u Kareji, zatim sam u Starom Rusiku, a potom se naselio na Karulji, mestu najsurovijih podviga svetogorskog monaštva. Tu je otac Stefan proveo skoro 40 godina. Otac Stefan je pripadao Ruskoj Zagraničnoj Crkvi, kao i neki drugi karuljski podvižnici, ali je primao sve ko mu se obraćao za savet i pomoć.

Na Karulji je otac Stefan vodio strog podvižnički život i bio je poznat u celoj Grčkoj. Stotine ljudi su dolazili kod njega ili su mu se obraćali pismeno za savet ili molitve. U vreme svog boravka na Karulji otac Stefan je svakodnevno služio Božanstvenu Liturgiju. Pri čemu je često morao da služi sam, jer svih tih godina praktično nije imao poslušnike. Otac Stefan je bio veliki molitvenik, i ljudi, znajući to, su ga poštovali i voleli. Stotine imena je pominjao svake noći, služeći Proskomidiju, pri čemu često bez pomjanika, napamet. Imao je veliki broj duhovnih čeda u Grčkoj, Srbiji, Francuskoj (Rusa). Napisao je četiri brošure, i ušao je u istoriju Svete Gore po svojoj blistavoj ličnosti, koja je u svemu imala poseban kolorit: i u izgledu, i u živom opštenju sa stotinama gostiju, i u podvizima, i u jurodstvu. Otac Stefan je ponekad bio jurodiv, a ponekad je bio ozbiljan i delio je svoje iskustvo svetogorskog života sa onima koji su to mogli da prime.

S vremenom je jurodstvo zahvatilo čitavu njegovu ličnost i pojačalo se zbog staračkih nemoći i bolesti, što je sablažnjavalo mnoge koji loše poznaju monaški život i koji su nesposobni da ocene podvige podvižnika na surovoj i čak nazvanoj strašnoj, Karulji. Pre oko tri godine požar je uništio keliju oca Stefana i starac je morao dve zime da preživi u pećini. Odatle su ga doveli u Srbiju, u manastir Slanci kod Beograda, koji je metoh (podvorje) Hilandara.

Tamo je otac Stefan dočekao svoj kraj na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice 2001. godine".

  

*** Hvala, oče! Negde sam pročitala o ocu Stefanu Srbinu da je lovio ribe odozgo sa Karulje, da je povremeno uzimao čamac od starog limenog bureta i koristio udice od žice, pa bi ipak i tim nesavršenim materijalom ulovio dosta ribe i delio je i ostalim podvižnicima. I Vi ste bili tamo kod njega u poseti?

 

o.Gavrilo - Za vreme mog  trinaestogodišnjeg boravka na Svetoj Gori, u manastiru Hilandaru, često sam odlazio kod oca Stefana. Boravio sam kod njega i po nekoliko dana tako da sam bio lični svedok njegovog načina monaškog i podvižničkog života. To što su po Božijem promislu njegovi zemni ostaci pohranjeni u manastiru Slanci, i sam manastir a i grad Beograd dobili su na taj način veliki blagoslov Svete Gore, jer imaju telo tako velikog  podvižnika, koji je živeo i podvizavao se na Karulji 40 godina i uznosio Gospodu molitve za ceo srpski narod. Danas je sahranjen tu u Srbiji i to nije slučajno, jer kod Gospoda nema slučajnosti. Dakle, sve što se događa, događa se po Božijem promislu.

 

*** Oče, i ja verujem da je sve to Božija promisao. Sada mi dodje  jedna pomisao... Negde sam pročitala, pa i ne znam da li sam dobro razumela, da na Svetoj Gori posle upokojenja podvižnika, ne ostaju svete mošti. Samo se po boji kostiju i blagouhaniju može otkriti svetost života upokojenog.Da li sam ja to dobro razumela ili ne, oče? Možda je Božija promisao mnogo veća za oca Stefana Srbina i za naš srpski narod.

 

o.Gavrilo - Da,  tako je, i ovo što kažete za oca Stefana, naravno da nije slučajno što su njegovi zemni ostaci u Sbiji, jer to je blagoslov za celu Srpsku Pravoslavnu Crkvu i za sav Srpski Pravoslavni narod.

 

*** Slava Bogu, što nas je udostojio da jedan tako veliki svetogorski podvižnik bude medju nama. Pročitah u medjuvremenu ovaj članak i razmišjam kako ovaj autor ovog prevedenog  teksta piše o ocu Stefanu Srbinu, prosto kao sa nekom dozom nerazumevanja. A rečeno je da je mudrost ovog sveta, ludost pred Bogom. Mislim da ipak oni oca Stefana nisu dobro razumeli i da njegove reči ne mogu biti pogrešne, već možda samo nekima nedostupne...? Oče, konkretno mislim na izraz "papa-kralj'  i na mesto gde autor teksta kaže da je kod oca Stefana bilo "...smutnih proroštava da će opet biti kralj da vlada Srbijom, i da će za njim leteti avionom i ploviti podmornicom..." Ipak je otac Stefan znao šta govori!

 

o.Gavrilo - Da, mnogi to neće razumeti. I drugačije je kada o ocu Stefanu piše neko ko ga poznaje, a drugačije kada ga ne poznaju. Malo ko zna, a posebno ko nije boravio sa njim,  kako je otac Stefan bio veliki protivnik bezbožnog komunističkog poretka, vremena gubljenja duše čovekove, i kako je stalno sanjao i pričao o povratku vladavine kralja u Srbiji. Povratak kralja u Srbiju značilo je za oca Stefana povratak vere srpskom narodu, a time i ozdravljenje svesti Pravoslavnog roda srpskog, jer kralj je Božiji pomazanik. Tako je otac svima pričao kako će Srbija biti ponovo kraljevina i objašnjavajući svima često je izgovarao : „Da, ponovo će Srbijom vladati kralj i reč kralj čak i Grcima je voleo da izgovara na srpskom jeziku".  Zato su ga Grci prozvali "papa-kralj" i to mu je prosto bio nadimak, jer on je to često ponavljao. Na grčkom jeziku, medjutim,  „papa" znači „otac - sveštenomonah", a to je bio otac Stefan, ili papa Stefanos, tako da je njegov nadimak i zbog toga ostao „papa-kralj". Za nekoga ko to ne zna, može sve to da izgleda prosto jurodivo.

 

*** Eh, oče, sada sam i ja razumela...Hvala Vam na ovako dušekorisnom razgovoru i vremenu koje ste mi posvetili. Zbogom i blagoslovite.

 

 o.Gavrilo - Bog blagoslovio!

Pregleda: 5556