Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom J... A-   A+  

 *** Pomaže Bog, oče Gavrilo, blagoslovite! Evo šaljem Vam obećani link na kome se vidi kakvo je stanje duhovnosti našeg naroda. http://img230.imageshack.us/img230/341/samokritika3vi.jpg  Nisam ni znala, ni verovala da je toliko popularan taj natpis. Mnogi misle da je najbolji grafit u Bosni..Nalazi se tačno na putu za Sarajevo, i nemoguće ga je ne opaziti. Ali, oče, ja bih Vas sada poštedela od razgovora, jer ja vidim da ste Vi toliko dobri i da nikada ne biste rekli da Vam je stvarno zamorno, iako objektivno ne možete baš uvek da sa nama komunicirate. I sada ja baš ne bih da Vam oduzimam Vaše dragoceno vreme.

 

OTAC GAVRILO: Imam još jedan sat slobodnog vremena, kada obavezno moram da idem na fizikalne vežbe radi održavanja zdravlja.

 

*** Oče, mene zanima kako se možemo boriti protiv zavisti i ljubomore..? Znam da je najvažniji post, molitva, ali nije mi baš jasan taj put?  Kako postići tu smirenost pa da to iščezne?  Da li to ide postepeno ili odjednom?

 

OTAC GAVRILO: Kod verujućeg čoveka ne postoji zavist. Takav čovek se sa puno  ljubavi  raduje uspehu drugog i time uništava svaku ljubomoru i zavist. Ali,  ko ima zavisti u sebi, taj kao da drži zmiju u nedrima, a zmija je opasnost upravo za onoga ko je drži u sebi, i zato bi tu zmiju trebalo što pre izbaciti iz nedara i iz srca. To se postiže samo ispovešću i pokajanjem.

 

***  Da li se tako razvija i ljubav prema bližnjima, odnosno, da li to ustvari nastaje ako zadobijemo Duha Svetoga, ili je to ipak nešto drugo?



OTAC GAVRILO: Lek i terapija protiv zavisti time se najbolje leči. Potrebno je samo  da se izbaci zavist i mržnja prema drugima i da se stekne ljubav prema svima. Tada se u dušu useljava Bog,  jer Bog je Ljubav, a tu je odmah i Blagodat Duha Svetoga...

 

*** Sada mi je sasvim jasno. Hvala Bogu i hvala Vama, oče, na savetu za rješenje ove moje nedoumice...Čini mi se da je ovo jedno od najvažnijih pitanja, koje je neophodno spoznati...Oče, jako me je obradovao tekst o ocu Stefanu Srbinu, jer prije nego što sam uopšte čitala stranice sajta manastira Lepavine, ja sam gledala video snimak na kome se nalazi otac Stefan. Bila sa dirnuta i začudjena djetinjim glasom, kojim otac pjeva tropar Svetoj Trojici, ali nisam ni slutila da je on Srbin, niti sam znala da je sahranjen u manastiru Slanci, gde sam povremeno odlazila i ranije. Sada sam sigurna da ću sledeći put kada u ovaj manastir dodjem, da odem na starčev grob da mu se poklonim i da zapalim svjećicu za pokoj njegove duše. Da, da, čudni su putevi Gospodnji.

 

OTAC GAVRILO: Video sam na fotografiji kako je starac sahranjen. Grob mu se nalazi  u nekom žbunju na jednom brdašcetu poviše manastira i već je zarastao u  korov. Bratstvo tog manastira i ne zna kakvo su blago i blagoslov dobili, i ne samo oni, već i ceo Beograd. Ali,  to govori na kom je stepenu duhovnost našeg naroda. Kada bi Grci ili Rusi imali takvog podvižnika i molitvenika pred Gospodom,  ka njegovom grobu  bi svakodnevno hrlila reka hodočasnika na poklonjenje i za blagoslov...

 

***Oče, Vi vidite da se o njemu ništa i ne zna...Posle koliko vremena sam i ja sama saznala za starca, a još sam i u Slance išla i čitala mnoge tekstove, što na internetu, što u drugoj duhovnoj literaturi? Pa, mnogi čak ni za Slance ne znaju...Rekla bih da ljudi prvenstveno ne znaju za Boga, a kamo li za sluge njegove.

 

OTAC GAVRILO: Ja dobro poznajem oca Stefana. Kada sam bio na Svetoj Gori često sam išao kod njega u njegovu keliju na Karuljskim stenama. Ostajao bih po blagoslovu kod starca i po nekoliko dana. On je bio pun ljubavi i veliki molitvenik za ceo Srpski rod. Molio se na tom svetom mestu i  uznosio molitve u podvigu 40 godina boraveći u samoći Karuljskoj i Svetogorskoj. Ne zaboravimo da je to najsvetije mesto u Pravoslavnom svetu. A njegov glas kojim peva,  oseća se kako anđeoski peva iz dna srca i duše. Dobro je da je ovaj snimak ostao za svedočanstvo nama živima, pa da se opominjemo da smo i mi, i ceo naš Srpski narod, imali u naše veme takvog podvižnika i asketu.

 

*** Oče, ja se nadam  da će se ljudi prizvati pameti, i da će prići Bogu i otvoriti Mu vrata svojih srca... Medjutim, kada bismo za početak makar znali da poštujemo ono što već imamo... Ali, na žalost, nama je uvijek tudje sladje, a našega se stidimo. Blago Vama, oče, kada ste poznavali takvu jednu veličinu! A i meni je tako drago što imam mogućnosti da čujem kako bar jedan njegov djelić govori kroz Vas, u to sam sigurna...Oče, a da li ja kao mirjanka smem da odem na monaško groblje? Da li je to dozvoljeno?

 


OTAC GAVRILO: Naravno. Tamo su samo dva groba, grob oca Stefana i grob oca Periše, takodje dobrog i uvaženog sveštenika. On je dugo bio sveštenik u Sarajevu i ima dosta duhvne dece. Držao im je veronauku još dok je služio u Sarajevu, tako da su neki od njegove duhovne dece sada u manastrima. Ali, eto,  i njegov grob je nekako zapušten.  Daće Bog da se neko malo više pozabavi pitanjem uredjenja njihovih grobova. Ja sam poznavao i oca Perišu za života i bio sam na njegovoj sahrani. Jedan od duhovne dece oca Periše je pokojni  otac Lazar, iguman manastira Ostrog.

 

*** Kako to da je njegov grob u manastiru Slanci?

 

OTAC GAVRILO: Mislim da je za vreme rata otac Periša došao u Beograd na lečenje. Znam da je bio teško bolestan. Njegova supruga i  troje dece su i sada u Beogradu.  Čini mi se da su mu sva deca završila Bogosloviju...?

 

*** Hvala Vam, oče, za sve ove informacije i za odvojeno vrijeme za razgovor. Bog Vam dao  svako dobro i da Vas Presveta Bogorodica Lepavinska uvijek i svuda čuva! Zbogom, dobri moj oče! Laku noć! Blagoslovite!

 

OTAC GAVRILO: Bog blagoslovio! AMIN

Pregleda: 8397