Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom G... A-   A+  

*** Pomaže Bog, Oče Gavrilo! Blagoslovite!

 

OTAC GAVRILO: Bog blagoslovio!

 

*** Ja sam majka jednog dečaka koji je trenutno sa mojim suprugom u bolnici. Jako sam uznemirena i zabrinuta zbog  zdravstvenog stanja našeg sina. Jutros nam je doktor rekao da dete nije dobro, a tek je od juče u bolnici. Dečak ima jak bronhitis, treći put za kratko vreme. Bio je pod terapijom do pre neki dan i stanje se bilo  poboljšalo... a onda je naglo došlo do pogoršanja, jer sada ima i virusnu infekciju.
Oče, ono što Vama moram da kažem jeste da ja stalno osećam neku krivicu i sve mislim da je njegova bolest kazna za mene. Jako mi je teško što se on tako mali mora mučiti, na infuziji je, stavili su mu neke cevčice u nos i juče je stalno plakao, jer se boji se tih cevčica. Zbog male bebe ja nisam mogla da ostanem sa njim,  pa je ostao suprug, jer naš sinčić ima dve ipo godine.Htela sam samo da Vas zamolim da se pomolite za njega Presvetoj Bogorodici pred čudotvornom ikonom Bogorodice Lepavinske. Mi smo pre neki dan slavili slavu Svetog NIkolu. Mislim da smo mnoge stvari uradili pogrešno. Ja sam sve spremala u zadnji čas i kad je već sve bilo spremno, nekako ipak nije bilo spremno. Malo sam se i svadjala sa suprugom, kao što to stalno radim. Bila sam na ispovesti, a skoro da ništa nisam ni ispovedila. Stalno želim da radim dobro, a sve uvek uradim pogrešno. Ponekad,  kada osetim kako bi sa nekim moglo da dodje do svadje, ja se pomolim Bogu da se savladam,  a onda mi ipak to ne uspe i sve se završi sa svadjom. Imam jako nezgodan temperament i karakter i u tim situacijama svašta kažem, pa  i ono što ne mislim. Molim Vas, oče, pomolite se za mog sina da ozdravi!
Ne znam da li me se sećate, pisala sam Vam nedavno preko skype-a u vezi molitve za bebu i porodilju. Bebu smo krstili nedavno, hvala Bogu!

 

OTAC GAVRILO: Samo se trudi da jezik zadržiš i nikad se nećeš pokajati...

 


*** Moram se truditi mnogo više nego do sad. Nego, oče, ja kad postim, budem još gora. To mi je i muž rekao. Nekad se desi da neke reči prosto izlete iz mene bez kontrole, kao da me neko ubode i ja kažem svašta, a posle mi bude jako žao. Hoćete li se moliti za mog sina, molim Vas, oče?

 

OTAC GAVRILO: Kod pojedinh žena često bude brži jezik od pameti.

 


*** Eto, kod mene je mnogo brži jezik nego pamet, ali pokušaću da se jako potrudim da to promenim. Najgore je što se ta ružna osobina kod mene pogoršava, umesto da se popravlja. Valjda se sa godinama gube živci, pa se onda još lakše iznerviram.

 

OTAC GAVRILO: Onda je tek celo telo pod naponom, a velike posledice glava trpi...Mogla bi umesto praznih dušepogubnih reči da pokušaš da ponavljaš molitvu „GOSPODE ISUSE HRISTE, POMILUJ ME GREŠNU".

 

 *** Oče,  da li treba trpeti kad se neko nekulturno ponaša, lupa stalno vratima, pravi nered...? Da li to treba istrpeti ili mu reći da to ne radi? Ja stalno imam iskušenja kada je muževljeva majka kod nas u poseti. Ona nije zlonamerna žena, ali je jako neobična i ljubopitljiva, u sve se meša i ja sam joj poslednji put pred kraj njene posete, koja je trjala možda šest nedelja, rekla da je najdosadnija žena koju sam ikad upoznala i da nam se uvukla u svaku poru našeg života. Posle mi je bilo žao i mislim da sam bila jako neprijatna, ali nekako ne znam kako da se postavim da ne budem njena žrtva, a sa druge strane budem onda ja jako neprijatna zato što kažem sve što mislim, što drugi pametni i  mudri ljudi ne bi rekli, čak i  više od onoga što mislim.

 

A tu mlitvu sam pokušavala da govorim, ali imam osećaj, možda pogrešan, ne znam, da je onda bivalo još i gore, pa sam se uplašila i prestala. Možda da ponovo pokušam...? Moj duhovnik mi je rekao da mogu da je ponavljam, ali tako samo rečima, a ja to zapravo ne razumem. Šta je to umna molitva, a šta duhovna...? Nije mi to nikad baš bilo jasno iako sam o tome čitala. Oče, isto mi se dogadja sa ogovaranjem. Baš kad kažem sebi da neću nikoga da ogovaram ili kad počnem da postim, onda mi baš neko dodje i krene da me uvlači u neko ogovaranje. Uvek je tako. Baš sam osetila to na sebi da kada postim, da su iskušenja veća. Ali, osetila sam kako je i kada iskušenje pobediš, ali ne baš jako često. Najgore je što sam ja stalno u tom nekom uspinjanju i padanju u duhovnom životu. Baš sam osetila istinu reči da kada smo najslabiji, da smo tada najjači. U slabosti ojačam u molitvi i budem nekako bliža Bogu. Tako mi se desilo čudo  pred kraj trudnoće. Bila sam mirna i jako radosna i bez straha. I sve je bilo divno, Gospod mi je pomogao. Čim sam se malo opustila, opet problemi. Čim malo prodju iskušenja, ja opet počnem da mislim na svetovno, da razmisljam o oblačenju, šta ću da kupim i šta je moderno,  i o tako nekim stvarima o kojima sam ranije više razmišljala. Stalno sam nekako kao podvojena ličnost, jedna odeća za Crkvu, druga za šetnju po gradu, sve nekako kao dupli standardi.
Ovo što ste napisali, oče, nisam sigurna da dobro razumem? Ne znam da li je dobro što ja Gospoda Boga stalno doživljavam kao nekog ko će da me kazni, tako za sve loše što uradim ja očekujem kaznu i zato se sada za bolest moga sina ja osećam krivom...?

 

OTAC GAVRILO: Pa, eto, ovako, čim ti svekrva dođe na um i počneš o njoj da misliš,  odmah "menjač" na umnu molitvu, pa će onda i tebi i svekrvi biti dobro. Ti se moliš za nju i za sebe, a ona će osetiti tvoju dobrotu. Tada ćeš se radovati što si, eto, učinila dobro delo za svekrvu, jer se ona u mladosti svojoj trudila, odgajila sina i tebi dala da imaš dobrog muža. Zato treba malo trpljenja i biće mir svima.

 


*** Ne znam da li znate šta je facebook? Imam osećaj da i to nije baš pametno za trošenje slobodnog vremena. Ja imam tu stranicu na internetu i jutros mi je palo na pamet da bi trebalo to da izbrišem i sa tim da prekinem. Sve je više ljudi zavisno od toga. Čak su u nekim firmama zabranili da se posećuje ta stranica na internetu. Mene su preko tog FB pronašli neki ljudi iz prošlosti davne, čak neki što smo se znali pre 17 godina. Neki ti kontkati su lepi, kao drugarica iz ranog detinjstva, ali neki i nisu.  Ja osećam da je to ipak malo loše, sve je nešto kao bez privatnosti, svi stavljau svoje slike, pišu svaki dan o sebi, a onda to svi prijatelji čitaju.
Hvala Vam, oče, za savet u vezi svekrve. Nekad stvarno i  ljubav prema njoj osećam. Inače, istina je da je moj muž jako dobar, zato sam se i udala za njega. Stvarno je čudo kako je tako dobar iako nikad nije išao u crkvu, ali sada se malo interesuje i sve poštuje i kaže da veruje u Boga, samo što još nije počeo da živi crkveno. U jednom momentu se bio zainteresovao i čitao je duhovne knjige i par puta je postio i pričestio se, a onda se opet prestao da interesuje i nije hteo više da ide u crkvu. Sada mislim da sam i za to ja kriva, ja sam preterivala, a nisam davala dobar primer pa sam ga možda ja od Crkve odbila.
Kaže da više voli da ide u crkvu u unutršnjosti, nego ovde u parohijsku, jer su mu ovde ljudi malo čudni. Meni ti ljudi nisu čudni. Ja mu kažem da je možda i on  njima čudan.
Oče, a kako da se molim za sina?

 

OTAC GAVRILO: Samo polako, vidiš kavog ti je dobrg muža rodila i odgajila svekrva. Baš zbog toga treba da budeš sretna i da se za nju stalno Bogu moliš. Kad odeš u crkvu upali najveću sveću za njeno zdravlje, da dugo živi na radost tebi i njenog sina, tvoga muža.
A prilagodiće se on vremenom, samo mu treba da se malo adaptira na ljude u crkvenoj sredini i okružanju, jer je to za njega sve novo.



*** Moj muž više liči na svog  oca, ali ni svekrva nije loša, ali jako voli da osudjuje i ogovara druge ljude. Ja uvek te ljude branim kada mi ona o nekome priča, a ona se žalila mojoj mami kako ja njoj stalno  kontriram, ako ona kaže da je nešto belo, ja kažem da je crno i obrnuto. Možda ja to stvarno i radim da bih joj kontrirala, ne znam, ali istina je da me često nervira. Ranije sam je više volela. Moram se sada boriti da ova netrpeljivost prodje. Nije ona loša žena. Oče,  kako sad da ispravim to što je bilo izmedju mene i svekrve? Rastale smo se prilično ružno kada je odlazila odavde pre mesec dana. Od tad smo se čule samo jednom kratko i sad stalno zove kad zna da ja uspavljujem decu, da bi pričala samo sa svojim sinom. A ranije mi je malo i smetalo što previše zove, nekad i svaki dan, i šta sve ispituje?
Hvala Vam, oče Gavrilo, na savetima. Molim Vas, ne zaboravite mog sina i molite se za njega. Ja sada idem u bolnicu, iako je doktor rekao da ne smem sa bebom dolaziti pošto je pod virusnom infekcijom, a ima i hronični bronhitis. Hvala Vam, oče, na svemu! Blagoslovite!

 

OTAC GAVRILO: Bog blagoslovio!

Pregleda: 5011